VRISAK DAKINOG ZELENKA

Piše: Darko Šuković

Polupismeni predizborni podvodač platformi "Vijesti" opet je ignorisao pametnu preporuku pravih prijatelja: direktore, ne dalje od brojeva! Iz kože zadriglog skorojevića se, očigledno, ne može! 

Otud stalni pokušaji da se bogatstvo stečeno računom oplemeni s barem malo društvenog prestiža, po osnovu vještine s riječima.

Zalud, upornost samo produbljuje kompleks zbog dramatičnog nesklada između evidentnog trgovačkog umijeća, na jednoj strani i još evidentnije insuficijencije obrazovanja i odgoja, na drugoj.

Ne čudi, stoga, što osoba opisana kao oličenje "pobjede materije nad duhom", obavezno pomaši autora, kad posegne za sentencama.

Čudi što, kao velemajstor digitrona, stalno zaposlen u medijskom sektoru, ne prepozna da nije tema za ozbiljno novinarstvo ni ono što ima brojčani izraz: građanin B. Đ. dobio je koncesiju za proizvodnju 1,44MW struje, dok je ukupna snaga svih dosad ugovorenih mini hidroelektrana - 95MW! 

Tako kažu zvanični podaci.

Polovina statističke greške izvan je sfere moga interesovanja; ne biram goste na osnovu porodičnih veza; ako je prekršen zakon u dodjeli koncesije, adresa je neko iz Tužilaštva. 

To je novinarski rezon.

Da je gost bio na državnom položaju, legitimno novinarsko pitanje bilo bi, recimo - da li je fabrika mineralne vode "Rada" (potencijalna fabrika para, tvrde upućeni) u bescijenje pripala vlasnicima "Suze", nakon sistem(at)skih propuštanja šansi da kreditom Abdu Dabi fonda izađe na zelenu granu?

Pa, sad, da zaključujemo ko se izborom tema bavi po novinarskim principima, a ko po njihovoj političko-finansijskoj upotrebljivosti? Ili je, možda, uređivačka politika isključivo fokusirana na valorizaciju slatkovodnih resursa, a za mineralne vode im se jednostavno fućka? 

Zaista iskreno saosjećam što u "Živoj istini" prečesto gostuju isuviše pametni ljudi, za spoznajni kapacitet kreatora "Pravila bordela", pa mu ostaje da mjeri trajanje reklamnih blokova. 

Zbog starih vremena, možda bih mogao, specijalno za njega, da titlujem sažetak sa ključnim porukama mojih sagovornika? Ako je spreman na dopunsku nastavu neđeljom-hoću.

Ne mogu, međutim, da promijenim stanje stvari u pogledu prestiža emisije: gostovanje u "Živoj istini" je, evo 16 punih godina, svojevrstan statusni simbol. 

Ne mora se, dakle, biti rugalica i ćosati sa ljudima! Ne mora se i smrt politički kapitalizovati, primitivizam afirmisati, olajavanje birati za novinarski izraz... 

U tom je sukobu rafinmana sa prostaklukom suština, pa je moj dobroželateljan savjet: prepustiti se besplatnoj edukaciji i mani se pisanja... osim onoga što ti dobro ide - aplikacija za grantove. Daj nečinjenjem snažan doprinos kvalitetu mentalnog zdravlja nacije!

Vrijeme u kojem se pobjednik tranzicije majstorski prodavao za žrtvu režima, izgleda, ističe. Ne može se dovijeka uzimati preko računa novac sa zapada, a “solarno” ruski keš. 

Ni prodavati uređivačka politika pod firmom marketinških usluga, a da i kišne gliste to ne primijete. Pritom, sa vazda istim ishodom – izbornim zgibenijem svakoga ko se u kampanji oslonio na koncern! 

Samo je DPS uspjela, i to za dlaku, da politički preživi predizbornu propagandnu podršku “Vijesti”. U pravovremenom raskidu te, gotovo deceniju duge, simbiotske veze treba tražiti dio objašnjenja Đukanovićeve političke dugovječnosti. 

Tu je, međutim, i porijeklo opsesivne traume vlasnika koncerna, koja se svakoga, dana, mjeseca, godine artikuliše kroz, zapravo, jedan te isti, nikad završeni tekst o jednom te istom političaru. 

Dođe trenutak kad od takvih i "tetka" Daka digne ruke.