UOČI GO SNP: Logistika za Demos i slamka za Uru ili "sinhronizovano" sami

Piše Darko Šuković U posljednjih petnaestak dana Demos se pokazao kao ozbiljan politički subjekat. Makar u konkurenciji sa ostatkom „trojke“.

Odlukom da ostanu u Vladi „izbornog povjerenja“ barem su, za razliku od URE, sačuvali utisak da znaju zašto su u nju ušli. Percepciji Demosovog liderstva doprinijela je SDP, ostavljajući da odluku o sudbini „opozicionih“ ministara donese nakon Lekićeve stranke.

Drugi mudar politički potez Demos je povukao nudeći koaliciju SNP. Programska srodnost dviju partija očigledna je, a pojedinačna snaga dovoljna za ulazak u Skupštinu i... ništa više. U koaliciji bi mogli pribrati i procenat - dva sinergije... možda.

Naravno, nije ta lagana računica razlog da ikome odate priznanje za posebnu političku mudrost. Demos je freška stranka, bez infrastrukture i četvrtog politički prepoznatljivog člana. U takvim okolnostima napor je sakupiti dovoljan broj potpisa za listu, a iluzija osvojiti na izborima desetak procenata glasova, koliko Demosu, manje-više, daju sve ankete.

Zato je za Demos idealan partner SNP. Stranka koja opstaje zahvaljujući žilavosti mreže, koju je prije skoro dvije decenije „razvukao“ do posljednjeg crnogorskog sela Predrag Bulatović. Samo DPS i EPCG imaju tako kapilaran pristup crnogorskim domaćinstvima.

Ta je partijska infrastruktura preživjela čak i odlazak svoga arhitekte, da ne podsjećamo na mine koje su pod nju postavljali gotovo svi „partneri“ iz opozicije, osobito sam Lekić, tresući iz temelja SNP, ne bi li i Milića natjerao u tada njegov DF.

U stvari, nešto slično dešava se i sada. Iza ljubeznog poziva Miliću, krije se prijetnja novim „štemanjem“ SNP zidova! Ako ne prihvati koaliciju, ostaće bez Damjanovića i Šćekića...možda još ponekoga, jer i slučajni prolaznici pored „barake“ u Ulici Vaka Đurovića, ćućore kako u poslaničkom klubu „Milića podržava samo Jonica“. A bolje obaviješteni tvrde da ne bi ni ona, nego joj je „majka od Milića“.

U takvom karikaturalno folklornom sagledavanju političke budućnosti često se potcijeni složenost situacije „na tabli“. Možda je Milić, umoran od cijepanja stranke, zaista odlučio da ide linijom manjeg otpora i prihvati ponudu Demosa? Uprkos svijesti da bi i sam možda mogao dobaciti do, navodno, sedam mandata ponuđenih SNP. Predsjednik stranke zna da su njegovi aktivisti duplo brže sakupili deset hiljada potpisa za listu, nego Demosovi pet! Zna i da će u eventualnoj koaliciji njegovi orati po terenu, a Lekićevi glancati ekrane da se bolje vide. Zna i da bi sami bili pošteđeni „tribina“ DF, a u suprotnom „primiće“ mnoge metke namijenje drugima. Itd...

A, opet možda, Milić računa kako je ovo idealna prilika da se ratosilja još jedne grupe nezadovoljnika? I to odlukom Glavnog odbora! Jer, za koalicioni nastup Statut ište 2/3 ukupnog broja članova najvišeg organa partije između dva kongresa. Na sjednicama GO, pokazuje statistika, rijetko ih se okupi toliko da mogu dosegnuti kvalifikovanu većinu, taman i kad bi bili jednoglasni!

Ako nema dvotrećinske većine, nema koalicije...Milić – ni luk jeo, ni luk mirisao. Imao je iskrenu želju da nastupe koaliciono, ali...žalim slučaj. No, nije strašno, jer i dalje mogu „sinhronizovano“, baš kako je, da li slučajno, predsjednik SNP ponovio u dva navrata prošle sedmice!?

Ne treba zanemariti i još neke momente: Šćekićeva predsjednička većina u SO Berane „visi“ o jednom odborničkom mandatu, a pregovaračka pozicija prema Demosu, i Damjanovićeva i Šćekićeva, nakon eventualnog izlaska iz SNP ne bi bila baš idealna. Pod pretpostavkom da uslovi prelaska nijesu dogovoreni?! Ipak, Mino Rajola, koliko znam, nije viđen u Podgorici posljednjih dana.

Najteže je dokučiti kome i za šta u toj priči treba URA? Rakčevićev GP djeluje kao tijelo koje će se raspasti prije nego ugrabe da ga registruju. Toliko političkog amaterizma teško je bilo očekivati čak i kad se zna ko su savjetnici lidera URE. Jedino čega se potpisani može domisliti je Lekićeva potreba da umiješa malo „građanske zelene“ u, za njegov imidž iz devedesetih, „prebijelu“ koaliciju Demosa i SNP. BDZ „zelena“ nije ono što bi mu ublažilo nelagodu zbog totalnog antisuverenističkog okruženja.

Naravno, skloniji teoriji zavjere objašnjenje nalaze u „nevidljivoj“, ali kontemplativno dokučivoj izvanjskoj ruci. U kuloarima čiju obaviještenost nije uputno potcjenjivati odavno se šuška o čovjeku kodnog imena „Tetka“. Iza kojega se, navodno, krije nikšićki biznismen, nesklon da se drži zakona kao pijan plota, zbog čega operaciju finansiranja nekoliko stranaka i nekoliko medija, vodi iz udobnosti beogradskih elitnih hotela.

Ne treba istraživati da bi se dokazalo zdravim razumom dokučivo: sa Rakčevićem bi eventualna koalicija Demosa i SNP imala manje glasova, nego bez Rakčevića. Jasno je i da su šanse za koaliciju SNP sa Demosom manje, ako je u igri i URA. A, ako se, uprkos očiglednosti narečenog, to trojstvo ipak desi, onda i priču o faktoru „Tetka“ treba uzeti s manje podozrenja. Onda neko, definitivno, pravi zanimljiv postizborni scenario. Da li i realan, gotovo da nije pitanje.

Jasno je, takođe, da bi se formiranju nove „trojke“ najviše obradovala bivša članica stare – SDP. Ta bi partija, zacijelo, bila „karpatija“ (guglajte malo) za topce sa Rakčevićevog „titanika“. S druge strane, ako URA bude koaliciono iskulirana, ko zna da li bi u njoj svoju dragocjenu političku budućnost više vidjeli, recimo, neki aktuelni poslanici?

Toliko je zavodljivih pitanja, a vojske tek zauzimaju položaje. Biće to zanimljivih, neko bi rekao paklenih mjesec i po. A neko – i duže!?