24 godine ANTENE M

Piše: Darko Šuković

U principu, 24. rođendan je jedan od... tek uvertira za relativno respektabilan 25. Relativno, s obzirom na tanku konkurenciju u trajanju. Relativno, čak i ako se ima na umu da u Crnoj Gori najbrže nestaju procrnogorske medijske kuće. Sjetite se radija i televizije Montena, IN –a. Ili opstaju, tako što se prometnu u anticrnogorske.

Ne bih kvario dan pominjući takve.

Pomenuti se mora, iako je neslavan, ambijentalni galimatijas sa tzv. medijskim slobodama i profesionalnim standardima, jer nekako kulminira baš uoči blagih godišnjeodmorskih dana. Mic po mic, naime, došlo se do poruke da je stanje na medijskoj sceni ključno za napredak Crne Gore ka EU!

Strahujem, ma ne strahujem nego paničim, Crna Gora se, prvi put, našla u bezizlaznoj situaciji!

Jer, npr. ja, kao čovjek koji računam da sam, nakon trideset godina boravka u novinarskoj branši, o njenim uzusima ponešto naučio, nemam blage veze šta to Brisel očekuje od nas?

Dok slušam kako iz usta Hana i Orava otiču i plave moju domovinu bujice sintagme „profesionalni standardi“, ja vidim kako se komesar i ambasador drže za ruke sa ubicama istinite informacije, progoniteljima ljudskog dostojanstva, isljednicima i sudijama pred kamerama i na stranicama, nepoštovaocima pretpostavke nevinosti, piscima komentara bez ijedne misli, ali sa čvrstim opredjeljenjima ... sa licima lišenim dobronamjernosti kao vrhunskog moralnog principa činodejstvovanja medijskih poslenika!?

Dakle, slušati ih šta pričaju ili gledati šta rade – pitanje je sad?

Ako se želi, a želi se, u EU.

Popularno, licemjere definišemo kao one što jedno zbore, a drugo čine. I prema njima se ravnamo na osnovu djela, a ne na osnovu deklaracija. No, taj nas rezon dovodi u neobrano grožđe spoznaje da je medijska realpolitika narečenih čimbenika briselske administracija u dramatičnom sukobu sa satrategijom EU u toj oblasti!?

To jest, samoubilački otvoreno kazano: medijska politika gospode Hana i Orava izrazito je učinkovita kompromitacija Evropske unije u Crnoj Gori. Dakako, izvan ekskluzivnog kruga „zvijezda granta“.

Misao da se „kolonijalnom poslugom“ dohaka „režimskim medijima“ mogla se roditi samo u glavi koja nema pojma o poštenom novinarstvu ili ne haje za njega. I, suštinski, pokazuje kako političari na novinare reaguju uslovnim refleksom, a ne raciom. Briselski i naši, uglavnom, nema velike razlike.

Drastične su razlike u kapacitetu medija da izbjegnu obrazac u kojem je političar vuk, a novinar ovca. I, samo se kišnim glistama može podvaliti da ste nezavisna, kritička ovca, ako vas zaplijeni briselski vuk.

Da se, uprkos brojnim hendikepima, uopšte ne mora postati plijen, niti blejati u nekom od torova, uprkos lavežu kojim pokušavaju da vas utjeraju u neki... živi je i zdrav dokaz Antena M.

Pune smo 24 godine ono što Orav i Han pričaju, a ne ono što rade. Svako u Briselu ko zna abecedu novinarstva, mogao ih je prosvijetliti tom informacijom.

Odavno, međutim, znamo da tu gospodu ne privlače medijske kuće koje gaje profesionalne standarde, već one koje regrutuju „vojnike“ na iznajmljivanje. Zato je logično da nam se putevi i ubuduće rijetko ukrste.

Ima neke nadahnjujuće ljepote u toj distanci između NAS i njih. Zahvaljujući njoj, Antena M može i dalje da drži čas.