Galeoti: Rusko izazivanje nereda na Balkanu u cilju pritiska na EU za ustupak oko Ukrajine

Razgovarala: Biljana Jovićević

Dok god je Rusija angažovana u pregovorima sa Sjedinjenim Državama i NATO-om, invazija na Ukrajinu i pored eskalcije nije izvjesna, kaže u intervju za Antenu M profesor Mark Galeotti (Galeoti) ekspert za Rusiju, direktor konsultantske firme Mayak Intelligence. Sa Galeottijem, koji je i profesor na UCL Školi slovenskih i istočno evropskih studija i viši saradnik na RUSI-ju (Kraljevski institut ujedinjenih službi u Londonu) razgovarali smo o mogućim ustupcima kojima bi Zapad mogao odgovoriti Ruse od upada u Ukrajinu, ignorisanju EU, koja nema koherentnu politiku prema Moskvi u dosadašnjim pregovorima, te ima li Kijev snage da se brani i kojeg bi obima i sa kojim posljedicama, mogao biti novi napad, ukoliko do njega dođe.

Balkan nije u primarnom interesu Putina (Vladimir), smatra naš sagovornik, ali će nastaviti da izaziva probleme u regionu da bi slabio EU i vršio pritisak da mu izađu u susret i naprave ustupak oko Ukrajine, koju smatraju apsolutno krucijalnu za njihove interese.

Antena M: Nakon posljednjih i reklo bi se neuspješnih pregovora američke i ruske delegacije (Antony Blinken i Sergej Lavrov) u petak u Ženevi, kakva su Vaša očekivanja, kada je u pitanju moguća invazija na Ukrajinu?

Galeotti: Da budem iskren, ja zapravo ne mislim da su razgovori u Ženevi bili neuspješni, u smislu da je jasno da će se pregovori nastaviti. Mislim da je to jedna od stvari koju moramo da cijenimo. Jedini brzi način na koji bi ovi razgovori išli je da propadnu. Tako da dok god Rusija misli da ima neke svrhe u nastavljanju razgovora, to je ono što će da rade.

Naročito sada kada su Amerikanci posvećeni da dođu do pisanog dogovora. Rusi vole takve stvari, vole pisane dokumente oko kojih onda mogu da se raspravljaju i bave sa njima koliko god žele. Tako da u ovom trenutku ja zapravo ne mislim da su šanse za eskalaciju išta veće nego što su bile. Još uvijek vjerujem da smo možda na oko 30 posto šansi, da makar u ovom trenutku neće biti pogoršanja.

Antena M: Kada je riječ o mogućim očekivanjima i pokušajima da se predvidi šta će se dogoditi –većina analitičara koji kao i Vi pažljivo prate situaciju i znaju sve o Rusiji, ne mogu sa određenim stepenom sigurnosti da procijene šta će se dogoditi, kako se pretpostavlja, u bliskoj budućnosti. Možete li nam ipak dati neku Vašu procjenu?

Galeotti: To je vrlo teško, zato što na mnogo načina ono što zaista ne znamo je - što je Putinova lična namjera, i nemamo načina da to otkrijemo. Ipak, ako pogledamo situaciju na terenu, prije svega najaveći dio trupa koji je na terenu i koji je stacioniran oko Ukrajine – zapravo su vojna vozila i artiljerija, ali ne i sami vojnici. Vojnici naravno mogu biti veoma brzo prebačeni na te pozicije, ali ćemo imati makar neku informaciju o tome ranije – oni tamo za sada nijesu.

Drugo, mi ne nemamo nikakav osjećaj da je ruska populacija pripremljena za tako nešto, a to bi neminovno bio krvavi konflikt. Tako da u ovom momentu izgleda jasno da iako su vojne operacije mogućnost za Ruse, mi ne vidimo onu vrstu posljednjih poteza koji bi nagovijestili da se nešto događa. Iako je opasno biti optimističan u ovakvoj krizi, ja ne mislim da ćemo vidjeti bilo kakvu vrstu dramatične akcije u narednih sedmicu ili dvije.

Bajden sa pominjanjem „manjeg upada“ nehotice rekao istinu koju svi znaju, ali niko ne želi da izgovori naglas

Antena M: Imajući u vidu, da kažemo, taj neoprezni incident sa američkim predsjednikom Bajdenom (Joe Biden) prije dva dana na press konfereciji, kada mu je pobjeglo sa jezika pominjanje mogućnosti „manjeg upada“ (Rusije u Ukrajinu), nakon čega je Bijela kuća učinila sve da to „ispegla“, ono što je uslijedilo zapravo je bilo malo oštrije upozorenje Rusima nego ranije. I gospodin Blinken je u petak rekao da, ukoliko se bilo šta dogodi, ne samo invazija već i pomenuti „manji upad“ odgovor Zapada će biti „ brz“ i „ozbiljan“. Da li je to ipak korak naprijed od prethonih upozorenja o „visokoj cijeni“ što u suštini znači samo jače sankcije i ništa više?

Galeotti: Da, to je bio jedan baš nezgodan trenutak, i zbog čega tim predsjednika Bajdena ne voli da on drži press konferencije. I mislim da je ono što je učinio, bilo to da natjera Zapad da zvuče malo oštrije u odgovoru, u pokušaju da povrate tlo pod nogama. Ali,  kada je riječ o tome, vidite – do određene mjere Bajden je priznao ono što mi svi znamo da je tačno, ali niko neće da kaže. Jasno je, da što god da su sankcije, što god da je odgovor, biće određene na bazi toga što će Rusi da urade.

Ako govorimo samo o jednostavnom priznanju pseudodržave u Donbasu (istok Ukrajine) i onda razmještanju ruskih snaga tamo – bez aktivnih borbenih operacija, biće uveden određeni nivo sankcija. Ali, sa druge strane na mnogo, mnogo manjem nivou, nego da u stvari vidimo neku vrstu velikog i snažnog ruskog napada.

Tako da je to jedan više nestvaran elemenat cijele ove krize - istina koja se generalno prihvata, ali o kojoj niko ne želi da govori, a onda su tu javni signali koje dobijamo sa Zapada, koji su često znatno drugačiji.

Antena M:  Ako sam Vas dobro razmijela, mislite da ovaj malo oštriji odgovor „brz i ozbiljan“ i jedinstven, takođe zapravo znači sankcije – ništa više od toga. Nikakva mogućnost neke vrste intervencije?

Galeotti:  To je neupitno. Neće biti nikakve vojne intervencije u Ukrajini bez obzira na to što će se dogoditi. NATO je bio veoma jasan i na neki način to je realistična pozicija.

Ono što bismo mogli vidjeti mimo ekonomskih sankcija, je primjera radi ono što već vidimo da radi UK (Ujedinjeno Kraljestvo) koje obezbjeđuje vojnu podršku – oružje i obuku Ukrajincima. I ako, ne daj Bože, ikad dođe do toga da se velike oblasti Ukrajine nađu pod ruskom okupacijom, jasno je da bi to podrazumijevalo podršku za svaki gerilski pokret ili šta god bude.

Ali suštinski, ne- nema nikavog govora o tome da NATO snage zapravo budu raspoređene u Ukrajini da se bore protiv Rusa.

Kao „manji ustupak“ bi mogli vidjeti neku vrstu obavezivanja da NATO neće imati instalacija ili trupa na ukrajinskoj teritoriji

Antena M: Kada je riječ o ustupcima koje Rusi žele od SAD-a i NATO-a – rekli ste da ovi posljednji pregovoru u petak nijesu bili baš bez rezultata, da dok god je Rusija uključena u neku vrstu pregovora, možemo očekivati da se ništa neće dogoditi. Ako izuzmemo, kako je već saopšteno, neprihvatljive garancije za Zapad, oko širenja NATO-a i članstva Ukrajine - na kakvu drugu vrstu ustupaka bi Rusija, po Vašem mišljenju pristala, a da za uzvrat ne uđe u Ukrajinu?

Galeotti: E to je veliko pitanje i to je iskreno nešto o čemu svi nagađamo. To je jedna od prednosti da se nastave pregovori, da bismo počeli da dobijamo bolji osjećaj o tome šta Rusi zaista žele, ili možda još više - šta bi bili spremni da prihvate.

Suštinski, oni su pokazali da su smiješno ambiciozni u tome da žele da se NATO vrati na pozicije iz 1997. To se, jasno je, neće dogoditi. Ako gledamo na manje ustupke – jedan koji bi Zapad možda bio spreman da im da – mogli bismo vidjeti neku vrstu obavezivanja da neće biti NATO snaga ili vojnih instalacija na ukrajinskoj zemlji. To je jedna mogućnost,  koja bi djelimično odgovorila na ono što Rusi traže, bez ugrožavanja ukrajinskog suvereniteta. Ako je u pitanju maksimalistički pristup, mogli bismo vidjeti i neku vrstu prihvatanja aneksije Krima. Zato što je realnost da se Krim neće vratiti Ukrajini u nekoj skorijoj budućnosti.

I konačno, ovdje imamo i psihološko pitanje - posljednje dahtaje starog čovjeka u Kremlju, koji još uvjek žali za izgubljenim carstvom. I samo tretiranje Rusije kao velike sile, ovakve vrste samita, pregovora koji bi mogli dovesti do novog susreta Putin- Bajden, sve što odaje utisak da se Rusija tretira ozbiljno- kao velika sila - to nas ništa ne košta, ali je sa druge strane veoma značajno za nacionaliste u Kremlju.

Kriza naglasila slabost i nekoherentnost EU politike prema Rusiji, zato nema čuđenja što su uglavnom ignorisani u pregovorima

Antena M: Drugo važno pitanje kada je riječ o ovim pregovorima- do sada smo imali osjećaj da je EU malo bila skrajnuta iz procesa, iako je bilo neke vrste bilateralnih razgovora država članica bloka sa Rusima, poput Njemačke, ali ne i angažovanja na nivou poput NATO-a i SAD-a. Kako Vi vidite ulogu EU u ovom trenutku, u cijeloj situaciji, a posebno imajući u vidu poziciju Njemačke? Znamo da EU zbog energije zavisi od Rusije, naročito Njemačka. I posebno imamo situaciju da su u Njemačkoj političke stranke i lijevog i desnog centra, osim možda Zelenih, za bolju saradnju i manje oštru poziciju prema Rusiji.

Galeotti:  Da, u svemu ovome je zaista naglašena esencijalna slabost EU, kada je riječ o pitanjima sigurnosti. I jedan od razloga zbog čega su ovo suštinski bili bilateralni razgovori između Moskve i Vašingtona je zato što Rusi to tako vide - velika sila kao što su oni, treba zapravo da razgovara sa drugom velikom silom - SAD-om. Ali, isto tako i zato što oni razumiju dobro gdje Amerika stoji oko ključnih pitanja bezbjednosti. Ako ništa drugo, oni to doživljavaju i kao SAD - EU pakt.

U svakom slučaju stvari stoje ovako: Evropska unija je zaista demonstrirala svoje probleme u smislu artikulisanja zajedničke i koherentne sigurnosne politike. Da, sa jedne strane imamo Njemačku, koja želi da ima nedirnuto pitanje snadbijevanja gasom, naročito Sjeverni tok 2, koji je veoma komercijalno pitanje koje ne bi trebalo da se uvlači u ovo. Ali i generalno govoreći, za njih je neugodna ideja direktne konfrontacije sa Rusijom.

U isto vrijeme, mi imamo francuskog predsjednika Makrona (Emmanuel Macron) koji ovo koristi da ukaže da Evropa treba da ima posebnu bezbjednosnu politiku, različitu od NATO-a.

Antena M:  Da,  on je zagovornik ideje evropske vojske?

Galeotti: I mimo toga, ali i generalno, posebnu evropsku sigurnosnu politiku koja takođe podrazumijava i vojnu. Ali i kada je riječ o ciljevima – koji su posebni od NATO-a, što je, da i to kažemo, nepopularno kod drugih NATO članica u Evropi, ali isto tako i slabi zapadno jedinstvo u ključnim momentima.  A imamo i različite evropske zemlje kao što je Poljska, koje imaju znatno drugačiji i snažniji pristup prema Rusiji, ili Italija koja je pak više predusretljiva za Ruse.

Vidite, u ovom momentu, sve što su ove krize demonstrirale je da EU još nije uspjela da pronađe način da kreira neku vrstu centralne koherentne politike prema Rusiji, te stoga ne treba da bude iznenađenje što su zapravo ignorisani ili uglavnom ignorisani u ovim razgovorima.

Sjeverni tok 2- drugi ustupak koji bi Putin mogao predstaviti kao pobjedu za javnost, a za koji će ionako dobiti dozvolu

Antena M: Vjerujete li da unutar njemačke vlade postoje različita mišljenja o tome kako da se odnose prema Rusiji i cijeloj situaciji sa Ukrajinom? Ima nekih naznaka da Zeleni, koji sada kontrolišu ministarstvo vanjskih poslova - njihova liderka Analena Berbok (Annalena Bearbock) je šefica diplomatije, imaju drugačije gledište o ovome od socijaldemokratskog kancelara Olafa Šolca (Scholz). Da li Vi vjerujete u to, i takođe, šta mislite o posljednjim porukama - da su zapravo spremni da stave i Sjeverni tok 2 za pregovarački sto?

Galeotti: Jasno je da ima podjela unutar njemačke vlade, u vladajućoj koaliciji oko toga šta da rade sa Rusijom. Kao što ste rekli, Zeleni su malo više jasterbovski nastrojeni nego drugi. Ali da budemo fer, mislim da vlada zapravo odgovara na opšti sentiment javnog mnjenja u Njemačkoj.

Razgovarao sam sa nekim ljudima koje poznajem, koji su politički posmatrači u Berlinu, koji kažu da je zapravo veoma teško da se dobije bilo kakva vrsta snažnog odgovora. Da - očigledno, ako Rusi započnu neku vrstu masivne eskalacije u Ukrajini, bilo bi neke revizije zbog gubitka ljudskih života, ali u ovom momentu oni to ne vide kao neku vrstu egzistenijalne prijetnje koja u suštini izaziva Zapad.

I da, ljudi su zaista zabrinuti da bi moglo biti problema u snadbijevanju gasom, računi su veliki i da ne bi mogli sebi da priušte grijanje domova. U tom kontekstu, mislim da je dovođenje Sjevernog toka 2 za pregovarački sto dobar potez.

Ne zaboravite, jedna od stvari o kojoj razgovaramo je kako bismo mogli dati Putinu ponudu, dati mu priliku da spusti tenzije, a da mu istovremeno omogućimo da makar kod kuće tvrdi da je ostvario neku vrstu pobjede.

Ako očekujemo da će se predati - on to neće uraditi. On mora da ima makar nešto. I zapravo, ako upakujemo dozvolu za Sjeverni tok 2, što bi se vjerovatno i inače dogodilo u normalnim okolnostima, ali omogućiti mu da misli da je to nešto što je on nametnuo Zapadu, to je jedan od načina na koji mu se može dati taj osjećaj pobjede, a da mu zapravo ne date ništa što mu i inače ne biste dali.

Dok je EU paralisana Britanci spremni i već šalju vojnu podršku Kijevu

Antena M : A šta je sa pozicijom Velike Britanije? U ovoj situaciji moj osjećaj je, i ne samo moj, da najproaktivniju ulogu, ulogu podrške Ukrajini ima UK. Kako to objašnjavate i kako tumačite to da UK zapravo kao da najbolje vidi šta se dešava?

Galeotti:  Da naravno UK zna da je budućnost loša, baš kao i svi ostali. Ali postoji veoma jasna želja da se signalizira veoma snažna podrška za Ukrajinu od strane britanske vlade. Vidimo protivtenkovske rakete koje se prebaciju tamo i takođe šalju više britanskih vojnika da povećaju stepen podrške u obukama ukrajinske armije, da bi bili u stanju da se bolje brane. I vrijedno se podsjetiti da smo ne tako davno imali ratni brod Kraljevske mornarice koji je polovio blizu Krima, kao demonstrativni potez da se pokaže, da ono što se dešava u Crnom moru ima značaja i za Ujedinjeno Kraljevstvo.

Djelimično, to je zato što Britanija ima prilično antagonistički odnos sa Rusijom, sve od kako su Rusi koristili nervni agens (novičok) da pokušaju da otruju bivšeg dvostrukog agenta Sergeja Skripalja. A djelimično i zato što Britanija želi da demonstrira da je u ovoj novoj eri globalne Britanije, post-Brexita, mnogo više slobodna i mnogo više u stanju da djeluje kao podrška, ne samo u korist svojih nacionalnih interesa, već i u interesu svojih saveznika.

I konačno, mislim da je to kombinacija činjenice da je u Britaniji veoma efikasan i artikulisan ambasador Ukrajine (Vadym Prystaiko), kao i želja UK da pokažu Sjedinjenim Državama, da dok je Evropa u neredu, bar je njihov najstariji saveznik, sposoban i voljan da djeluje.

Nastaviće izazivanje nevolja na Balkanu u cilju pritiska na EU za ustupke oko Ukrajine

Antena M:  Nema dileme da je najopasnija situacija na evropskom tlu o ovom momentu u Ukrajini, ali takođe vidimo značajnu eskalciju na Balkanu, posebno kada je riječ o Bosni i Hercegovini (BIH). Kada govorimo o ustupcima koje bi u perspektivi Zapad mogao dati Rusiji - znate da su oni takođe jedan od glavnih igrača u dešavanjima na Balkanu- da li mislite da je moguće da bi mogli da traže neke ustupke na Balkanu? Ovo kažem posebno što se EU politika prema ovom regiou u posljednje vrijeme znatno ohladila.

Galeotti: Ja mislim da nije vjerovatno da će Rusi to da traže iz nekoliko razloga.

Prvi je što ono što se dešava na Balkanu za njih same nije toliko važno. Oni Ukrajinu doživljavaju kao apsolutno krucijalnu za njihove interese iz razloga sigurnosti, ali i zbog njihovog doživljaja samih sebe - oni smatraju da je Ukrajina dio njihove ruske familije.

E sad, Balkan - mnogo je ruskog interesa da izazivanje nevolja na Balkanu, jer u suštini sve što rade, čine to da bi skretali pažnju i stvarali probleme za EU. To je mjesto na kojem mogu s svremena na vrijeme da koriste subverzije, dezinformacije i tome slično, da bi eskalirali ili deeskalirali pritisak, posebeno kada gledamo mjesta kao što je Republika Srpska (RS). I oni to žele da zadrže, na neki način posljednja stvar koju tamo žele - je neka vrsta rješenja.

Antena M : Ali ja bih Vas podsjetila da su u posljednjih nekoliko sedmica intenzivnije diplomatske aktivnosti i na Balkanu. Gospodin Lavrov se sastao sa hrvatskim dužnosnicima i dao snažnu podršku RS. Isto tako smo zabilježili u jednom momentu nekog od ruskih zvaničnika koji je rekao, parafraziram: ukoliko bilo šta zaprijeti RS oni bi intervenisali ili ušli da je odbrane. Nije objašnjeno šta to tačno znači, ali to je prilično znakovita izjava. Znamo i da je Milorad Dodik, zapravo pristao da omogući Rusima da u blizini Banja Luke uspostave takozvani „humanitarni centar“ po ugledu na onaj u okolini Niša, u Srbiji, za koji se sumnja da je neka vrsta obavještajnog ili tome sličnog objekta. Kako to tumačite?

Galeotti: Poenta je u sljedećem - da, Rusi će nastaviti da ostavljaju svoje otiske u regionu koliko je god moguće, nastaviće da održavaju dobre odnose, posebno sa vladom Srbije ali i Republikom Srpskom kao sa, ponavljam, lokacijom na kojoj mogu da pokušaju i izazivaju nevolje. Ali poenta je u tome da to nije cilj sam za sebe, to je sredstvo koje koriste.

Oni podržavaju ove oblasti moguće i djelimično zbog određenog osjećaja nacionalnog, kulturnog, religijskog identiteta kojeg dijele, ali prije svega zato što je ovo korisna dodatna zastava za mahanje u njihovoj ukupnoj političkoj borbi protiv EU.

Stoga ne mislim da će očekivati ili tražiti bilo kakve ustupke u regionu Balkana kao cijenu za deeskalaciju u Ukrajini. Baš naprotiv, mnogo je vjerovatnije izazivanje nevolja u balkanskom regionu,  u cilju da izvrše veći pritisak na EU i kažu – vidite ukoliko nam date ustupke po pitanju Ukrajine, onda ćemo se potruditi da malo smirimo stvari na Balkanu.

Stoga mislim da treba da shvatimo da je ruska balkanska strategija, dio njihove šire - kako da što više pritisnu Zapad, ali mislim da je cilj da je upotrijebe sa namjerom da postignu određene stvari oko Ukrajine.

Antena M: Vi ste stručnjak za Rusiju, pratite ih godinama, objavili ste nekoliko sjajnih knjiga o Rusiji (moja omiljena „The Vory -Russia's Super Mafia“). Počeli smo intervju sa pitanjem da pokušate predvidjeti šta bi se moglo dogoditi u bliskoj budućnosti. Rekli ste da je dobro sve dok Zapad uspijeva da održi pregovore. Koliko dugo se ova kriza može odugovlačiti i kakvu vrstu kraja, kao i kada, možemo očekivati?

Galeotti:  Vidite to je ... to je ....kako bih rekao ..

Antena M: Pitanje za milion dolara?

Galeotti : Da - baš tako – pravo pitanje. I to zato što ako Vam iko kaže da zna šta Putin hoće, uzmite ga sa nepovjerenjem, zato što je ovo momenat procesa otvorenog za donošenje odluka. Koliko se ovo može odugovlačiti ? Ja sumnjam da na jedan ili drugi način može do kasno u proljeće.

Ili će Rusi odlučiti da nema svrhe nastavljati pregovore i eskalirati – jer mislim da žele da eskaliraju u dobrom vojnim smislu - kada su uslovi idealni, ili ćemo do te faze doći do neke vrste sporazuma ili, da je neka vrsta sporazuma na vidiku. Ali svakako mislim da ćemo imati još par mjeseci u najboljem. I nadati se da će sljedeća runda pregovora pomjeriti stvari malo naprijed.

Ali naravno na bilo kojoj tački na kojoj se Rusi budu osjećali da ih ne uzimaju dovoljno za ozbiljno, ili da ih ti razgovori neće odvesti nigdje - ja ne mislim da je vojna akcija ikad bila Putinov prvi izbor, to je užasno skupo i nosi sa sobom razne vrste političkih rizika, ali je bez dileme jedna od opcija koju ima.

I zato u momentu kada pomisli da neće dobiti ništa na diplomatskom planu to će rezultirati nekom vrstom eskalacije. Ne govorimo o nekom velikom ratu u kojem će pokušati da uđe i osvoji Ukrajinu ili nešto tome slično, ali definitivna vojna eskalacija i moguće diplomatsko priznaje pseudodržave Donbas je moguće.

No, kao što sam rekao, mislim da ćemo imati još par mjeseci ovoga.

Ukrajinci nemaju šansi na bojnom polju, ali Rusi ne bi bez krvi slomili otpor okupiranih teritorija, stoga bi mogli vidjeti samo blitzkrieg za kažnjavanje Kijeva

Antena M: A ako dođe do ove neželjene posljednje opcije, šta mislite - da li ukrajinska vojska ima kapacitete da se sama odbrani ?

Galeotti: Oni ne mogu pobijediti na bojnom polju. Ako Rusi otpuste svoju snagu, iako se ukrajinska vojska reformisala, znatno popravila i sada je dramatično efikasnija, bez obzira na to, ruska strana ima delekometnu moć, vazdušne napade, rakete dugog dometa koje mogu da rasporede i sve bi imalo razbijajući efekat na bojnom polju za Ukrajinu.

U suštini, Rusi će dobiti prvu fazu svakog rata, ali ne bez žrtava, i to nosi veliki politički rizik za Putina, jer ruska populacije nije naročito srećna sa ovom idejom, ali će oni svakako pobijediti.

Ali, stvar je u tome da je pobjeda na bojnom polju jedna stvar, a održati i pacifikovati teriroriju potpuno druga. Ako Rusi ozbiljno pokušaju da uzmu centre za velikom populacijom i zadrže ih, ako počnu da imaju nešto kao što su borbe u urbanim sredinama u gradovima, kao što je Harkiv i Dnjepro, to će veoma brzo postati veoma krvavo, jer će se Ukrajinci oduprijeti. Ali vrlo iskreno, oni će biti u stanju da drže te teritorije. Lako je na određeni način da dobiju tu prvu bitku, no da li će moći da iskorijene sav otpor, svu gerilu, sve male jednice koje će nastaviti da pružaju otpor – e to će biti veoma teško.

I zato mislim da Rusi to shvataju i da neće pokušati da okupiraju velike oblasti. Ako lansiraju vojni napad to će više biti sa ciljem da zapravo kazne Kijev, razbiju njhovu vojsku, unište različite strateške lokacije, ali ne i da pokušaju da uzmu previše od teritorije. Jer oni žele da demonstriraju Kijevu - mi ovo možemo kad god hoćemo i zato morate da prihvatite da ste još uvijek u našoj sferi uticaja.

Tako da mislim da ćemo vidjeti nešto kao blitzkrieg, ali nećemo vidjeti dugoročnu okupaciju.

Antena M: Znači, onda je možda gospodin Bajden bio u pravu,  iako mu je „manji upad“ nesmotreno pobjegao sa jezika!?

Galeotti: To je to. Na mnogo načina Bajdenov grijeh je zapravo što je rekao istinu, ali na žalost u diplomatiji je istina nešto sa čim treba baratati vrlo, vrlo pažljivo.

Nova knjiga profesora Marka Galeottija „The Weponization of Everyting“ („Sve postaje oružje“, prim. aut) u izdanju američkog Univerziteta Yale, izlazi u Britaniji i EU 25. januara, a u SAD 15. februara.

Kao ekspert za Rusiju i transnacionalni kriminal, Galeotti pruža sveobuhvatan i revolucionaran pregled novog načina ratovanja, kao kontrast konvencionalnom i skupom vođenju ratova, oružjem, bombama, raketama, dronovima.  Obuhvatajući cijeli svijet, Galeotti pokazuje kako se u današnjim sukobima bori sa svime, od dezinformacija i špijunaže do kriminala i subverzije, što dovodi do nestabilnosti unutar zemalja i krize legitimiteta širom svijeta. Kako stoji u jednoj od recenzija za knjigu, Galeotti opisuje načine preživljavanja, prilagođavanja i iskorištavanja prilika koje nam pruža ova nova stvarnost.