ŠTA SE DESILO U NEĐELJU

Piše: Darko Šuković

Prekjučerašnji lokalni izbori, u kombinaciji sa predsjedničkim, mogli bi, kao rijetko koji prethodni, protresti partijsku, političku, pa i društvenu arhitekturu Crne Gore.

Krupne riječi, reći će neko, za tek još jednu izbornu pobjedu DPS i partnera?

Možda, ali – da posložimo činjenice i preispitamo početni stav.

„Selfi“ za početak analize debakla

Opozicija je prije godinu i po bila nadomak vlasti, a danas je na najnižoj tački od uvođenja višestranačja. Liberali i narodnjaci, početkom 90-ih, jesu bili procentualno „tanji“, ali su imali harizmatične lidere, ideologiju, fanatične pristalice i, tada – budućnost. Ima li ijedna opoziciona stranka ili koalicija, na današnji dan, išta od toga?

Ne vidim svijetlu budućnost ni koalicije Demokrata i URA, pošto krštenice ne mogu zamijeniti politički program. Još više, zbog iritantno infantilnog odbijanja njenog tandema lidera da „selfijem“ počnu analizu podbačaja u većini gradova. A, najviše zbog provincijskog stava: “igrali smo dobro, zajebo nas sudija“, za koji u Crnoj Gori još nema registrovanog lijeka.

Izborni sunovrat DF-a nameće preispitivanje smisla postojanja toga saveza. Demokrate se pokazuju vještijim u udaranju ispod pojasa, loše posljedice sudskog procesa sve su primjetnije, potezi sve nervozniji i nepromišljeniji... Da je rok trajanja Fronta pri isteku, sugeriše „iskakanje“ Kneževićeve DNP u Pljevljima i Danilovgradu. Pogled kroz rešetke, izgleda, zna da baci novo svjetlo na političko partnerstvo, pa i neke važnije relacije?

SNP nastavlja da plaća ceh raskolima i manjku vjerovanja u sopstvenu snagu. Berane tu ništa nijesu promijenile, teško da će i Plužine. SDP je za dvije godine stigao – na rub nestanka.

Zombiji „kolonijalne posluge“

Trebalo je, dakle, gajiti dubok i trajan odijum prema Đukanoviću i DPS, pa izaći na biralište i zaokružiti opoziciju. (Istina razlika između toga korpusa i ukupnog potencijala opozicije nije velika, ali jeste dovoljna da najavljivanu neizvjesnu utakmicu pretvori u debakl.) Promašeni nosioci lista, neozbiljni programi nakrivo nasađenih koalicija, užasni medijski nastupi, kampanja s malo novca i nimalo muzike... Tako ne izgleda pobjednik i to se vidjelo daleko prije dana izbora. Zato su desetine hiljada ljudi nezadovoljnih vlašću, u neđelju ostale doma. Ovom rosteru opozicionih prvaka biće potrebne mađije ili stimulans koji su izmislili Feničani, da takve opet učine svojim glasačima.

Prethodno bi, međutim, sa pozamašne većine oporbenih čelnika neko morao da skine čini, pod kojim, kao zombiji, slijede malu pamet i velike interese medijskih i NVO tajkuna. Te„kolonijalne posluge“ (citiram bez dozvole moga prijatelja A.N.) koju Aivo Orav&comp pokušavaju da nametnu kao lokalni etalon evropskih standarda. I pod čijim djejstvom vjeruju kako je bolesni svijet što ga stvaraju njihovi kolumnisti i botovi, stvarna Crna Gora.

Utezanje DPS

Zato je DPS dobio više mandata nego je sanjao, sa manje glasova nego je očekivao. Ne samo u Podgorici.

Ipak, objašnjenje trijumfa DPS nije eksterne, nego unutarpartijske prirode. Nakon serije poraza po Primorju, Đukanović je krenuo da uteže stranku, koju je, po napuštanju funkcije premijera, zatekao solidno raštimovanu.

Ako vam izgleda paradoksalno, pročitajte opet i razmislite još malo: Đukanović je zaključio da DPS i dalje ne može bez njega, ali i da više ne može tako?! Izašao je na predsjedničke izbore i dobio ih. Već za majske, na prvu liniju fronta gurnuo je Ivana Vukovića, Miloša Nikolića, Dušana Raičevića, Petra Smolovića... I, konačno, kadrovski pogodio.

Čast izuzecima iz prethodnih generacija, ali prvi put odbornički kandidati DPS na završnoj konvenciji u Podgorici nijesu izgledali kao nalickani karijeristi, nerazvijenih emocija prema ideološkom i identitetskom. Za DPS sa parlamentarnih izbora 2016. s pravom se moglo reći da „nije partija, nego pratnja Mila Đukanovića“. DPS sa neđeljnih izbora ne bi odgovarao takvom opisu.

SD pohara SDP

Činilo se da je rast SD limitiran brojem mjesta u državnoj službi. Od neđelje, to je stanovište neupotrebljivo. SD, kao da ga vodi Helenio Herera, igra tvrdo, ore na terenu i uzima bodove. Pri kraju kampanje imali su i nekoliko identitetski nabrijanih promocija, što je pospješilo njihovu poharu biračkog tijela SDP-a, već uzdrmanog nastavkom saradnje sa bilbord „oslobodiocima“ Budve.

Šta, dakle, imamo na suprotstavljenim stranama crnogorske zajednice. Manjinu, promuklu i prorijeđenu, bez naznake želje i sposobnosti da se mijenja. I većinu, koja se na kraju dugog perioda stagnacije i opstajanja na slabosti konkurencije, pojavila sa energijom za kojom ova država bukvalno vapi.

Ako se pod „rekonstrukcijom u menadžmentu državnih uprava“ podrazumijeva temeljno provjetravanje, sklanjanje nesposobnih i(li) nepoštenih, da bi mjesto zauzeli (ali ovaj put zaista) obrazovani, sposobni, državi lojalni, mladi ljudi, ovo može postati zemlja dobrih vijesti i mimo spoljnopolitičkih postignuća.

To bi, zapravo, bilo to, punih dvanaest godina prizivano i nikad dozvano, jačanje institucija. Konačno kadrih da se, kao favoriti, potuku sa kriminalom i korupcijom. I, tako redom... Djeluje, dakle, kao da ima osnova za optimizam.

Pod uslovom da DPS brzo pokaže kako zna šta će sa ovolikom vlašću?