Autor: Iv Bertonćini
Odbijanje Emanuela Makrona da otvori pregovore o pristupanju sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom bilo je za ostatak Evrope neočekivano, ali prilično predvidivo, kao što se vidi iz Francuske. To djelimično proizlazi iz perifernih političkih promatranja, po kojima su zemlje Zapadnog Balkana žrtve koje će da ispaštaju, ali i iz strukturalnih problema koje je potrebno riješiti uoči Samita u Zagrebu, u maju 2020.
Kada su u pitanju ‘’dobre vijesti’’, treba naglasiti da su zemlje Zapadnog Balkana kolateralne žrtve domaćih i evropskih problema koje prevazilaze njihove okvire, a koji bi se mogli riješiti i izvan njih, i to u kratkom roku.
Prvi problem: nedostatak popularnosti Emanuela Makrona poslije krize ''žutih prsluka'' i u vrijeme smjele reforme penzijskog sistema. Ova slabost ga je natjerala da napusti „duh osvajanja“, koji je veličan tokom izborne kampanje, i da se svrsta među one koji preferiraju „malu Evropu“, koja je više bila pod francuskom kontrolom. Emanuel Makron iz 2017. godine opravdao bi otvaranje pregovora o pristupanju na temu: "Francuska se neće plašiti otvaranja razgovora sa vrlo malim zemljama, koje će nam se pridružiti za 10 godina ...".
Ukoliko se popularnost predsjednika Makrona ponovo poveća, biće mu lakše da podrži izglede za takvo pridruživanje, tim više što će moći da podsjeti da to ne znači da je priključenje automatsko (kao što pokazuje slučaj Turske).
Drugi problem: nedostatak uticaja Emanuela Makrona na evropskom nivou, kako sa stanovišta njegovih relativno slabih političkih saveznika, tako i s obzirom na vrlo ambicioznu prirodu njegovih ciljeva za ''ponovnim uspostavljanjem'' EU.
Upravo je taj relativni nedostatak uticaja nedavno pokrenuo Emanuela Makrona da traži mehanizme kojima bi izdejstvovao «paket ponuda» koji je povoljniji za realizaciju njegovih projekata. Tako je predsjednik Makron jasno stavio do znanja da je njegov dogovor za otvaranje pregovora o pristupanju uslovljen usvajanjem ambicioznijeg „višegodišnjeg finansijskog okvira za period 2021-2027“, s jedne strane, i primjenom „Konferencije“ za reformu i produbljivanje EU prije proširenja, s druge strane.
Ukoliko bude zadovoljan sa ova dva aspekta u prvom kvartalu 2020. godine, ne može se isključiti mogućnost njegovog ukidanja veta na otvaranje pregovora o pristupanju sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom.
Emanuel Makron bi mogao biti pred još većim iskušenjem da se odrekne svog „ne“ iz zabrinutosti da bi ga i njegovi evropski partneri mogli natjerati da plati protivljenje jačanjem njihovih pozicija po mnogim drugim pitanjima do kojih je Francuskoj stalo.
Međutim, biće potrebno ukloniti francusko (ali i dansko, holandsko itd.) opiranje da se bavi pitanjima koja su uključena u proces pregovora u strogom smislu.
Francusko-holandski radni dokument koji za cilj ima reformu cjelokupnog procesa pristupanja EU već je predat na raspravu na nivou Zajednice, uključujući manje zakonski (po poglavlju), a više politički pristup, ali i uz veću podršku naporima susjednih zemalja EU, bez obzira na to da li će ili ne postati članice. Naravno, Emanuelu Makronu će morati da bude omogućeno da tvrdi da su se prigovori i prijedlozi čuli, u potpunosti ili djelimično, kako bi mogao da pristane da se predomisli sljedeće proljeće.
U ovoj perspektivi, vlastima zemalja kandidata je ključno da daju veće garancije za sposobnost radikalne reforme u pogledu poštovanja vladavine prava, očuvanja demokratskog pluralizma, borbe protiv korupcije, suzbijanja organizovanog kriminala i trgovina svih vrsta... Evropska komisija je već uspjela da utvrdi da je napredak ostvaren u ovim poljima bio dovoljno značajan da opravda otvaranje pregovora o pristupanju u dva najočitija slučaja: Albaniji i Sjevernoj Makedoniji. Svaki dalji napredak koji bi mogao biti postignut u narednih nekoliko mjeseci biće od koristi samo zemljama kandidatima, u Francuskoj i šire.
Emanuel Makron će moći lakše da zagovara otvaranje prema Zapadnom Balkanu pozivanjem na prijetnju ruskog, kineskog, turskog, pa čak i američkog uticaja u regionu, a time i isticanje geopolitičke dimenzije izgleda za pristupanje Albanije i Sjeverne Makedonije. Ali, on ne može u potpunosti zanemariti ove izglede za pristupanje iz država i Zajednice, a samim tim i političke dimenzije: na tom spisku je neophodno i postizanje povoljnijeg ishoda u narednim kvartalima.
Iv Bertonćini je predsjednik Evropskog pokreta Francuske, potpredsjednik Međunarodnog evropskog pokreta, i viši savjetnik u APCO Worldwide
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR