Šveđanka Kristina Doktare, koja je dobila Nobelovu nagradu za mir 1988. kao članica UN-novih mirovnih snaga, vratila je to prestižno priznanje u znak protesta protiv uručenja Nobelove nagrade za književnost austrijskom piscu Peteru Handkeu.
Ona je 1992. prva progovorila o sistematskim silovanjima tokom rata u Bosni i Hercegovini i ukazala šta se dešava.
Večeras je govorila pred stotinama okupljenih u švedskoj prijestonici u znak protesta protiv odluke Švedske akademije da uruči priznanje Austrijancu, koji je tokom ratova na teritoriji bivše Jugoslavije podržavao režim Slobodana Miloševića i koji otvoreno negira da se u Srebrenici dogodio genocid.
"Čestitao mu je i dao nagradu. Sad ja svoju vraćam", rekla je ona pred okupljenima s medaljom u ruci. Okupljeni su joj glasno aplaudirali i uzvikivali njeno ime.
Prisjetila se i ratova na Balkanu, odakle je izvještavala i ukazivala na zločine koji se događaju. Govorila je o smradu raspalih tijela i užasima kojima je svjedočila.
"Dok god živim, svjedočiću da istina o užasnom ratu nikad ne bi bila negirana.
Ko na Akademiji želi ići u pakao? Ovo nijesu nepoznate stvari. Bila sam prije ponosna na Akademiju, Nobelova nagrada bila je svake godine velika stvar za Švedsku. Sada osjećam sramotu i krivicu", naglasila je ona.
Nikac Od Rovinja
Naši susjedi, BiH, Albanija... nijesu prisustvovali dodjeli Nobelove nagrade Handkeu. Naš PEN, naše MVP... odćutali su ovu sramotu. Koga, onda, da začudi što nekakav ambasador Francuske u Skoplju, dođe i usred Podgorice izgovori stvari koje ne bi prećutali ni u bantustanu... a naša Vlada katanac na ustima. Sramota me je što ne mogu moju državu da oslobodim ovakve vlasti i ovakve opozicije.