Analiza BBC: Zašto je Rusija napala Ukrajinu i šta Putin zapravo želi?

Rusija je pokrenula razornu kopnenu, vazdušnu i pomorsku invaziju na Ukrajinu, evropsku demokratsku zemlju u kojoj živi 44 miliona ljudi. Ruske snage bombarduju centre gradova i približavaju se glavnom gradu Kijevu, a pred njima civili masovno bježe.

Mjesecima je predsjednik Vladimir Putin negirao da će napasti svoje komšije, ali onda je pocijepao mirovni ugovor i započeo ono što je Njemačka nazvala „Putinovim ratom“, šaljući trupe u Ukrajinu sa sjevera, istoka i juga, piše BBC.

I dok broj žrtava raste, ruski vođa optužen je da je uništio mir u Evropi. Čitava struktura bezbjednosti Evrope zavisi od toga što će se dogoditi sljedeće.

Zašto su ruske trupe napale?

Putin se pojavio na televiziji nešto prije zore 24. februara i izjavio da se Rusija ne može ''osjećati bezbjedno, razvijati i postojati“ zbog, kako on tvrdi, konstantnih prijetnji koje dolaze iz moderne Ukrajine.

Odmah potom su napadnuti aerodromi i vojna sjedišta, nakon čega su iz Rusije, anektiranog Krima i saveznice Bjelorusije u Ukrajinu ušli tenkovi i vojska. Sada su vojni avioni počeli bombardovati velike gradove.

Rusija odbija koristiti riječi „rat“ ili čak ''invazija“; gotovo sva opravdanja koja je njihov vođa ponudio su lažna ili iracionalna.

Putin tvrdi da je njegov cilj zaštititi ljude koji su podvrgnuti nasilju i genocidu, da želi „demilitarizovati i denacifikovati“ Ukrajinu. U Ukrajini se nije dogodio genocid. Ukrajina je vitalna demokratija, a vodi je predsjednik koji je Jevrej.

"Kako bih ja mogao biti nacista?" upitao je Volodimir Zelenski koji je uporedio rusku invaziju s onom nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu. Ukrajinski rabin i memorijal u Aušvicu takođe su odbacili uvrede iz Rusije.

Predsjednik Putin često je iznosio optužbe da su Ukrajinu preuzeli ekstremisti, sve otkad je proruski predsjednik Viktor Janukovič svrgnut 2014, nakon mjeseci protesta protiv njegove vladavine.

Rusija se tada osvetila okupiravši južnu regiju Krim i započevši pobunu na istoku, podržavajući separatiste koji se bore protiv ukrajinskih snaga u ratu u kojem je život dosad izgubilo 14.000 ljudi.

Na kraju 2021, Rusija je započela gomilanje svojih trupa blizu ukrajinske granice, istovremeno konstantno ponavljajući da nema namjeru napasti. Ali, tada je Putin poništio mirovni sporazum iz 2015. i odlučio priznati područja pod kontrolom pobunjenika kao nezavisna.

Rusija se dugo bunila protiv želje Ukrajine da se pridruži Evropskoj uniji i NATO. Najavljujući invaziju, Putin je optužio NATO da prijeti "našoj velikoj budućnosti kao države".

Koliko daleko će Rusija ići?

Postalo je jasno da Rusija želi okupirati velike gradove i svrgnuti ukrajinsku demokratski izabranu vladu. Predsjednik Zelenski rekao je da je primio upozorenje "da me je neprijatelj označio kao metu broj jedan; moja porodica je meta broj dva".

Rusija tvrdi da želi Ukrajinu osloboditi od terora i ''očistiti je od nacista". Pod izgovorom laži da Ukrajinu od 2014. vode fašisti, Putin je govorio o tome da će „one koji su počinili nebrojene krvave zločine protiv civila“ dovesti pred sudove.

Njegove dugoročne ambicije za Ukrajinu ostaju nepoznate. On negira da želi okupirati Ukrajinu i odbija optužbe iz Velike Britanije iz januara da je planirao instalirati prorusku marionetu na čelo vlade. Jedan nepotvrđeni izvještaj tajnih službi kaže da Putin želi zemlju podijeliti po pola.

Suočen čvrstim otporom od strane neprijateljski raspoložene populacije, Putin je pokazao da je spreman bombardovati civilna područja da bi postigao svoje ciljeve.

Ne postoji direktna prijetnja ruskim sujsedima na Baltiku, ali NATO je za svaki slučaj poboljšao svoju odbranu.

Prije invazije, fokus Rusije uvijek je bio na područjima koja su držali pobunjenici na istoku, s njenom podrškom. Ali to se sve promijenilo kada je Putin priznao njihovu nezavisnost.

Ne samo da je jasno pokazao da ta područja više ne vidi kao do Ukrajine, podržao je njihove želje za još više ukrajinske teritorije. Samoprozvane republike prostiru se na nešto više od trećine regija Donjeck i Lugansk, a pobunjenici drže kontrolu nad ostatkom.

Koliko je ova invazija opasna za Evropu?

Ovo su strašna vremena za Ukrajince. Bombe padaju na gradove, a civili bježe u skloništa iz vremena Hladnog rata.
Hiljade kako civila, tako i vojnika, su već poginule u ovom, kako ga naziva njemački kancelar Olaf Šolc, Putinovom ratu.

Stotine hiljada ljudi je pobjeglo iz Ukrajine zbog ruske invazije. Poljska, Mađarska, Rumunija, Moldavija i Slovačka bilježe veliki porast prelazaka granica, a EU predviđa da bi iz svojih domova moglo biti protjerano više od sedam miliona ljudi.

Ruski vođa je čak postavio nuklearno oružje u stanje visoke pripravnosti, nekoliko dana nakon što je Zapadu zaprijetio ''posljedicama kakve nikad prije nijeste vidjeli“ ako mu iko stane na put. Ovakve scene su stravične za cijeli kontinent – ovo je prvi put nakon decenija mira da zemlje Evrope promatraju kako velika sila napada njihovog evropskog susjeda.

Prisjećajući se Hladnog rata, Zelenski je izjavio da se Ukrajina bori da spriječi podizanje nove Gvozdene zavjese koja bi izolovala Rusiju od civilizovanog svijeta.

Za evropske vođe, ova invazija podsjetila je na najmračnija razdoblja od Drugog svjetskog rata. Francuski predsjednik Emanuel Makron govorio je o „prekretnici u evropskoj istoriji“, a Olaf Šolc je upozorio da „Putin želi stvoriti Rusko carstvo".

Za porodice obje vojske, ovo su dani puni stresa. Ukrajinci su već proživjeli mučnih osam godina s ruskim saveznicima. Vojska je pozvala sve rezerviste u dobi od 18 do 60 godina.

Ni ljudi u Rusiji nijesu bili spremni za ovaj rat, koji je odobrio velikim dijelom nereprezentativni gornji dom parlamenta. Hiljade demonstranata uhapšene su u zemlji u kojoj je vođa opozicije već u zatvoru.

Šta Zapad može učiniti?

Odbrambeni savez NATO je jasno izjavio da ne planira poslati trupe u Ukrajinu, ali članice šalju oružje i medicinsku opremu. Evropska unija, prvi put u svojoj istoriji, kupiće i poslati oružje i drugu opremu.

NATO je poslao nekoliko hiljada trupa u baltičke države i Poljsku, a prvi put aktivira dio svojih mnogo većih snaga za brzu reakciju. NATO ne želi reći gdje će one ići, ali neke bi se mogle rasporediti u Rumuniju, Bugarsku, Mađarsku i Slovačku.

Istovremeno, Zapad je usmjerio svoje reakcije na rusku ekonomiju, finansijske institucije i pojedince:

- EU, SAD, Velika Britanija, Japan i Kanada izbacile su najveće ruske banke iz SWIFT mehanizma

- EU, Velika Britanija i Kanada su zabranile ruskim aviokompanijama ulazak u svoj vazdušni prostor

- Lične sankcije su uvedene predsjedniku Putinu i ministru spoljnih poslova Lavrovu od strane SAD, EU i Britanije, a EU je uvela dodatne sankcije za još 351 ruskog parlamentarca

- Njemačka je zaustavila izdavanje dozvola za ruski gasovod, u koji su mnogo uložile i Rusija i evropske kompanije

- Ruski državni mediji Sputnjik i Russia Today, koji se smatraju bliskima Kremlju, zabranjuju se širom Evrope

- Sankt Petersburgu je oduzeto domaćinstvo ovogodišnjeg finala Lige šampiona i ruski Grand Prix se neće održati u Sočiju.

Šta Putin želi?

Ne samo da je zahtijevao da se Ukrajina nikad ne pridruži NATO, Putin je zatražio i da se Savez vrati u 1997. i poništi članstvo članicama na istoku. Žalio se da se Rusija „više nema kuda povući – misle li oni da ćemo samo sjedjeti i gledati ovo?“

Putin želi da NATO povuče svoje snage i vojnu infrastrukturu iz zemalja članica koje su se pridružile od 1997. i da ne „šalje oružje u blizinu ruskih granica.“ To znači centralnu Evropu, istočnu Evropu i zemlje Baltika.

Ali ovo nije samo pitanje NATO. Prema riječima njemačkog kancelara, ruski vođa „želi zauzeti Evropu i prekrojiti je po svojim perspektivama.".

Prošle godine, Putin je napisao dugački članak u kojem je opisao Rusiju i Ukrajinu kao „jednu naciju“ i opisao pad Sovjetskog saveza kao „raspad istorijske Rusije.".

Tvrdio je da je modernu Ukrajinu potpuno stvorila komunistička Rusija i da je to sada marionetska država koju kontroliše Zapad. Njegov pritisak na Ukrajinu da ne potpiše sporazum o želji za pridruženjem Evropskoj uniji 2013. prouzrokovao je proteste koji su rezultirali svrgavanjem proruskog predsjednika.

U očima predsjednika Putina, Zapad je 1990. obećao da se NATO „neće širiti ni centimetra prema istoku,“ li su svejedno to učinili.

To je sve bilo prije pada Sovjetskog saveza, pa se obećanje dato tadašnjem sovjetskom predsjedniku Gorbačovu odnosilo samo na Istočnu Njemačku u kontekstu reunificirane Njemačke. Gorbačov je kasnije izjavio da tada „tema NATO-ove ekspanzije“ nikad nije bila na stolu.

Šta je NATO rekao?

NATO je odbrambeni savez s politikom otvorenih vrata novim članicama, i države članice saveza insistiraju da se ta politika neće mijenjati.

Ukrajinski predsjednik želi jasne rokove, ali Ukrajina se neće pridružiti savezu još dugo, što je jasno izjavio njemački kancelar.

Ideja da bi neka trenutna članica NATO-a odustala od svog članstva potpuno je nerealna.

Postoji li diplomatski izlaz?

Šanse su za to trenutno male, bez obzira na to što dvije zemlje održavaju pregovore na granici s Bjelorusijom.

Rusija insistira da Kijev položi oružje i krene u demilitarizaciju, što se neće dogoditi.

Gledano dalje od rata, svaki potencijalni dogovor morao bi uključivati status istočne Ukrajine, kao i kontrolu oružja sa Zapadom.

SAD je ponudio započeti pregovore o ograničenju raketa kratkog i srednjeg dometa, kao i novi sporazum o interkontinentalnim projektilima. Rusija zahtijeva da se zabrani nuklearno oružje SAD bilo gdje izvan američkih državnih granica.

Rusija je pozitivno reagovala na predloženi „mehanizam transparentnosti“ međusobnih provjera raketnih baza – dvije u Rusiji, a dvije u Rumuniji i Poljskoj, piše BBC.