Analiza Vašington Posta: Kako su Ukrajinci čudesno odbranili Kijev

Američki Washington Post na osnovu razgovora sa stotinu ukrajinskih i zapadnih zvaničnika, vojnih lidera, ukrajinskih vojnika i dobrovoljaca uradio je analizu odbrane Kijeva koja je prelomila tok ruske invazije na Ukrajinu.

Plan Kremlja na početku rata je bio jednostavan, zauzeti sjedište vlasti u Ukrajini ili barem natjerati vladu da u panici pobjegne, što bi dovelo do brzog raspada odbrane zemlje, a na vlasti bi se našla marionetska vlada.

Umjesto toga, ono što se dogodilo u i oko Kijeva u sljedećih 36 dana predstavljalo je najveću vanjskopolitičku grešku u 22-godišnjoj vladavini ruskog predsjednika Vladimira Putina.

"Njegov napad na grad u trenutku je preuredio sigurnosnu arhitekturu Evrope protiv Moskve i izolovao Rusiju do stepena neviđenog od Hladnog rata. Na iznenađenje svijeta, ofanziva na ukrajinsku prijestonicu završila je ponižavajućim povlačenjem, što je razotkrilo duboke sistemske probleme u ruskoj vojsci za čiju je obnovu Putin potrošio milijarde", navodi Post.

Uprkos nedostacima koji će se pojaviti u ruskom ratnom planiranju, ishod bitke za Kijev nije bio unaprijed određen.

Rekonstrukcija događaja pokazuje da je ukrajinska vojska preduzela kritične korake kako bi izdržala prvi ruski napad, iako ukrajinsko političko vođstvo nije vjerovalo u punu invaziju. Komandanti su premjestili osoblje i opremu iz baza, uprkos u mnogim slučajevima vlastitim sumnjama o tome šta će se dogoditi.

Ukrajinske snage nisu imale dovoljno naoružanja, municije i komunikacijske opreme. Ali ono što su posjedovali bila je ogromna volja za borbom, volja koja se proširila izvan ukrajinskih vojnika na obične civile i što je najvažnije na samog predsjednika.

Branitelji su takođe iskoristili teren oko glavnog grada, guste šume, uske ceste, vijugave rijeke. Takav teren je pogodovao njihovoj gerilskoj taktici, kao i neobično visoke temperature koje su zemlju pretvorile u blato i zamku za ruska vozila.

Veliku ulogu odbrani Kijeva odigrala je i rijeka Irpin koja je činila liniju odbrane na zapadnim prilazima gradu. Ukrajinci su namjerno poplavili obale da bi usporili rusko napredovanje.

Oni koji su se borili za spas Kijeva takođe su imali velike koristi od ključnih pogrešnih procjena Kremlja, koji je pokrenuo plan za invaziju Kijeva na temelju loših pretpostavki o snazi ukrajinske vojske, trajnosti vlade Zelenskog i odlučnosti ukrajinskog naroda da se brani.

Na kraju, Rusi nisu bili u stanju da zauzmu i komad teritorije unutar granica grada Kijeva, umjesto toga ostali su sedmicama zaglavljeni na periferiji prijestonice prije povlačenja.

Tekst se nastavlja ispod linkova

Po početku invazije Zelenski je sazvao sastanak kabineta na kojem je odlučeno da dio kabineta zadužen za odbranu i sigurnost ostane u Kijevu, dok se ostatak trebao premjestiti u zapadnu Ukrajinu.

U prvim satima invazije uslijedio je poziv iz Moskve na koji se javio šef kabineta predsjednika Ukrajine Andrij Jermak. Sa druge strane je bio Ukrajinac u službi Rusije, Dmitrij Kozak, zamjenik šefa osoblja Kremlja i zahtjev da se Ukrajina preda. Kao odgovor je dobio psovku i spuštenu slušalicu.

General Oleksandar Serski, koji je postavljen za šefa odbrane Kijeva pretpostavio je da bi Rusi napad na Kijev išli u dva ili tri pravca glavnim autoputevima. Što su zamislili kao brzu vožnju ka centru Kijeva. Ruski plan je pretpostavljao da će Kijev braniti slabe snage dezorijentisane političkim haosom nakon bijega vlade i Zelenskog.

Za odbranu grada Serski je organizovao dva odbrambena kruga. Jedan u predgrađima i jedan u gradu. Takođe je želio da udaljenost između ova dva kruga odbrane bude što veća kako bi se spriječilo granatiranje centra Kijeva.

Serski je podijelio grad i okolno područje na sektore i dodijelio generale iz vojnih obrazovnih centara da vode svako područje, stvarajući jasan zapovjedni lanac kojem će odgovarati sve ukrajinske vojne jedinice i sigurnosne službe. Taktičke odluke odmah bi donosili oficiri na terenu bez konsultacija sa generalštabom.

Otprilike sedam dana prije invazije, ukrajinska vojska premjestila je sva komandna mjesta na teren prema vjerojatnim smjerovima ruskog napredovanja. Serski je takođe izdao zapovijed za premještanje opreme vazdušnih snaga, uključujući helikoptere i ratne avione, izvan glavnih baza, udaljavajući ih od očitih ciljeva napada.

Što se tiče tenkovskih snaga, samo jedna mehanizovana brigada, 72. mehanizovana brigada bila je dostupna za odbranu Kijeva. Za nadoknadu Serski je naredio da se u vojnim obrazovnim centrima osnuju bataljoni i opreme oružjem koje se inače koristilo za obuku. Takođe, oprema je bila iz baza premještena na položaje izvan grada, što je prema riječima Kijeva Vitalija Klička odigralo ogromnu ulogu jer su baze u prvim satima rata bile snažno građane.

Ukrajinci su svoje pripreme uglavnom zadržali za sebe. Visoki američki zvaničnik rekao je da Vašington zna više o ruskom planu invazije nego o ukrajinskom odbrambenom planu, što je podstaklo sumnje o tome kako će se Kijev nositi sa invazijom.

Među prvim metama ruskog napada je bio aerodrom Antonov u Hostomelu sjeverno od Kijeva. Brzo i jednostavno osvajanje ovog aerdroma je moglo omogućiti Rusima da brz mostom prebacuju trupe nadomak Kijeva.

Bilo je ranih neuspjeha u Hostomelu. Neki od protivazdušnhh odbrambenih sistema koje su Ukrajinci postavili oko aerodroma uništeni su u prvim satima. Zaposlenik aerodroma čijeg je sina regrutovala ruska obavještajna služba otkrio je njihove položaje, pojasnio je Serski.

Ukrajinske snage su se morale povući sa aerodroma, ali je to otvorilo mogućnost artiljeriji da gađa i uništi pistu te time onemogući Rusima da dopremaju snage u velikim avionima.

Nakon što nisu uspjeli da napreduju duž autoputa, ruskim snagama je ostala još jedna alternativa za napad kroz šumu do sela Mošun na samoj ivici Kijeva.

Stratešku prednost u odbrani Mošuna, Ukrajincima je pružala rijeka i gusta šuma prošarana bunkerima iz Drugog svjetskog rata. Tek šestog marta ruske snage su uspjele da u većem broju pređu rijeku i Ukrajinci su se povukli ka centru sela.

Jedanaestog marta, nakon što su zaustavljeni na ostalim pravcima, započeo je napad na Mošun sa svih strana. Kako bi usporili napad, ukrajinske specijalne snage su se ubacile u pozadinu i raznijele branu na rijeku Irpin koja je poplavila područje između aerodroma Antonov i Mošuna.

U trećoj sedmici marta Rusi su ispustili padobranske jedinice u Mošun, ali promjena ukrajinske taktike uz čestu rotaciju trupa i gađanje mjesta prelaska rijeke ruska ofanziva je slomljena.

General pukovnik Anatolij Krivonožko, komandant Ukrajinske centralne zračne komande, bio je u bolničkom krevetu u Kijevu, oporavljajući se od teške infekcije koronavirusom 24. februara. Kad su prvi projektili počeli pogađati njegove ljude na vojnim aerodromima i radarskim postajama, on izvukao svoju IV cjevčicu i pozvao vozača. Bio je potreban u svojoj bazi.

“Koronavirus vjerovatno jednostavno nestane u ovakvim situacijama”, rekao je Krivonožko.

Dok je bio u izolaciji, Krivonožko je radio na daljinu i pripremao se za mogući ruski napad. Mnogi ukrajinski borbeni avioni i odbrambeni sistemi zemlja-zrak bili su premješteni. Kao rezultat toga, kada su prvi projektili počeli padati Rusi su često gađali prazan prostor. Neki su avioni su već bili u vazduhu kad su se napadi počeli, to je bila još jedna taktika.

"Stvorili smo lažne mete za naše neprijatelje", prisjetio se Režnikov, ministar obrane.

Krivonožko je svojim jedinicama dao oko 90 minuta da se okupe nakon šoka prvog bombardovanja. U nekim su slučajevima ruske rakete tog jutra uspješno pogodile svoje mete. Uništena je kasarna138. radiotehničke brigade, iako je 50 ljudi koji su spavali u njoj nekim čudom preživjelo. Sirena koja ih je upozoravala da potraže sklonište nije se uključila.

Stariji piloti su prvi krenuli ka avionima u misiju za koju su smatrali da će im možda biti i posljednja.

“Ne bih to nazvao tradicijom, ali bilo je pravilo da ako postoji stvarno, stvarno opasna loša misija, stariji momci uskaču u avione”, rekao je ukrajinski borbeni pilot koji koristi pozivni znak Moonfish.

Krivonožko je ispričao da su neki piloti letjeli tri do četiri leta dnevno kako bi se sukobili s ruskim snagama. Često su preskakali provjere prije leta i polijetali sa skraćenih pista koje su bile bombardovane i popravljane preko noći. Činilo se da je to što Ukrajina uopće uzvraća udarac iznenadilo Ruse i natjeralo ih da promijene obrasce, rekao je Krivonožko, ističući da je nakon početnih udara manje ruskih letjelica letjelo u Ukrajinu i da je Moskva umjesto toga počela koristiti više svoje ograničene zalihe precizne municije.

Na zemlji su ukrajinske jedinice protivazdušne odbrane pucale na ruske mete i odmah pomakle položaj, omogućivši im da prežive dulje nego što su mnogi očekivali, čak i dok su se borile protiv opsežnog ruskog ometanja. Pukovnik Jurij Perepelica, zapovjednik 138. radio-tehničke brigade, rekao je da njegove snage nikad ne bi trebale biti u dometu ruske artiljerije, ali ponekad su djelovale unutar 10 milja od linije fronta.

Prvom tenkovskom brigadom ukrajinske vojske komandovao je Leonid Khoda. On se sa svojim trupama suprostavio napadu ruske vojske koja je kroz Černiv trebala da u roku tri dana istočnom obalom Dnjepra dođe do Kijeva.

U konačnici ruske trupe koje su napadale u ovom pravcu brojale su oko 30.000 vojnika. Brigada kojom je komandovao Khoda imala je svega 2.000 vojnika. Uslijedilo je pet sedmica ogorčenih borbi.

Ukrajinci su pokušali natjerati masu ruskih trupa na uske dijelove terena, zemljane ceste koje su bile neprohodne, blatna polja ili močvare u kojima bi se vozila zaglavila i iznudile veću potrošnju goriva. Vozila koja su ostala na asfaltu bila su meta ukrajinskih vojnika koji su se brzo kretali. Mostovi i prijelazi bili su minirani i blokirani.

"Prisilili bismo ih da krenu određenim rutama, gdje bismo ih zatim raznijeli i oopkolili", rekao je generalmajor Viktor Nikoljuk, vrhovni zapovjednik ukrajinskih snaga u sjevernom dijelu zemlje.

Strategija je izazvala pohvale u Pentagonu.

“U tom pravcu je napredovalo oko 30 borbenih skupina. Zaustavila ih je jedna ukrajinska brigada. Ne znam ko je bio taj zapovjednik, ali on ih je zaustavio u njihovom naumu,” rekao je kasnije general Mark A. Milley, šef zajedničke komande vojske SAD-a.

Ukrajinska volja za otporom vidjela se na brdu sjeveroistočno od Černiva, sa kojeg se mogao kontrolisati grad. Danima su Ukrajinci branili ovo brdo koje su rusi gađali iz višecjevnih bacača raketa, tenkova i na kraju masovnih FAB-500 bombi koje su bukvalno uništile brdo. Do polovine marta, ukrajinske trupe u ovoj regiji nisu bile naoružane protivvazdušnim stingerima i mistralima.

U pomoć Prvoj tenkovskoj brigadi stigla je 58. mehanizovana pješadijska brigada. Konačno dokaz Ukrajincima da mogu pobjediti pružila je odbrana sela Lukašivka, na koje su Rusi poslali oko 750 vojnika.

Konačni pokušaj Rusije da zauzmu Kijev je bio i očajnički tenkovski prodor 300 kilometara sa istočne granice. Kada se ova kolona približila Kijevu dočekale su je zasjede i artiljerijska vatra.

Devetnaest vozila je uništeno, a oko 48 se povuklo, rekao je kasnije zapovjednik bataljona u 72. brigadi. Snimka drona koju su objavili Ukrajinci pokazala je 20 ruskih tenkova kako pokušavaju okrentu blatu uz autocest. U presretnutom pozivu koji su objavili Ukrajinci, ruski vojnik izvijestio je o brojnim gubicima, uključujući i zapovjednika bataljona.

Krajem marta Rusija je objavila povlačenje iz okoline Kijeva. Odbranom Kijeva, Ukrajina je odbranila svoju nezavisnost i suverenitet, prenosi Washington Post.