Barbarska država: Govori tiho i nosi veliku batinu!

Piše: Andrej Nikolaidis

Godine 1910. objavljena je Čestertonova knjiga Šta nije u redu sa svijetom?

Česterton je bio stari, dobri konzervativac sa neodoljivim smislom za humor – od vrste koja je, čini se, izumrla. Kada čovjek sebi dadne za pravo da propovijeda, poželjno je da to čini sa humorom. Čovjeka koji sebe i ono što ima da saopšti uzima smrtno ozbiljno nemoguće je uzeti zaozbiljno. Današnji evropski konzervativci teški su i sebi i zemlji po kojoj gaze. Buka i bijes – u to se pretvara evropska desnica svaki put kada žamor mase koja maršira ulicama u ime Boga i nacije zagluši glasove onih koji misle. Napokon: takvi, misleći, najčešće govore tiho. Sjećate se uputa Teodora Ruzvelta: "Govori tiho i nosi veliku batinu!" Evropska konzervativna misao velika je batina. Moćna je to i sjajna intelektualna tradicija. Koje pomahnitali desničari nisu ni dostojni ni svjesni. Gdje su oni tamo je galama. A gdje je galama tu je slabost. U masi nije snaga nego strah koji se sprema da eksplodira i ispuni svoj destruktivni potencijal.

U Čestertonovo, kao i u naše, kao i u svako vrijeme, nije bilo moguće napisati knjigu Šta je u redu sa svijetom? Vic – da. Aforizam – da. Pamflet – da. Ne i ozbiljnu raspravu.

Ljudske krvi ne manjka

Svijet, ipak, zna da prijatno iznenadi. Kada pomislimo kako je sve tako pogrešno, užasno, lažljivo, da je nemoguće da će tako još dugo, svijet samo nastavi da traje. Gadost, očito, nema moć da ga uništi. Jer svijet je njen zavičaj, njeno toplo gnijezdo. Od ovozemaljskih stvari samo dobrota i istina imaju moć da unište dunjaluk. Kada bi ih bilo u dovoljnim količinama. Kap, recimo.

Za razliku od dobrote, ljudske krvi na svijetu ne manjka. Ona teče nezaustavljivo, kao rijeke u kišnim šumama.

Od početka godine u američkim školama desila su se 22 napada oružjem. Broj ljudi koji su poginuli u tim napadima veći je od broja američkih vojnika koji su za isto vrijeme poginuli u oružanim operacijama imperije širom svijeta. Što će reći da su, statistički gledano, veće šanse da pogineš u američkoj školi nego u američkoj vojsci.

Obratimo pažnju na to da se varvarska praksa kupovine oružja u samoposluzi i nošenja dugih cijevi u škole pravda privrženošću Ustavu – dakle, upravo "vladavinom prava", koja je, je li, odlika civilizacije.

Imperije vole da svoja osvajanja pravdaju tvrdnjom da one civilizuju one koje su porobile. Poraženi su, takoreći, poraženi za vlastito dobro. Da, izgubili su slobodu koju su imali, no koliko vrijedi sloboda divljaka? Imperija ih oslobađa od varvarstva. Stoga imperija od podanika očekuje zahvalnost i lojalnost.

Ponekad se imperija širi oružjem. A ponekad, kao Evropska unija, tzv. "pristupnim pregovorima". Koji se sastoje od svakodnevnog podsjećanja da je strana koja "pregovara" sa EU-om duboko varvarska, time i nedostojna imperije, te će je imperija u skute uzeti tek kada ova to zasluži, kada se civilizuje (danas se to zove "uspostava demokratije i vladavine prava"). Tokom "pregovora" imperija preuzima potpunu kontrolu nad svim segmentima pregovaračeve države, ekonomije i društva. Neokolonijalna evropska politika je politika samokolonizovanja onih na koje se imperija širi (to se zove "dostizanje evropskih standarda").

