Raskol između muškaraca i žena u američkoj politici postaje sve izraženiji, a predsjednički izbori između Donalda Trampa i Kamale Haris mogli bi dodatno da prodube ovu podjelu. Ovaj jaz se najviše ističe u stavovima prema ključnim društvenim pitanjima, naročito među mlađim biračima – Generacijom Z, i odražava šire kulturne, ekonomske i političke promjene.
Najnovije ankete ukazuju na sve veći raskol u podršci između muškaraca i žena. Na primjer, prema rezultatima ankete koju je objavio NBC, Tramp uživa podršku 52% muškaraca, dok Haris ima podršku 40% muške populacije. S druge strane, među ženama Haris ima prednost od 21 poena, sa 58% podrške u odnosu na Trampovih 37%. Ovi podaci pokazuju da su muškarci skloniji tome da podrže Trampa, dok žene daju značajnu prednost Haris. Rezultujući rodni jaz od 33 poena predstavlja ozbiljnu političku i društvenu podjelu koja može da odredi ishod izbora.
Jedan od ključnih faktora koji objašnjava ovu razliku jeste Trampov karakter, kao i njegov imidž hiper-mačo lidera. Tramp je već dugo vremena poznat po mačo stavu i izraženom neprijateljstvu prema političkoj korektnosti, dok su njegovi stavovi, uključujući podrugljive komentare o „ženama bez djece sa mačkama“ i njegovo ponašanje u vezi sa optužbama za seksualno zlostavljanje, duboko polarizovali birače. Dok ove karakteristike privlače mnoge muškarce, naročito one koji se osjećaju frustrirano zbog modernih rodnih normi, one istovremeno odbijaju veliki broj žena, koje ih vide kao prijetnju jednakosti i bezbjednosti.
Jedna od ključnih prekretnica u američkoj politici posljednjih godina bila je odluka Vrhovnog suda iz 2022. godine u slučaju „Dobbs vs. Jackson Women's Health Organization“, kojom je ukinuto ustavno pravo na abortus. Ova presuda, koja je omogućila državama da samostalno odlučuju o zakonskoj regulaciji abortusa, izazvala je snažne reakcije među ženama, posebno u liberalnim i progresivnim krugovima. Trampova uloga u imenovanju troje konzervativnih sudija koji su bili ključni za ovu odluku dodatno je povećala njegovo neprijateljstvo prema ženama koje podržavaju prava na abortus.
Žene su se masovno mobilisale na kongresnim izborima 2022. godine, što je spriječilo „crveni talas“ očekivan od strane republikanaca. Ovaj trenutak takođe je dao značajan zamah Kamali Haris, koja se istakla kao glasna braniteljka reproduktivnih prava, za razliku od Džoa Bajdena, čija je reakcija bila relativno tiha.
Posebno zanimljiv aspekt ovih izbora je drastična podjela unutar Generacije Z (populaciji koja danas ima između 18 i 29 godina). Dok mlade žene u ovoj starosnoj grupi većinom podržavaju progresivne politike i kandidate poput Haris, mladi muškarci pokazuju sve veću sklonost prema konzervativnijim političarima, uključujući Trampa. Prema podacima koje je objavio Guardian, ankete iz ključnih država pokazuju ogroman rodni jaz od čak 51 poena među mladim biračima iz ove generacije. Razlika je očigledna: mlade žene su najprogresivnija demografska grupa u američkoj istoriji, dok se mladi muškarci sve više okupljaju oko tradicionalnih prikaza muškosti koje utjelovljuju konzervativni lideri.
Ova podjela dijelom proizlazi iz šire kulturne promjene, pri čemu su mlade žene više zainteresovane za pitanja poput prava na abortus, ravnopravnosti polova i mentalnog zdravlja, dok mladi muškarci, prema istraživanjima, naglašavaju vrijednosti poput hrabrosti, takmičenja i časti. Tramp se uspješno pozicionirao kao simbol prkosa protiv „liberalnih“ društvenih normi, što je privuklo veliki broj mladih muškaraca koji se osjećaju otuđeno u društvu koje doživljavaju kao nepravedno prema njihovim tradicionalnim vrijednostima.
Mnogi mladi muškarci, naročito oni bez fakultetske diplome, suočavaju se sa ekonomskom nesigurnošću i osjećajem da su marginalizovani u društvu koje se sve više fokusira na napredak žena i manjina. Tradicionalni poslovi u industrijama poput proizvodnje, nafte i građevinarstva, koji su nekada nudili stabilnost muškarcima, nestaju, dok je broj muškaraca bez partnerke u porastu. Ovi muškarci osjećaju da su društvene promjene u korist žena došle na njihov račun, što dodatno pojačava njihovu podršku Trampu, koji im nudi retoriku povratka tradicionalnim vrijednostima.
Istraživanja čije rezultate je objavio New York Times pokazuju da oko 40% muškaraca mlađih od 50 godina vjeruje da je napredak za žene negativno uticao na njih. Trampova politika i stavovi, koji uključuju populističke poruke o „pravdi“ za muškarce i kritiku političke korektnosti, odjekuju kod ove grupe koja se osjeća zapostavljenom.
Rast tzv. „menosfere“ na internetu – zajednice koja promoviše tradicionalne rodne uloge, seksizam i antifeminizam – dodatno je pojačao Trampovu popularnost među mladim muškarcima. Ovi prostori često kombinuju podrugljiv humor i agresivan diskurs, što privlači mlade muškarce koji se osjećaju nezadovoljno zbog modernih rodnih normi. Trampova slika kao mačo lidera koji prkosi političkim pravilima i normama izaziva osjećaj solidarnosti među ovim muškarcima, koji se identifikuju sa njegovom tvrdoglavošću i borbenošću.
Kamala Haris, kao prva žena koja bi mogla postati predsjednica Sjedinjenih Američkih Država, predstavlja simbol napretka za mnoge žene, ali i prijetnju za mnoge muškarce koji su već frustrirani promjenama u društvu. Haris je izgradila imidž odlučne liderke, naročito po pitanjima reproduktivnih prava, ali njena kampanja suočava se s izazovom kako pridobiti mlade muškarce koji su skeptični prema progresivnoj politici i rodnim ulogama koje ona zastupa.
Jedan od problema sa kojima se suočava Demokratska stranka jeste to što je njihov zvanični diskurs često usmjeren na žene, dok platforma za muškarce izostaje. Političari koji žele da prevaziđu ovaj raskol moraju da ponude politiku koja prepoznaje i adresira osjećaje nezadovoljstva i marginalizacije među mladim muškarcima. To bi moglo uključivati mjere koje se bave ekonomskom nesigurnošću, mentalnim zdravljem i osjećajem gubitka tradicionalnih rodnih uloga.
Kultura, ekonomija i društvene promjene oblikuju stavove muškaraca i žena na različite načine, što stvara duboke podjele koje će igrati ključnu ulogu u predsjedničkim izborima. Dok Trampa oslanjanje na hiper-maskulinitet i populizam čini „herojem“ među muškarcima koji se osjećaju zapostavljenima, a žene ga doživljavaju kao prijetnju, Haris, kao simbol progresivnih ideja, ima podršku među ženama, ali se suočava s izazovom kako doprijeti do muškaraca koji se osjećaju sve otuđenijima u savremenom društvu. Upravo zbog toga bi ovogodišnji izbori mogli da budu presudni u oblikovanju rodne dinamike ne samo u američkoj politici, već i u načinima na koje će se to odraziti na ostatak svijeta.
A.N.R.
Yo
Gen Z je ciljna grupa kojoj se, iako je odavno aktivno uključena u proces odlučivanja i glasanja, niko posebno ne obraća ni u jednoj zemlji. Vidimo da imaju specifične zahtjeve, da ih interesuju druge stvari i sve, a opet izgleda da su u političkim programima zanemareni. I u SAD i kod nas i svuda.