Novi predśednik

Piše Milenko A.Perović Ljetos je Skupština Crne Gore donijela jednu rezoluciju. U njoj je zahtijevala od Crnogorske akademije nauka i umjetnosti da povuče Rječnik crnogorskoga narodnog i književnog jezika.

Ujedno, tražila je da CANU uputi javno izvinjenje onima koji su se našli povrijeđeni brojnim odrednicama Rječnika, posebno pripadnicima pojedinih nacionalnih i vjerskih grupacija u crnogorskom društvu.

U Rezoluciji je obrazloženo da se taj zahtjev upućuje na adresu CANU, jer je u njoj rađen i izdan prvi tom Rječnika. Skupština je utvrdila da je neprihvatljivo rušenje principa poštovanja različitosti, kao i vrijeđanje naroda i vjerskih zajednica. Štaviše, Rezolucijom je naglasila da pojedine odrednice Rječnika predstavljaju „uvredu države Crne Gore“.

Opravdana očekivanja

Kakva je očekivanja ovom Rezolucijom stavljena pred Crnogorsku akademiju nauka i umjetnosti? Najprije, očekivalo se da CANU s visokim respektom uvaži ono što joj je naložila legislativna vlast države Crne Gore. Očekivalo se i da postupi po rezolutnim moralnim i političkim zahtjevima. Očekivalo se da CANU obnaroduje povlačenje Rječnika crnogorskoga jezika i da se javno izvini svima koji su nekorektno tretirani u njemu.

Budući da je zbog Rječnika još više pokvarila svoju nerespektabilnu reputaciju u crnogorskom društvu, očekivalo se da CANU jasno deklarira diskontinuitet u odnosu na vlastite teške strategijske promašaje u naučnoj politici, ali i u svojoj ukupnoj ulozi u crnogorskom društvu i u državi Crnoj Gori, posebno s obzirom na dominantni frivolni odnos prema crnogorskim identitetskim pitanjima.

Očekivalo se da CANU izrazi iskreno žaljenje što je samu sebe dovela do krize koja ozbiljno ugrožava sami smisao njenog postojanja. Očekivalo se da CANU javno otkaže saradnju kreatorima skandaloznog Rječnika i do daljnjeg suspenduje rad na njemu. Napokon, očekivalo se i iskazivanje namjere CANU da polako, pažljivo i studiozno priprema i okuplja novu naučnu ekipu za rad na Rječniku, s jasnom sviješću da joj se ne smiju ponoviti slandalozne greške koje su načinjene u prvom pokušaju izrade Rječnika.

„Inauguralno obraćanje“

Breme ovih očekivanja neizbježno je stajalo pred novim predśednikom Crnogorske akademije nauke i umjetnosti! Sa stanovišta razumnog poimanja stvari, bilo je više nego samorazumljivo da se on u svom „inauguralnom obraćanju“ jasno odredi prema zahtjevima parlamentarne Rezulucije o povlačenju Rječnika crnogorskoga jezika. Isto tako, najpreča mu je obaveza bila da nagovijesti da je CANU došla do spoznaje o potrebi da konačno počne otplaćivati teški tribut kojim je samu sebe zadužila negatorskim i arogantnim odnosom prema crnogorskom državnom i nacionalnim pitanju.

Nažalost, u obraćanju novoga predśednika nije bilo ni jednoga ni drugoga. Svojim konfekcijski sročenim govorom, izbjegao je jedno i drugo. Uistinu, uvrjedljivo je za crnogorsku intelektualnu i političku javnost da joj se neko – makar bio i novi predśednik ne osobito cijenjene institucije – obrati takvim govorom. Mogao je on taj frazerski govor – s neznatnim izmjenama prilagođavanjima – jednako tako održati na godišnjoj skupštini nekog ferijalnog udruženja, na početku školske godine nove generacije gimnazijalaca ili na osnivačkoj skupštini nekog nevladinog udruženja.

Tugaljiva je spoznaja da predśednik nacionalne akademije nauka i umjetnosti ne može ponuditi ništa drugo osim beznadežnih fraziranja o „kontinuitetu“, „identitetu“, „duhovnosti“, „umnosti“, „razboritosti“, „svojevrsnoj ravnoteži“ (Pomoz’ bog čaršijo na sve četiri strane“!) i „prvoj štampanoj knjizi na slovenskom jugu“ (Ne daj, jaki bože, da se pomene da je to prva crnogorska štampana knjiga!). Koliko puta treba ponoviti staru mantru o „čojstvu i junaštvu“ – o kojoj se raspričao novi predśednik - da bi se shvatilo da gotovo nikome u današnjem crngorskom društvu ona ne znači apsolutno ništa. Davno je ona postala samo „retoričko“ opšte mjesto, prikladno za govore na pogrebnim svečanostima kod upokojenja bilo ljudi, bilo institucija! Može biti, novoga je predśednika inercija podsvijesti vodila baš u tom smjeru.

Proklamovao je namjeru čuvanja „sebe od sebe“ i odmah pokazao kako je to za njega nedostižan zadatak! Odista, svako ko pretenduje na javnu riječ, mora računati i s pažljivim slušaocima. A takvi paze na ono što se zove logičkom i moralnom disciplinom javno izrečenog mišljenja. Novi predśednik u svom inauguralnom obraćanju nije sačuvao sebe od sebe baš u stvari logičke i moralne discipline mišljenja. Doveo je sebe u slijepu ulicu golemog protivurječja!

Proklamovao je da će CANU pod njegovom upravom „afirmisati identitet crnogorske državnosti“. Istoga je momenta pokazao potpuni ignorantski odnos prema „crnogorskoj državnosti“.

Naime, u „crnogorsku državnost“ spada i institucija državnog Parlamenta Crne Gore. U nju spada i sve što Parlament ozakoni, deklarira, zahtijeva itd. A Parlament je zahtijevao od CANU da povuče Rječnik i da se izvini svima koji su njime povrijeđeni.

Novi predśednik potpuno je ignorisao Rezoluciju te vrlo određeno objelodanio šta o njoj misli. Jednako je otkrio i šta misli o državnom Parlamentu, a onda i o „crnogorskoj državnosti“ kao takvoj.

Može biti, novi predśednik nije ni svjestan na kakvoj je bizarnoj kontradikciji izgradio svoje „inauguralno saopštenje“! Ako je ipak svjestan, jasno je pokazao da nije ozbiljno mislio u pogledu bilo čega što je izgovorio!