EU treba preuzeti štafetu

Da je EU imperija ne kažem ja. Veli to Herfrid Minkler, profesor političke teorije na Humboltovom univerzitetu, ugledni politički komentator, "one-man think tank", kako ga zovu njemački mediji. Kaže to u knjizi Imperiji: Logika svjetske dominacije od Rima do SAD-a.

On smatra da je Amerika imperija u padu. Majkl Man (predavao na UCLA-u, London School of Economicsu, Jejlu i Kembridžu) sličan je stav formulisao ovako: "Indikativno je da je američki imperij gigant na vojnom polju, parazit na polju ekonomije, shizofrenik na polju politike, a tek duh na polju ideologije."

Po Minkleru, Evropska unija je ta koja od Amerike, koja je tu čast preuzela od Britanske imperije, treba preuzeti štafetu "velike imperije zapada". Stoga će, tvrdi, u budućnosti Evropa morati da preuzme više organizacionih elemenata imperijalnog poretka.

Hajde, neka bude. A šta ćemo u međuvremenu? Šta, kada u imperiji svih imperija vlada varvarizam svih varvarizama?

Sjedinjene Države su varvarska država, nema drugog načina da se to kaže. To što je u američkom slučaju riječ o visokotehnološkom varvarstvu ne mijenja ništa na stvari.

Pod tim, dakako, ne mislim perpetuirati odvratni mi, jeftini antiamerikanizam evropskih desničara, njihove žvake o "staroj evropskoj kulturi" i "divljačkoj" Americi, još manje teze balkanskih šovena o zlatnim kašikama na našim dvorovima u vremenu kada Amerika nije bila otkrivena. Sve i da hoću, ne mogu: ja sam anglofil, engleski je jedini strani jezik koji govorim, američko-britanska kultura je i moja kultura, moguće najvažniji njen dio. No, to me ne čini političkim slijepcem.

Hrvatski leksikon varvarstvo definiše kao "prvotno, primitivno stanje čovječanstva; preneseno: divljačko ponašanje".

Google, pak, kaže ovako: 1. odsustvo kulture i civilizacije, 2. ekstremna okrutnost ili brutalnost.

Ah... Ali, nije li jasno kako su imperije – dakle, civilizacije – svoje širenje sprovodile upravo akcijama ekstremne okrutnosti i brutalnosti?

Amerika je dekadentno barbarstvo

Kao što stoji u Bendžaminovim Povijesno-filozofskim tezama (i na njegovom grobu): "Ne postoji dokument civilizacije koji istovremeno nije i dokument varvarstva."

Oskar Vajld je tvrdio da je Amerika jedina zemlja koja je iz varvarstva direktno prešla u dekadenciju, nikada ne postavši civilizacija. Mislim da taj uvid treba uzeti u obzir u svim usporedbama američkog i rimskog imperija. Rim je, prije svog pada, bio dekadentna civilizacija. Amerika je dekadentno varvarstvo.

Pritom, nije riječ se o tome da civilizacija i varvarstvo stoje u dihotomiji. Ne: varvarstvo je inherentno civilizaciji. Borba protiv varvarske prijetnje spolja u pravilu je izgovor za odsustvo borbe protiv vlastitog varvarstva ("Da bismo se odbranili od varvara, ponekad moramo da postanemo kao oni"). To je istinska svrha Trampovog zida prema Meksiku. To je istinska svrha Orbanove bodljikave žice oko Mađarske: ne da zemlju sačuva od muslimanskih varvara nego da sačuva varvarstvo u njoj i sebe na njegovom čelu.

A Amerika? Ona ide prema tački u kojoj će svijetu doista trebati Veliki američki zid: onaj koji bi svijet zaštitio od nje. Ako Tramp ili neki budući američki čelnik bude tražio da mi platimo za to, kao što je tražio od Meksika – neka bude.

To, vjerujte Grku, nije bačena para.