Povodom Uskrsa o simbolici ovog praznika, o čovjeku i njegovim nadama govorio je teolog, direktor Internacionalnog multireligijskog interkulturnog centra IMIC fra Drago Bojić.
Govoreći o simbolici Uskrsa, Bojić ističe da se o uskrsnuću i Uskrsu može govoriti samo iz perspektive vjere i Božijih obećanja, povjerenja u Boga i nade da zadnju riječ u ljudskom životu neće imati zlo, patnja, nepravda, pa ni smrt.
On naglašava da se hrišćanka vjera temelji na uskrsnoj nadi koja sve karte stavlja na Božiju dobrotu i milosrđe, koja radikalno vjeruje u Boga života.
Bojić podsjeća da mnogi ljudi s onim što se dogodilo Isusu iz Nazareta poistovjećuju i vlastita iskustva. I to ne bez razloga i ne bez utemeljenja u životu.
"Mnogi ljudi su pretrpjeli ili trpe nepravde, doživjeli su teške izdaje, poniženja i uvrede. Mnoge je u životu rastužila i slomila nepravedna smrt najbližih. Mnogi poput Isusa upućuju vapaje Bogu i pitaju se zašto ih je ostavio. Zato se uskrsni Bog doživljava kao Bog koji daje smisao i nadu u svijetu u kojem je tako puno besmisla i beznađa. Isusovo uskrsnuće prekida Božiju ćutnju i odsutnost u ovome svijetu, pa je blagdan Uskrsa i blagdan utjehe", naglasio je.
Fra Drago Bojić dodaje da se uskrsnuće ne tiče samo vječnog života i čovjekove vjere u život poslije smrti.
Ono se tiče i sadašnjeg života, vjere i uvjerenja, da je život veća vrijednost od smrti, dobro od zla, istina od laži.
"Ono se tiče preobrazbe vlastitog života i svijeta u kojem se živi. Uskrsnuće postiče na izlazak iz ovozemaljskih grobova, na uklanjanje kamenja koje nas sputava u ljudskosti, na odustajanje od svega onoga što u naš život unosi smrt. Smrt se ne pojavljuje samo na koncu naših života, ona je često prisutna usred života i pojavljuje se kao nedostatak smisla, kao apatija i gorčina, kao trauma i kompleks, kao sputanost i blokada, kao bešćutnost i ravnodušnost spram drugih, kao izopačenost i dijaboličnost", mišljenja je on.
Govoreći o tome koje moralne istine promišljati na ovaj praznik, Bojić je naveo da Bog nije dopustio da trijumfiraju zlo i nasilje, te da Uskrs govori o Bogu koji je protiv zla i nasilja i koji je na strani onih što nepravedno pate, te da bi to trebalo postaknuti ljude da ne čine nepravdu i da se solidarišu s onima koji ju trpe.
"Uskrs govori o Bogu koji oslobađa, pa bi to ljude trebalo ponukati da se bore protiv svih oblika ropstva, pa i robovanja vlastitim strahovima, glupostima, zloćama. Uskrs govori i o Bogu kojemu je stalo do svakog čovjeka i svakog života. Blagdan Uskrsa pripada svim ljudima. To trebaju imati na umu hrršćani koji Boga žele privatizovati, uskratiti ga drugima, koji manipulišu Bogom za svoje vlastite interese, koji Boga žele okrenuti protiv drugih ljudi. Nema ništa strašnije i opasnije od takve namjere i zaista je i tužno i razočaravajuće da u to upadaju mnogi sveštenici i biskupi, pa i najveći hrišćanski dan često koriste kako bi se obračunavali s neistomišljenicima, napadali druge i drugačije, unosili nemire i razdore među ljude, a samo zato da bi održali moć koju imaju", podvukao je fra Drago Bojić.
On dodaje da se za Uskrsa vežu mnogi običaji, ali da je uskrsno vrijeme mnogo mirnije i stišanije nego što je to primjer slučaj s božićnim vremenom.
"Uskrs poziva na tišinu, mir, sabranost, meditaciju, povratak sebi, vlastitoj nutrini. Blagdane treba oslobađati neukusnih religijsko-političkih manifestacija i od njih ne treba praviti javne parade", poručuje fra Drago.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR