Sjedinjene Američke Države pripremaju uvođenje novih ekonomskih mjera protiv Kine, koje bi mogle imati dalekosežne posljedice po globalnu ekonomiju. Iako ove mjere prate ekonomsku logiku zaštite domaće proizvodnje, one takođe reflektuju dublje geopolitičke i bezbjednosne brige, posebno u vezi s mogućom špijunažom kroz sofisticirani softver ugrađen u lučke kranove, navodi se u analizi koju je objavio Financial Times.
Sjedinjene Američke Države se nalaze na pragu uvođenja novih ekonomskih mjera protiv Kine, koje bi potencijalno mogle da izazovu velike promjene na globalnoj ekonomskoj sceni. Najnovija inicijativa iz Bijele kuće, koju vodi administracija predsjednika Džoa Bajdena, tiče se uvođenja carina od 25 odsto na uvoz kineskih kranova koji dominiraju operacijama istovara kontejnera u američkim lukama. Ovaj potez ima dvostruki cilj: smanjenje zavisnosti od kineskih proizvoda i povratak proizvodnje ključne infrastrukture na američko tlo.
Na površini, ove carine prate tradicionalnu ekonomsku logiku — nastojanje da se domaća industrija revitalizuje kroz ograničavanje uvoza i stimulisanje lokalne proizvodnje. S obzirom na to da su kineski kranovi, zahvaljujući povoljnoj cijeni i efikasnosti, stekli dominantnu ulogu u američkim lukama, administracija se nada da bi nove carine mogle podstaći američke i saveznicke kompanije na ulaganje u sopstvene proizvodne kapacitete, navodi se u najnovijoj analizi koju je objavio Financial Times. Međutim, ekonomski motivi ovih carina nijesu jedini u igri, jer one takođe odražavaju dublje geopolitičke i sigurnosnu zabrinutost SAD-a.
Rizik od špijunaže
Već neko vrijeme, američki zvaničnici izražavaju zabrinutost zbog potencijalnog rizika od kineske špijunaže korišćenjem sofisticiranog logističkog softvera u lučkim kranovima. Postoji bojazan da bi Kina mogla koristiti ovu tehnologiju za praćenje isporuka, uključujući i one povezane sa američkim oružanim snagama. Takva mogućnost špijunaže predstavlja rizik koji administracija ne može da zanemari. S obzirom na ovu prijetnju, administracija smatra da uvođenje carina na kranove ima dvostruku svrhu – ekonomsku i bezbjednosnu.
Ovaj novi razvoj događaja zapravo je dio veće promjene u načinu na koji SAD razmatraju svoju ekonomsku politiku, koja se sve više prepliće sa pitanjima nacionalne bezbjednosti. Naime, nakon 11. septembra, rat protiv terorizma, a kasnije i COVID pandemija, značajno su uticali na način na koji američka vlada promišlja o globalnoj ekonomiji i svojoj ulozi u njoj. Sada, sa rastućom prijetnjom iz Kine i njenim državnim kapitalizmom koji ubrzano napreduje, SAD su dodatno intenzivirale svoj pristup, posebno u sektorima poput tehnologije, proizvodnje i infrastrukture, gdje nacionalna bezbjednost i ekonomski interesi više nijesu jasno odvojeni.
Redefinisanje globalne ekonomije
Kineski uspon kao globalne ekonomske sile posmatran je sa strepnjom u Vašingtonu, posebno u kontekstu dominacije u ključnim industrijama koje će oblikovati 21. vijek. Američki zvaničnici strahuju da će, ukoliko ne preduzmu mjere, Kina i dalje jačati svoje pozicije, dok će SAD gubiti konkurentsku prednost. U isto vrijeme, zvaničnici su zabrinuti zbog paralelne upotrebe tehnologija i proizvoda koji bi mogli biti iskorišćeni u vojne svrhe. Ove brige su dovele do uvođenja sve strožijih ekonomskih politika koje povezuju ekonomske prioritete sa pitanjima nacionalne bezbjednosti, što je jasna distanca od tržišnih politika koje su preovladavale krajem Hladnog rata.
Danijel Drezner, profesor međunarodne politike na Univerzitetu Tafts, naglašava da „sve postaje pitanje nacionalne bezbjednosti“. Na primjeru odluke o uvođenju carina na kineske lučke kranove, on pokazuje kako se ekonomske politike sada oblikuju prema principima koji su nekada bili rezervisani za vojne strategije. Kako je ova logika ušla u igru, Bajdenova administracija je formulisala strategije za privlačenje investicija od saveznika kao što su Japan i Finska, kako bi podstakla lokalnu proizvodnju i smanjila zavisnost od Kine.
Šira geopolitička strategija
Bajdenov savjetnik za nacionalnu bezbjednost, Džejk Salivan, istakao je u intervjuu za Financial Times da SAD nijesu usamljene u povezivanju ekonomske politike sa pitanjima bezbjednosti. Prema njegovim riječima, „uloga nacionalne bezbjednosti u trgovinskoj i investicionoj politici i strategiji raste svuda“. On smatra da je došlo do globalne promjene u načinu na koji se pristupa pitanjima trgovinske politike, uključujući i tržišne ekonomije širom svijeta.
Bivši zvaničnik Bijele kuće Rajan Mulholand smatra da će novi pristup Bajdenove administracije inspirisati druge zemlje da slijede slične strategije. Po njemu, kombinovanje subvencija za domaću industriju sa odbrambenim ekonomskim mjerama kao što su tarife i kontrola izvoza pokazuje se kao efektivan plan. Ipak, ovaj pristup ima značajne implikacije i za američke saveznike. Neki su zabrinuti da bi SAD mogle odstupiti od svoje tradicionalne uloge stabilnog sidra globalne ekonomije, posebno kako se približavaju predsjednički izbori.
Evropski saveznici, poput EU, bili su posebno zabrinuti kada su SAD donijele Zakon o smanjenju inflacije 2022. godine. Ovaj zakon je osmišljen da podstakne domaću industriju čiste energije u SAD, ali su mnogi u Evropi kritikovali njegove odredbe koje su stimulisale proizvodnju u SAD, videći ih kao potencijalno protekcionističke. Slična zabrinutost postojala je i kada su uvedene carine od 100 odsto na uvoz kineskih električnih vozila, što je Više od pokušaja da se razvije zelena ekonomija, bilo motivisano brigama o potencijalnim bezbjednosnim prijetnjama koje dolaze iz Kine.
Saveznici i unutrašnje tenzije
Ovaj novi ekonomski i bezbjednosni konsenzus u Vašingtonu doveo je do tenzija čak i sa ključnim američkim saveznicima u Indo-Pacifiku, kao što je Japan. Na primjer, kada je Bajdenova administracija blokirala predloženu akviziciju američke kompanije US Steel od strane japanske kompanije Nippon Steel, zbog zabrinutosti za nacionalnu bezbjednost, izazvala je nezadovoljstvo Tokija. Japan je ključni saveznik SAD-a u regionu i važno je za strategiju suprotstavljanja rastućem kineskom uticaju u Indo-Pacifiku.
Salivan je u aprilu 2023. godine održao značajan govor u kojem je izložio logiku za novi pristup ekonomskoj politici. On je naglasio da su izazovi sa kojima se suočavaju SAD u pogledu osiromašenja američke industrijske baze, potreba za razvojem globalnih javnih dobara, ekonomska nejednakost izazvana trgovinom i sve veća geopolitička i bezbjednosna konkurencija, uglavnom fokusirana na Kinu. Ovi izazovi zahtijevaju novu, integrisanu strategiju koja balansira između ekonomskog prosperiteta i bezbjednosnih prioriteta.
Pristupi Bajdena i Trampa
Bajdenova administracija se suočila sa optužbama za protekcionizam i narušavanje međunarodnog trgovinskog sistema, ali se američki zvaničnici brane tvrdnjom da je nova industrijska politika osmišljena u saradnji sa ključnim saveznicima. Na primjer, SAD su uspjele da postignu dogovor sa Japanom i Holandijom kako bi Kini otežale nabavku mašina za proizvodnju naprednih poluprovodnika. Kontrola izvoza i zabrane plasiranja ključnih tehnologija Kini odražavaju način na koji se američka politika usmjerila ka odbrani sopstvenih interesa, ali i interesa saveznika.
Trampov potencijalni povratak u Bijelu kuću izaziva dodatnu zabrinutost. Ukoliko ponovo postane predsjednik, Tramp bi mogao uvesti drastične mjere, kao što su uvođenje tarifa od 60 odsto na kineski uvoz. Ovakva politika bi mogla dodatno destabilizovati globalne ekonomske odnose, ali ostaje nejasno u kojoj meri bi Tramp promijenio širi pristup prema Kini. Financial Times podsjeća da mnogi analitičari smatraju da bi Trampov povratak označio oštriji i još unilateralniji pristup prema Kini, potencijalno pokrećući novi talas ekonomskih sukoba i tenzija sa tradicionalnim saveznicima SAD-a.
Uticaj na američku industrijsku bazu
Dok SAD nastavljaju sa svojim nastojanjima da smanje zavisnost od Kine, efekti na globalne lance snabdijevanja mogu biti duboki i višestruki. S jedne strane, Bajdenova administracija želi da se američka industrijska baza ponovo izgradi i ojača, a lokalna proizvodnja unaprijedi kako bi se osigurala ekonomska otpornost zemlje. Na primjer, uvođenjem tarifa na kineske kranove, SAD žele da stimulišu američke kompanije da ulažu u domaću proizvodnju i razvoj tehnoloških alternativa koje bi mogle da zamijene kineske proizvode.
S druge strane, ova strategija može dovesti do dislokacija u globalnim lancima snabdijevanja. Američke luke su se već u velikoj mjeri oslanjale na kineske kranove i infrastrukturu, pa će prelazak na domaće ili savezničke alternative vjerovatno biti skup i dugotrajan proces. Takođe, tarife bi mogle da dovedu do povećanja troškova uvoza, što bi moglo da ima domino efekat na cijene robe i usluga u SAD-u, dodatno utičući na inflaciju i ekonomski rast.
Uz to, mnogi stručnjaci ističu da preusmjeravanje lanaca snabdijevanja može biti veoma izazovno, s obzirom na to da Kina već godinama dominira u mnogim ključnim sektorima, od elektronike do teške industrije.
Globalna ekonomska reakcija i kineski odgovor
Odluka SAD-a da uvedu carine na kineske kranove može se smatrati i dijelom šire strategije da se Kina podstakne na promjene u njenim poslovnim praksama, naročito kada je u pitanju upotreba tehnologije u cilju političkog i ekonomskog uticaja. Kina je, sa svoje strane, već pokazala da nije spremna da mirno prihvati ove promjene u američkoj politici.
Prošle godine, Kina je uvela kontramjere i ograničenja u izvozu ključnih sirovina kao odgovor na američke tarife i zabrane izvoza napredne tehnologije. Ovaj ekonomski ping-pong mogao bi dovesti do daljeg pogoršanja odnosa između dviju najvećih svjetskih ekonomija i povećati neizvjesnost na globalnim tržištima.
Pored toga, postoji i opasnost da se ovakva politika proširi na druge sektore i industrije, stvarajući lančanu reakciju protekcionističkih mjera širom svijeta. To bi moglo destabilizovati međunarodni trgovinski sistem i dovesti do promena koje bi ugrozile dugoročni ekonomski rast i stabilnost globalnih tržišta.
Dugoročna strategija SAD
Iako Bajdenova administracija insistira na tome da je njihova strategija promišljena i u skladu sa ciljevima dugoročnog ekonomskog i bezbjednosnog jačanja zemlje, ostaje otvoreno pitanje o održivosti ovakvog pristupa. Na jednoj strani, nacionalna sigurnost i ekonomski interesi sve su više povezani, dok s druge strane, postoji opasnost da ovakva politika može dovesti do dodatne fragmentacije globalne ekonomije i povratka ka starim obrascima rivaliteta i trgovinskih barijera.
Kako se svijet suočava sa izazovima poput klimatskih promjena, tehnoloških inovacija i geopolitičkih previranja, jasno je da će načini na koje SAD i Kina uspostave svoje ekonomske politike i odnose igrati ključnu ulogu u oblikovanju budućnosti međunarodne ekonomije. Zato će naredni potezi Bajdenove administracije, ali i odgovor Kine na ove nove tarife, biti pažljivo praćeni kako bi se razumjelo kakve će posljedice imati na globalne ekonomske tokove u decenijama koje dolaze.
Sve u svemu, dok SAD i Kina nastavljaju svoje strateško takmičenje, novi pristup Bajdenove administracije, sa naglaskom na nacionalnu bezbjednost u ekonomskoj politici, ne predstavlja samo odgovor na trenutne izazove, već i dugoročnu viziju redefinisanja američke uloge u globalnom ekonomskom poretku. Kako će se ovo nadmetanje odvijati i kakvi će biti njegovi ishodi po svjetsku ekonomiju, ostaje da se vidi.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR