Crna Gora ili još jedna “Republika Srpska”

Piše: Senad Pećanin
Predsjednički izbori u Crnoj Gori su posljednja prilika da Rusija blokira integraciju nekadašnje najmanje jugoslovenske republike u Evropsku uniju i izvede državu iz NATO saveza.

Pokušaj državnog udara na dan posljednjih parlamentarnih izbora u oktobru 2016. je osujećen, harizmatični lider Milo Đukanović je izbjegao planirani atentat, ali proruske snage u Crnoj Gori i njihovi pokrovitelji nisu se predali. Nova prilika za egzekuciju (ovog puta samo političku) nad Đukanovićem je njegova kandidatura za predsjednika države. Skoro kompletna opozicija, medijsko-reketaški koncern Vijesti i veliki dio civilnog sektora izdašnim ruskim finansiranjem upregnut je u žestoku kampanju protiv Đukanovića.

Ono što, pak, karakterizira i ove izbore jeste pokušaj proruskih snaga da onemoguće pobjedu velikog izbornog favorita u prvom krugu izbora, a da onda ujedinjenjem i mobilizacijom kompletne opozicije i porazom Đukanovića od Crne Gore naprave još jednu “Republiku Srpsku” ( sa izlazom na more).

Nije nimalo slučajno što nacionalne manjine u Crnoj Gori po pravilu podržavaju Mila Đukanovića, unatoč ozbiljnim demokratskim deficitima vlasti njegove partije. Za takav izbor Bošnjaka, Albanaca i Hrvata u Crnoj Gori velika zasluga pripada činjenici da su Đukanovićevi ključni politički rivali obožavatelji Slobodana Miloševića, Ratka Mladića, Radovana Karadžića i Vladimira Putina, negatori genocida u Srebrenici i protivnici evro-atlantskih integracija zemlje i dobrosusjedskih odnosa u regionu.

Ono što površnog posmatrača može buniti, a boljim poznavaocima prilika može poslužiti kao dokaz o kreativnosti ruskih metoda “meke moći”, jeste neočekivana suradnja pojedinih bošnjačkih lidera sa opozicionim pokretom koji predvodi četnički vojvoda Andrija Mandić. Jedan od njih je i član Bošnjačke stranke, gradonačelnik Plava Orhan Šahmanović. Široj javnosti je postao poznat kada je nakon posljednjih izbora u Crnoj Gori zajedno sa liderima četničke opozicije putovao u Grozni, gdje su sa “Putinovim Arkanom” Ramzanom Kadirovim razgovarali o – možeš misliti!- čečenskim investicijama u Plav!

Ipak, Bošnjačka stranka tada, unatoč tome što je Kadirov telefonirao i crnogorskom reisu Rifatu Fejziću tražeći podršku za koaliciju Bošnjaka, nije napravila vladu sa Mandićevim četnicima; Bošnjačka stranka zvanično podržava Mila Đukanovića na predsjedničkim izborima, ali gradonačelnik Plava je prije tri dana javno pozvao Bošnjake u Crnoj Gori da ne glasaju za Đukanovića, već za rožajskog autsajdera na predsjedničkim izborima Hazbiju Kalača. Da gradonačelnik Plava u nemanju pameti i obraza ne bude usamljen pobrinuo se i nekadašnji reis Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić: i on u svom autorskom tekstu u jednom bošnjačkom internetskom portalu poziva Bošnjake u Crnoj Gori da ne glasaju za Đukanovića!

O kakvom bošnjačkom doprinosu četničko-ruskoj kampanji protiv Đukanovića se radi najbolje svjedoči činjenica da je Nebojša Medojević, jedan od lidera opozicije i nekadašnji suradnik Zemunskog klana, prošle sedmice poredio sve one koji glasaju za Đukanovića sa – poturicama.

Ruska cilj – strateški zaokret Crne Gore od NATO saveza i Evropske unije – s razlogom je baziran na uklanjanju Đukanovića, političkom ili fizičkom, svejedno. Državni udar i plan atentata na dan poslednjih parlamentarnih izbora 2016. godine je propao i upravo su predsjednički izbori nova šansa. Za njeno korištenje neophodno je onemogućiti pobjedu Đukanovića u prvom krugu predsejdničkih izbora.

Taj cilj je nemoguće ostvariti samo glasovima proruskih glasača i zato su sve nade Kremlja bačene na kandidatkinju nekada procrnogorske Socijaldemokratske partije Draginju Vuksanović i bošnjačkog autsajdera Kalača. Njihova uloga je da otkinu djelić glasova Đukanoviću, ali djelić koji bi bio dovoljan da donese neizvjesnost drugog kruga izbora.

Crnogorskom državnom lideru pripadaju ogromne, historijske zasluge za stvaranje evropske, prosperitetne, demokratske Crne Gore, članice NATO saveza i države koja je jedva raskrstila sa mitovima i tamnim stranicama vlastite prošlosti. Milo Đukanović je često znao ovu činjenicu i zloupotrebljavati vezujući perspektivnu budućnost, pa i nezavisnost države, za opstanak na vlasti sebe i stranke čiji je lider.

No, ovog puta to s razlogom čini. Bez ključne uloge Mila Đukanovića Crna Gora bi se već narednog dana nakon izbora probudila kao neka vrsta još jedne “Republike Srpske” na Balkanu. I upravo zato rezultat predstojećih izbora daleko prevazilazi veličinu i značaj Crne Gore.