Piše: Zekerijah Smajić
Dvodnevni neformalni samit predsjednika država ili vlada zemalja članica Evropske unije, održan sredinom sedmice u svjetskoj prijestolnici ozbiljne muzike, u Salzburgu, završen je u skladu s karakterom ovog okupljanja - neformalno.
Odnosno, na sastanku na vrhu je dogovoreno da dogovora (još) nema ni o jednom užarenom pitanju zbog kojeg je samit i sazvan. Prva tema su, razumljivo, i dalje migracije. Druga, neraskidivo povezana s prvom, bila je unutarnja sigurnost EU-a. Treća, skora pokajnička rastava Velike Britanije od Unije.
Čak i ako se zanemare pošalice na račun američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegovih nestašluka, uključujući i onaj koji je tematski blisko povezan s ovim samitom, a ondnosi se na luckasti prijedlog Špancima da se od ilegalnih migranata brane izgradnjom pustinjskog zida dugog 5.000 kilometara kroz Saharu - atmosfera tokom samita je bila neočekivano opuštena.
Možda i veličanstvena, imajući u vidu predsamitsku zategnutost odnosa između Brisela i Budimpešte, najsvježiju najavu drakonskih političkih sankcija protiv Mađarske, te imajući u vidu britkost prvih reakcija južnih članica EU-a na prijedlog Evropske komisije o gotovo desetostrukom osnaživanju Frontexa, evropske formacije za kontrolu vanjskih granice EU-a i nadzor nad evropskim kopnom, morem i u zračnom prometu. Neke članice EU-a, među kojima prednjače Mađarska, Grčka, Španija. Češka, Slovačka i Hrvatska, takav prijedlog doživljavaju kao pokušaj tihog udara na suverenost i nepovredivnost nacionalnih granica.
Uprkos, dakle, svemu tome, atmosfera na samitu, osobito tokom radne večere i u pauzama, bila je zadivljujuće ležerna. Toliku virtuoznost u osobnom preobražaju, toliko raskoši u, i izvan, konkresnog prostora, takvih rajskih oaza cvijeća i takvog umijeća u slaganju rogova u vreći – vrlo rijetko sam viđao na ovako visoko rangiranim sastancima.
Za to se, a ko bi drugi, pobrinuo domaćin, britkoumni i uvijek besprijekorno uštirkani 32-godišnji austrijski kancelar Sebastian Kurz. Bila je to, zapravo, praktična pokazna vježba kako mladi, novi i nekonvencionalni lideri znaju i mogu biti inovativni, pragmatični i odvažni. Aferim, mladiću!
Ima dogovora o nesaglasnostima
Fascinantnom retoričkom akrobati, iskusnom poljskom državniku i trenutnom predsjedniku Evropskog vijeća, Donaldu Tusku nije bilo teško pred novinarima prezentirati ishod samita na kojem se ništa ni o jednoj temi nije konkretno dogovorilo. Lapidarni sumarum je bio da su se "lideri EU-a složili oko glavnog cilja – da se zaustave ilegalne migracije u Evropu". Isto kao kada bismo docirali da novi dan sviće s izlaskom sunca...
Prvi čovjek Evropskog vijeća u odlasku (u maju su novi evropski izbori za nove petogodišnje mandate u briselskoj tvrđavi birokratije) u neformalnom je razgovoru potvrdio da je sastanak u početku bio opterećen međusobnim zamjerkama, ali se vještim moderiranjem od domaćina ubrzo iskoračilo putićima konstruktivizma i kompromisa, jer se shvatilo da je upravo takav pristup proteklih mjeseci donio željene učinke - priliv ilegalnih migranata u EU je danas ponovo na pretkriznom nivou.
Iako, dakle, među zemljama članicama EU-a nije postignuta saglasnost po svim pitanjima u vezi s migracijama, sudionici samita su obećali da će nastavi zajednički raditi na onim temama koje ujedinjuju i na rješenjima koja donose rezultate. Jačanje vanjskih granica Unije i poboljšanje saradnje s trećim zemljama je jedan od prioriteta.
Ključna vijest iz Salzurga je, zato, upravo ta da je austrijski domaćin, uz pobočnu podršku njemačke kancelarke Angele Merker i predsjednika Evropske komisije Jean Claude Junckera, uspio isposlovati "odlučnost svih članica Unije da se podrži ideja Komisije za jačanje Evropske granične i obalne straže".
Nije, dakako, sporno da su ostala brojna pitanja koja će trebati razjasniti do narednog samita evropskih lidera idućeg mjeseca. A ključna nedoumica se odnosi na dubinu zadiranja zajedničkih graničnih snaga u sferu suverenosti zemalja članica te na veličinu i operativnu moć Frontexa.
To, međutim, nije omelo predsjednika EK-a da sa samita ode u uvjerenju da će dogovor o ovoj škakljivoj temi biti postignut do kraja godine. Junckerovu nadu, bez sumnje, podgrijava i saglasnost svih članica Unije da će već nakon Salzburga započeti zajedničku borbu protiv svih oblika kibernetičkog kriminala, manipulacija i dezinformacija - što, realno, nije moguće provesti u praksi bez snažnog i tehnološki suverenog Frontexa.
I dezinformacije pod lupom Unije
Ma koliko ponekad izgledalo da je izgubila kompas i da srlja ka raspadu, Unija je mnogo češće u svom polustoljetnom bitisanju bivala vizionarska, istrajna i hrabra. Prva je globalna zajednica, koja je na dnevni red stavila i dezinformiranje. Lažne vijesti. Javno laganje.
A jedna od dezinformacija je ovih dana bila upravo vezana za Frontex, kada je, svjesno ili nenamjerno, objavljeno da se u Briselu "rodila ideja o formiranju jedinstvene evropske granične policije, koja bi ispunjavala strateški cilj čuvanja vanjskih granica Evropske unije".
Naravno da se ne radi o "formiranju" nekakve nove zajedničke granične policije, čiji je cilj preuzimanje poslova od nacionalnih graničnih policija zemalja članica. Frontex je osnovan prije skoro 15 godina, i to upravo kao agencija EU-a za sigurnost njenih vanjskih granica (francuski: Frontières extérieures - vanjske granice).
Prije Frontexa, postojala je Evropska agencija za upravljanje operativnom saradnjom na vanjskim granicama Unije. Od samog osnutka Frontex se u Briselu smatrao ključnom karikom očuvanja EU vjerodostojnog garanta slobode, sigurnosti i pravde.
Od osnivanja do danas Frontex je odgovoran za koordinaciju aktivnosti nacionalnih graničnih službi u nadzoru vanjske granice Šengenskog područja. Takva uloga ove formacije nikome u Uniji do sada nije smetala. Niti je mogla smetati, jer je odluka o tome prije tačno 13 godina usvojena jednoglasno. Imajući u vidu trenutna negodovanja nekih članica Unije, nužno je podsjetiti da su sve ove zemlje, osim Hrvatske, bile punopravne članice kada je Frontex formiran.
I ne samo da su dale podršku njegovom osnivanju, već su i participirale u kreiranju ove formacije te u određivanju njene misije, mandata i praktičnog djelovanja. Naravno, tada su premijeri i predsjednici država članica Unije bili neki drugi ljudi.
Ali, misija i vizija Frontexa je do danas ostala ista. Sada, izazvana migacijskim krizama, terorizmom, prekograničnim kriminalom, zloupotrebama interneta i drugim prijetnjama po evropsku sigurnost i stabilnost, Evropska komisija, logično, zagovara osnaživanje svih snaga sigurnosti i nadzora, uključujući i proširivanje nadležnosti. Dirkanja je zabranjeno samo u suštinu suvereniteta zemalja članica. Konačna odluka o tim promjenama, međutim, ni ovoga puta ne može biti vjerodostojna ako sve članice Unije ne budu saglasne o najavljenim promjenama.
Trebali nam uopće Frontex?
Za razliku od mnogih kritičara ideje o osnaživanju evropskih graničnih i obalnih snaga, osobno sam uvjeren da su, u novonastalom globalnom kontekstu, takve zajedničke snage neminovne ukoliko se želi kakva-takva unutarnja sigurnost EU-a.
Samo oni koji ne poznaju evropske metropole prije petnaestak godina i sada, uključujući Brisel, kao sjedište EU-a, NATO-a i preko 5.000 svjetskih korporacija i banaka, mogu paušalno kritizirati Evropsku komisiju zbog najnovije inicijative.
Mnogi, zapravo, ne znaju da ta inicijativa nije proizvod političkog, birokratskog, prounijskog ili antiunijskog avanturizma, već je rezultat vrlo ozbiljne zastrašenosti građana za vlastitu sigurnost. Na sceni su, kao što se može svakodnevno vidjeti, planetarni procesi migracija, zastrašujući ekonomski ratovi, pritajeni terorizam, sve veće nestašice vode i kvalitetne hrane, kriza nafte i naftnih derivata, zločinačko upravljanje globalnim finansijskim tokovima.
Iz takve realne i opravdane osobne nesigurnosti i straha "običnih" građana izniču, kao što je poznato, svakojaki desničarski, antimigracijski i antievropski pokreti, s nacionalističkim, šovinističkim i fašističkim ideologijama. Evropska unija se protiv toga mora odlučnije boriti, a jedan od načina je i sofisticirana - dakle- meka, ali efikasna - kontrola njenih vanjskih granica.
