I Netanijahu i lider Hamasa Jahja Sinvar imaju koristi od raspirivanja ratnih sukoba, a to bi moglo biti opasno za sve nas, navodi u analizi za Bloomberg spoljnopolitički komentator Observera Sajmon Tisdal.
Iznenadna, duboko uznemirujuća eskalacija sukoba između Izraela i Hezbolaha u Libanu ovog vikenda upravo je ono što su SAD, Francuska i Britanija očajnički pokušavale da spriječe otkako je Izrael prije skoro mjesec sproveo atentat na lidera Hamasa, Ismaila Hanijea, u Teheranu.
Obnovljeno nasilje, koje se čini da je brzo splasnulo, ali bi očigledno moglo ponovo buknuti u svakom trenutku, predstavlja potencijalno ozbiljan udarac za međunarodne mirovne napore. To je dodatni udarac posebno za predsjednika SAD Džoa Bajdena, čije su nade u šire rješenje za Bliski Istok prije nego što napusti funkciju, u rasulu.
Sukobi će vjerovatno negativno uticati na već usporene, indirektne pregovore o prekidu vatre između Izraela i Hamasa i oslobađanje talaca u Kairu, koji se odvijaju u kontekstu stalnog nasilja u Gazi. Hezbolah je blisko povezan s Hamasom. Obje organizacije sponzoriše i do određene mjere usmjerava iranski klerikalni režim.
Izraelski vazdušni napadi u Gazi posljednjih dana navodno su ubili još desetine ljudi. Ukupno je od 7. oktobra, kada su se dogodili zločini Hamasa koji su usmrtili oko 1.200 Izraelaca, poginulo više od 40.000 Palestinaca, uglavnom civila. Nasilje jevrejskih doseljenika i otimačine zemljišta takođe se ubrzavaju na okupiranim teritorijama.
Strah danas, kao i ranije, jeste da će se svi ovi gorki sukobi spojiti u jednu veliku regionalnu vatru, koja će privući druge iranske saveznike u Jemenu, Siriji i Iraku, i na kraju primorati SAD i njene saveznike, koji su posljednjih nedjelja povećali svoje vojno prisustvo, da vojno odgovore. Krajnja noćna mora je da će Iran direktno sukobiti s Izraelom (ili obrnuto). Nagovještaj toga vidjeli smo u aprilu, kada je Teheran lansirao nezapamćen broj raketa i dronova na Izrael. Većina je oborena.
Ajatolah Ali Hamenei, vrhovni lider Irana, izjavio je nakon Hanijevog ubistva 31. jula da je Iran dužan da kazni Izrael i izgleda da je zaprijetio punim ratom. Do sada se ta veća prijetnja nije ostvarila. Ono što Izrael naziva "preventivnim" akcijama protiv Hezbolaha možda je djelimično izazvano strahom da se obećana iranska odmazda počinje ostvarivati.
Ali, takođe će postojati sumnje da je izraelski premijer, Benjamin Netanijahu, namjerno iskoristio priliku da eskalira granični sukob s Hezbolahom koji tinja od 7. oktobra. Protivnici i kritičari optužuju Netanijahua, s određenom osnovom, da blokira dogovor o Gazi u svojoj nerealnoj potrazi za "totalnom pobjedom" – i namjerno podstiče prošireni sukob kako bi pomogao svom političkom opstanku.
Netanijahuova nihilistička, bezizlazna strategija produbila je društvene i političke podjele unutar Izraela, razbjesnila porodice talaca iz Gaze i razočarala izraelske saveznike. Bezbjednosni i vojni lideri zemlje su u pobuni. Odnosi vlade sa SAD-om, njenim glavnim zaštitnikom i dobavljačem oružja, dostigli su najniži nivo u istoriji.
Koji je Netanijahuov plan? Da li on uopšte ima plan? Pošto njegova vladajuća većina u Knesetu i njegova pozicija kao premijera zavise od podrške nekolicine ekstremističkih verskih i jevrejskih nacionalističkih ministara i poslanika, i pošto bi mogao završiti u zatvoru zbog optužbi za korupciju nakon što izađe iz vlasti, protivnici tvrde da Netanijahu nema interesa za mir na bilo kojem frontu.
U stvari, tvrdi se da on i Jahja Sinvar, lider Hamasa u Gazi, dijele zajednički interes u održavanju ratnih sukoba, mržnje i podjela – i širenju plamena. Jer ako ne uspiju, sami će biti uništeni.
Ehud Olmert, bivši izraelski premijer, izrazio je sve to u izvanrednom napadu na Netanijahua i „terorističke kriminalce“ – njegov opis dvojice tvrdokornih ministara, Itamara Ben-Gvira i Becalela Smotriča – objavljenom u novinama Haaretz, kad je najnovija borba u Libanu izbila. Netanijahu, napisao je Olmert, je „narcisoidni, nemoralni, kukavički prevarant“ koji vodi državu Izrael u ponor. „Netanijahu ne želi da se taoci vrate [i] u nedostatku dogovora o oslobađanju svih talaca, nema stvarne šanse da se zaustavi poslednja vojna operacija u Pojasu Gaze“, tvrdio je.
„Ovo će trajati još mnogo dana. U isto vrijeme, nasilni sukob na sjeveru će se nastaviti... Hezbolah ispaljuje rakete dugog dometa, Izrael odgovara u mjeri koju još nijesmo vidjeli, i dolazi do eskalacije u potpuni rat“. Nastavak višestranog sukoba „je jedina opcija koja služi Netanijahuovim prioritetima, a očigledno i potrebama Jahje Sinvara“, upozorio je Olmert. „I Sinvar i Netanijahu se nadaju da će se na kraju Iran direktno sukobiti sa Izraelom“ – što bi primoralo SAD, Britaniju i Francusku da intervenišu.
Pozivajući na trenutni prekid rata, bivši premijer je pozvao izraelskog ministra odbrane Joava Galanta, načelnika Generalštaba Hercija Halevija, šefa Šin Beta Ronena Bara i šefa Mosada Davida Barneu – sve koji su javno kritikovali Netanijahua – da podnesu ostavke. Pretpostavlja se da bi svrha bila da se Netanijahu sruši: pohvalan cilj, odavno potreban.
Nije sve izgubljeno. Za sada, bar, nije došlo do straha od sveobuhvatne eksplozije. Najnovija borba između Izraela i Hezbolaha, iako spektakularna, ograničena je u obimu. Čini se da su civilni ciljevi uglavnom izbjegnuti s obje strane. Broj prijavljenih žrtava je mali. Hezbolah kaže da je „prva faza“ njegove ofanzive gotova. Protivnici hodaju po veoma tankoj liniji. Ali moglo bi biti mnogo gore.
Kada Netanijahu pokuša da iskoristi ovaj sukob, što će sigurno učiniti, kako bi pokazao Amerikancima i zapadu da je Izrael pod neposrednom, smrtonosnom prijetnjom – ili ako ponovo eskalira sukob – saveznici bi trebalo veoma pažljivo da razmisle prije nego što reaguju. Najveća trenutna prijetnja opstanku Izraela i prekidu vatre u Gazi nije spoljašnja. Ona dolazi iznutra.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR