Leteći cirkus Duška Markovića

Za Antenu M piše Andrej Nikolaidis

Mnogi su požurili da crnogorskog premijera Duška Markovića i njegovu vladu optuže da nisu učinili ništa povodom postavljanja čuvenih dupeuvlakačkih bilborda vojsci koja nije oslobodila Budvu. Ono, i nisu. Bilbordi su gdje su i bili, kakvi su i bili, samo se o njima više ne govori.

No premijer nije ni saopštio da će vlada odgovoriti odmah. Prisjetimo se njegovih riječi: “To je falsifikovanje istorije. Znaćemo da odgovorimo na taj atak na državu”. Premijer, hoću vam reći, nije opalio: “Znamo da odgovorimo”. Nego je koristio futur: znaće da odgovore – jednom. Što može da znači u novembru 2018, kao i maju 2037. Dok budućnost za koju je najavio reakciju ne prođe, niko nema pravo optužiti premijera da je pogazio riječ. Još manje da prijeti praznom puškom. Premijer nije pominjao puške – ni metaforički, a još manje, ne daj bože, doslovno. On je rekao da će vlast povodom budvanskih bilborda reagovati “za sada svojim stavom, a kasnije možda i podnošenjem prijave”.

Ta prijava, strašna kao vojska pod zastavama, što bi reklo u Pjesmi nad pjesmama, još se čeka. Ali je zato obećani stav vlada iznijela. Ova vlada, inače, rado iznosi stavove, upozorava, retorički osuđuje. Tako da nije tačno kako se kod nas samo NVO petlja u politiku i ponaša se kao da su osvojili vlast na izborima. I vlast se ponaša kao NVO – kad god treba donijeti neku tešku odluku pretvaraju se u korektiv vlasti. Tada se oglase kao da od nekoga očekuju da obavi ono što je njihov posao.

Zato je ova vlada sva u lingvističkim i pravno-proceduralnim finesama, poput rečene “znamo da odgovorimo” vs. “znaćemo da odgovorimo”.

Kad je Amfilohijeva firma prijavljena za divlju gradnju u Dajbabama, manastiru koji je zaštićeno kulturno dobro, inspekcija nije učinila ništa, jer, citiram: “Predmetni objekat je građevinski izgrađen, u momentu kontrole nije bilo izvođenja radova”. Da objekat nije bio “građevinski izgrađen”, da su ga “građevinski gradili”, pa još da je inspekcija graditelje zatekla na licu mjesta, divlji bi investitor na svojim leđima osjetio i dobro zapamtio, bješe li ono, “snagu države”. Vlast je povodom divlje dogradnje zaštićenog kulturnog dobra zauzela filozofski stav.

Demokratska vlast, a naša to jeste, represivno može reagovati samo prema onome što jeste – samo autoritarne, paranoične vlasti zabranjuju i hapse i za ono što nije. A za divlju gradnju u Dajbabama inspekcija nije mogla reći da jeste (jer nikoga nisu zatekli na gradilištu) – tek da je bila. A ono što je bilo više nije. A nije nije jeste, pa samim tim ne može biti predmet intervencije demokratske vlasti. Razumijete?

Naročito inventivan pristup jeziku i pravu vlast je demonstrirala na primjeru Amfilohijeve izjave, citat: “Ima dosta Crnogoraca koji misle da su Crnogorci samo zato što su rođeni u Crnoj Gori. Kakvi su to Crnogorci. I zato što imaju slavne pretke. A slavni preci – svi do jednoga bili kršteni i miropomazani, kao što je danas krštena i miropomazana naša Marija. Svi su dolazili ovdje da cjelivaju kivot Svetoga Petra Cetinjskoga, da od njega uzmu blagoslov. A ovi misle da su Crnogorci samo zato što su se, kao i volovi, rodili u Crnoj Gori. Nisu to Crnogorci“.

Ove riječi, kojima se Amfilohije popišao ne samo na Crnogorce, nego i ateiste i sve one koji ne dolaze kod njega da cjelivaju kivot, cetinjsko tužilaštvo je ocijenilo ovako: “u cjelini cijeneći, ovakvi Amfilohijevi navodi ne mogu se smatrati javnim izlaganjem poruzi bilo kojega naroda, već upravo pozivom na mir, toleranciju i međusobno poštovanje ljudi”.

Odluku tužilaštva ja “u cjelini cijenim” kao doprinos slobodi govora. Sljedstveno njihovom obrazloženju, ako biste rekli, a ja ne bih, nikada, kako u zgradi vlade ima i rolni toalet papira, pa to nisu ministri, za to ne biste odgovarali. Ili ako biste, kao što ja ne bih, rekli kako po crkvama ima i pacova i bubašvaba, pa to nisu popovi, bio bi to “poziv na toleranciju i međureligijsko poštovanje”.

… a onda je SPC odžala parastos Draži. Crnogorska vlast, koja prosto ne stiže izraziti koliko je posvećena vrijednostima antifašizma i 13. jula, popila je to kao čašu vode. Saopštenjima su se javili iz vlade i drugih nevladinih organizacija, pobunili se borci sa Cetinja… i to bi to.

Saberi-oduzmi, Amfilohije Radović je veoma tolerantan čovjek. Kada bi Amfilohije poželio da, kao na Rumiju, limenu crkvu spusti na krov zgrade vlade, parlamenta ili predsjednika, on bi u tome i uspio – jer u ovoj zemlji očito nema nikoga ko bi se usudio da ga u tome spriječi. Pa ipak, u svojoj beskrajnoj blagosti i dobroti, on to nije učinio… zasad.

Zašto je to tako? Zato što u Crnoj Gori ima vlasti koja misli da je država, ali ne i države. I ima crkve koja misli da je država.

Preciznije: snagu države osjetiću ja, koji u DPS-u nemam ni mačku, ili nesretni pčelari iz vijesti “Inspekcija zaplijenila 57 kilograma meda”. Kada se vlasti i njene inspekcije suoče sa onima koji umjesto pčela imaju pare i moć, tada oni nisu nadležni ili ih nisu zatekli na licu mjesta.

Često je citirana Titova izjava da se ne moramo držati zakona kao pijan plota. Za današnju vlast napredak bi bio već kada bi neko od glavara rekao: “Ne moramo se držati bezakonja kao pijan plota”.

Do tada, na svako retoričko pokazivanje mišića ove vlade, na svako njeno “država ima snage” i “država će znati”, dok im Amfilohije, kako bi rekao Slaven Radunović, dijeli “vaspitne packe”, čovjek se može jedino gorko nasmijati.

Amfilohije, kad god poželi, učini da ova vlada djeluje kao skup komedijaša.

Kao Leteći cirkus Duška Markovića.