U proteklih nekoliko godina se pokazalo da su vanjske granice Unije veoma porozne, osobito na jugoistoku, zbog čega se EU i suočila s do sada ne zabilježenim prilivom migranata, među kojima, pokazalo se, ima i onih koji su opasni za sigurnost građana Unije.
Za takvu psihozu straha morat će se pronaći efikasniji lijek. Ako se u tome ne uspije, Evropska unija će nastaviti gubiti kredibilnost, ojačavat će unutarnje antiunijske snage, a aduti će biti na strani onih kojima su zajedničke vrijednosti Unije prepreka za vlastite egoizme u kreiranju novog svjetskog poretka i preraspodjelu sfera globalnog utjecaja.
Frontex na zapadnom Balkanu
Bez sve jače i sigurnije Evropske unije globalni svijet bi mogao iskočiti iz ravnoteže, a posljedice bi mogle biti nesagledive. Upravo se zbog toga u Briselu i vjeruje da će oko Frontexa biti pronađeno kompromisno rješenje i da će ono biti po mjeri svih članica.
Kompromis je sveto pravilo Unije, koje bi i drugi, osobito zemlje naše regije, trebali prihvatiti kao pokretačku snagu unutarnjih pozitivnih promjena.
Zajednička granična policija EU-a je zamišljena isključivo kao ispomoć nacionalnim snagama kontrole, ili kao koordinator zajedničkih interventnih operacija i humanitarnih akcija. Ne treba pritom gubiti iz vida da je ova agencija centar stručnosti na području granične kontrole u Evropi.
Promjene se prvenstveno odnose na jačinu, nadleštvo i operabilnosti ove formacije, odnosno na brojnost, tehničko-tehnološku opremljenost, na teritorijalnu raspoređenost te, djelimice, na operativnu nadležnost koja bi se sa Šengenskog prostora proširila na sve vanjske granice EU-a. To se smatra logičnim potezom ukoliko se želi očuvati vizionarska ideje o evropskom projektu slobodnog kretanja roba, ljudi, usluga i kapitala. Te četiri svete slobode EU-a se sve više i zlonamjernije zloupotrebljavaju, čemu se mora stati ukraj.
Snažan, brz i efikasan Frontex, Europol i druge evropske sigurnosne agencije su prednost, a nikako mana i za zemlje tranzicije, kao što su zapadnobalkanske zemlje. Zapravo, pogotovo za ove zemlje, koje nemaju ni ljudstvo, ni tehniku, ni stručnost, ni novce u proporcionalnoj srazmjeri s negativnim globalnim trendovima. Suverenitet i ovih zemalja u vezi s nacionalnom granicom je nepovrediv.
Rješavanje problema na izvorištu
Ideja je da zajedničke ojačane granične kopnene, obalne i zračne kontrolne jedinice budu pojačanje nacionalnim graničarima. Da iniciraju i provode zajednička istraživanja, treninge, simulacije i uvježbavanja. Da promiču najsavremenije tehnologije u praćenju i otkrivanju ilegalnih, nedobronamjernih i nepoželjnih useljenika te da pomažu nacionalnim graničnim policijama u hitnim operacijama i humanitarnim akcijama po pozivu, imajući u vidu vrhunsku opremljenost i stručnost ove evropske formacije.
Upravo zbog toga je izvjesno da će sve zemlje naše regije postupiti na isti način kako su to već učinile Makedonija i Srbija – potpisat će sporazume o saradnji s Frontexom. Bez ikakvih posljedica po nacionalni suverenitet u onim aspektima u kojima se on ne želi prenijeti u nadležnost Evropske unije.
Bez obzira na trenutnu neupitnost ojačavanja Frontexa, dugoročna vizija i misija EU-a ne bi trebala biti gašenje požara, već rješavanje problema na izvorištu, uključujući i fenomen migracija. Od prvog velikog vala izbjeglica iz Azije i Afrike, Unija i druge zapadne zemlje su pravile stratešku grešku što s mnogo manje novca i neuporedivo efikasnije nisu liječile bolest u korijenu.
Svi istinski ili režirani putevi očajnika, sve ljudske tragedije i sve pogibije migranata - i na moru- i na kopnu - kao i većina terorističkih akcija na tlu Unije, moglo je biti izbjegnuto da se politički, ekonomski, etički i vizionarski djelovalo sinhronizirano na izvorištu.
Nažalost, predsjednik Evropskog vijeća Donald Tusk je u pravu kada kaže da su, od početka krize migracija i terorizma, jedni nastojalo da te probleme riješe, a drugi su ih koristili i koriste za vlastite interese i za svoje skrivene planove.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR