Piše: Draško Đuranović
Iz poraza se može ponekad naučiti više nego iz pobjede. Ili, što bi rekao veliki pisac – i pad je let. Ali, samo ako spoznate uzroke pada. Sudeći po javnim nastupima, većina lidera crnogorske opozicije iz serije poraza nije, izgleda, ništa naučila. Osim što su usavršili tehniku licemjernog izbjegavanja odgovornosti.
U tom stilu je i lider SDP-a Ranko Krivokapić pokušao da umiri duševne patnje glasača. Predśednik-emeritus ustanovio je da, zamislite, njegovo ime nije bilo istaknuto u naslovu izborne liste, pa dezorjentisani esdepeovski glasači nijesu mogli da potrefe koga predstavlja i za što se kandiduje onaj namrgođeni Cetinjanin Ivan Vujović, što se u spotovima nevoljno šetkao njemu nepoznatim podgoričkim ulicama sa nasmijanom Draginjom Vuksanović i elegičnom Tinom Raičević.
Nešto u stilu: da su juče imali današnju pamet i da je zlatnim slovima na listi koalicije bilo ispisano ime Dragog vođe, sve bi bilo drugačije - sramni Milo i DPS u opoziciji, a slavni Ranko i SDP na čelu svekolike opozicije. Pa je onda, umjesto da razočaranim glasačima SDP-a uputi jednu smislenu, ohrabrujuću, poruku za budućnost, kao nesrećna Skarlet O’ Hara u "Prohujalo sa vihorom“, Krivokapić kazao da će o eventualnoj ostavci – razmisliti sjutra. Da, sjutra je novi dan i emeritus će o vlastitoj odgovornosti za istorijski najgori rezultat SDP-a razmišljati tek "ako bude loš rezultat na parlamentarnim izborima“?!
U međuvremenu će prekinuti bojkot i naprasno početi pregovore o fer uslovima za parlamentarne izbore sa, pogađate, omrznutim Đukanovićem. Da, istim Đukanovićem kojem je, dva dana pred izbore – kao, ne bilo primijenjeno, Tijanić nekad Đinđiću – prijetio da će se, "kad njega više ne bude (!) razbježati i svi njegovi miševi“. I tek tada će Crnoj Gori svanuti. Kakav moralni harakiri.
Grijeh bi bilo samo kroz Krivokapićeve istupe posmatrati licemjerje nekih opozicionih lidera. Bilo je u ova dva-tri postizborna dana još žovijalne opozicione naknadne pameti.
Recimo, Miodrag Ćaki Lekić: čovjek ladno reče da će organima stranke predložiti da se prekine bojkot i da se poslanici Demosa vrate u parlament. Samo je zaboravio da običnim smrtnicima pojasni: koji će se to poslanici Demosa vratiti u parlament? Na poslaničkoj listi Demosa odavno nema Gorana Danilovića i Gorana Radonjića, član partije više nije ni poslanica Anka Vukićević. Jedini "preživjeli“ sa poslaničke liste je lider te stranke. Ispada da će Miodrag Lekić predložiti da se Miodrag Lekić vrati u parlament. Kakva demokratija u partiji, čestitamo.
Najsimpatičniji je, ipak, bio Pivljanin Vladimir Joković, stečajni upravnik SNP-a. Veli da je, što se tiče prekida bojkota parlamenta, situacija u Socijalističkoj narodnoj partiji „prilično komplikovana“ i da će odluku "donijeti nakon sagledavanja situacije“.
Možda je ulaženje u partijsku intimu, ali nije na odmet došapnuti Jokoviću da situacija sa prekidom bojkota njegove partije - nije komplikovana. SNP ne može prekinuti bojkot zato što ni jedan poslanik sa te stranačke liste nije pod stranačkom kontrolom! Aleksandar Damjanović nije u partiji i vratio se u parlament, Srđan Milić je već duže odsutan, a Danijela Pavićević je izbrisala telefonski broj centrale partije. Dakle, kada budu u SNP-u "sagledavali situaciju“, ne moraju mnogo da dumaju: sve i da se u vrhu SNP-a odluče za povratak u parlament, nema ko da ih posluša.
Bilo je i onih opozicionara koji se nijesu mogli čuti: od lidera Demokratskog fronta ni traga ni glasa. Mučno, ali razumljivo ćutanje. Mandić, Medojević, Bulatović i družina nemaju više što da kažu: taj politički savez politički odumire. Sad samo valja gledati kakva će biti brakorazvodna parnica i hoće li u javnost isplivati mnogo prljavog veša.
Njihovo mjesto, kao najjača opoziciona grupacija, sada je zauzela koalicija Demokrate - Ura. Izborni srećni luzeri - "naš Aleksa“ i "naš Dritan“ – nijesu ipak pokazali vrhovnu političku pamet kad su, ekspresno, odbacili svaku mogućnost povratka u parlament, očito smatrajući da im bojkot pogoduje, pa će izgleda do izbora 2020. godine uredno da peglaju crvene kravate, glancaju odijela, liferuju političke floskule i šalju nove poruke u boci.
Jasna logika: što se manje izjašnjavamo, porašće nam popularnost. Možda to jeste pobjednička šifra za primat unutar opozicionih stranaka, ali teško da će destabilizovati vlast vladajućeg saveza u Crnoj Gori.
U postizbornim nastupima većina lidera opozicionih partija upečatljivo je nacrtala vlastita ograničenja, otvoreno pokazujući neodgovornost prema glasačima. I tako su mnogi, svjesno ili nesvjesno, razotkrili prave razloge opozicionog sunovrata: Đukanovićev DPS i koalicioni partneri lako su zgazili opoziciju koja, ovakva kakva jeste, sebe tjera u prošlost.
Zato, za buduće dane Crne Gore nije sada najbitnije odgonetnuti kako će se opozicija revitalizovati. Važniji je odgovor na pitanje: da li su apsolutni pobjednici voljni i vlasni da poraze, ne opoziciju, nego vlastite demone, uklone tumor korupcije i kriminala sa državnog tijela i pokušaju gradnju društva normalnijeg življenja i Crne Gore koja zna svoj identitet.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR