Transport, školovanje, diskriminacija pri zapošljavanju... Svakodnevni problemi sa kojima se susrijeću osobe sa invaliditetom su brojni. Igre u Parizu trebalo bi da pomognu podizanju svijesti o potrebi da se oni što pre riješe, ocjenjuje u analizi uredništvo francuskog lista Le Monde.
Kada se otvori začarano poglavlje, prirodna sklonost je da želimo da ono što duže traje. Francuzi će imati priliku da produže Olimpijske igre u Parizu 2024, koje su izazvale ushićenje i oduševljenje, sa 17. Paraolimpijskim igrama, do 8. septembra.
Iako neće ponoviti zadivljujući efekat ceremonije otvaranja 26. jula na Seni, ceremonija koja je organizovana u srijedu, 28. avgusta, između Trijumfalne kapije i Trga Konkord, idealna je lansirna rampa za ono što obećava da će biti najspektakularniji parasportski događaj ikada organizovan.
Olimpijske igre u Parizu 2024, koje su širom svijeta hvaljene zbog svoje smjelosti i uzorne organizacije, pružaju jedinstvenu priliku da se na talasu ovog oduševljenja radi na unapređenju priznavanja invaliditeta u društvu.
Paraolimpijske igre treba posmatrati kao prirodni produžetak Olimpijskih igara. Igrači se možda mijenjaju, ali pozornica ostaje ista, sa takmičenjima organizovanim u srcu francuske prijestonice, u podnožju prepoznatljivih spomenika. Ovo magično okruženje ima ono što je potrebno da održi plamen koji je zapaljen prije nešto više od mjesec.
Do danas je prodato dva miliona ulaznica, od kojih je velika većina otišla francuskim gledaocima, a pokrivenost javnog servisa je tri puta veća nego na Igrama u Tokiju, što će vjerovatno pomoći da se promijeni način na koji se invaliditet posmatra u Francuskoj.
Tokom ovih 10 dana nećemo pričati samo o rekordima, medaljama i sportskim podvizima, već prije svega o podsticanju ljudi da bolje uzmu u obzir potrebe ovog prečesto zaboravljenog dijela populacije.
Potrebna je inkluzivna kultura
U ovoj oblasti, Francuska je nažalost zaostala. U 2021. godini, izvještaj UN je ukazao na neadekvatnost napora naše zemlje po pitanju pristupačnosti. Međutim, građevinski projekti tokom organizacije Olimpijskih igara su počeli da popravljaju situaciju, sa novim transportnim linijama, unapređenjem desetina stanica i uvođenjem urbanizma prilagođenog osobama sa invaliditetom.
I pored toga, izazov za mrežu pariskog regiona ostaje ogroman, sa nekim dionicama koje su dizajnirane prije više od jednog vijeka. Predlog predsjednice regiona Velikog Pariza Valeri Pekeres da se pokrene veliki plan za uključivanje pariskog metroa je pohvalan, ali i posebno ambiciozan.
Pored transporta, svakodnevni problemi sa kojima se suočavaju osobe sa invaliditetom (školovanje, diskriminacija u zapošljavanju, nedovoljan kapacitet u medicinsko-socijalnim ustanovama) ostaju brojni. Paraolimpijske igre trebalo bi da pomognu u podizanju svijesti o ovim problemima kao anomalijama koje treba što prije ispraviti.
Na kraju, tu je i pitanje pristupa sportskim aktivnostima za osobe sa invaliditetom. Još nema dovoljno mogućnosti za klupske sportove, niti dovoljno specijalizovanih objekata koji bi mogli da prime osobe sa težim invaliditetima. U nedostatku dovoljno razvijene kulture inkluzije, predrasude i strahovi prema razlikama su i dalje prisutni.
Ove Igre mogu promijeniti stvari, čak i ako moramo imati na umu da je nakon Igara u Londonu 2012. godine učešće osoba sa invaliditetom u sportu poraslo, ali se potom vratilo na početni nivo. Poglavlje ne smije biti zatvoreno kada se Igre završe.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR