U haotičnom svijetu UN su ključne, ali ne ispunjavaju svrhu

Nekadašnji zamjenik generalnog sektretara Ujedinjenih nacija Džamal Benomar upozorio je danas na neuspjeh te organizacije u mirovnim operacijama i posredovanju, uz stalni poziv na daljnje sastanke umjesto konkretne akcije, jer UN ostaju ključne za globalni mir, ali su im potrebne reforme i snažnije liderstvo.

Nedavno zaključeni Samit o budućnosti Ujedinjenih nacija nije uspio da riješi rastuće krize širom svijeta. Dok su se svjetski lideri okupljali u Njujorku na godišnjoj Generalnoj skupštini UN, ključna pitanja ostala su vezana za budućnost i relevantnost ove organizacije u trenucima kad „svijet i dalje gori“, naveo je u autorskoj analizi za Guardian nekadašnji zamjenik generalnog sekretara UN Džamal Benomar.

Benomar naglašava da se rat Izraela u Gazi proširio na Liban, dok je 25 miliona ljudi na ivici gladi u Sudanu, pri čemu rat u Ukrajini i dalje ne jenjava. Osnovane prije skoro 80 godina da bi održavale globalni mir i bezbjednost, UN, kako ocjenjuje, ne uspijevaju da spriječe ili posreduju u ovim sukobima. Dokument koji je proistekao sa samita, pod nazivom „Pakt za budućnost“, dogovoren je nakon dugih i često spornih pregovora. Obuhvata širok spektar tema, od kulture i sporta do klimatskih promjena, održivog razvoja, ljudskih prava, pa čak i svemira. Međutim, dokument je kritikovan jer je prepun „ponovljenih i recikliranih fraza“ iz prethodnih sporazuma UN.

„Jezik je nejasan i težak za uspostavljanje ciljeva“, ukazao je bivši zvaničnik UN, dodajući da ima malo konkretnih, praktičnih zaključaka koji bi riješili ambiciozne ciljeve samita. Na primjer, istaknuto je da dio o miru i bezbjednosti ne uspijeva da se pozabavi osnovnim uzrocima opadanja napora UN u posredovanju ili krizom u mirovnim operacijama UN. „Strane u sukobu sve više zaobilaze ili odbacuju posredovanje generalnog sekretara i traže povlačenje mirovnih snaga“, primijetio je autor ove analize.

Umjesto da se bavi ovim hitnim pitanjima, dokument, kako navodi, poziva na dalju reviziju i više globalnih sastanaka. „U klasičnom stilu UN, kada nedostaju odgovori ili put naprijed, one pozivaju na više izvještaja i sastanaka“, primijetio je Benomar. U jeku rastućih globalnih zločina, posebno u Gazi, istaknuto je da je jedina nova stavka u dokumentu bio zahtjev generalnom sekretaru da „procijeni potrebu“ za dodatnim resursima za kancelariju za ljudska prava.

U vrijeme kada su masovni zločini i raspad vladavine prava sve učestaliji, ovaj odgovor je, kako ocjenjuje, nedovoljan, podsjećajući da veličanstvena priroda ovakvih inicijativa nije nova za UN. Raniji lideri su zaslužni za značajne reforme, poput „Agende za mir“ iz 1992. Butrosa Butrosa-Galija, koja je dovela do širenja mirovnih napora i prevencije sukoba, dok je istovremeno smanjivana birokratija UN ukidanjem više od 1.000 radnih mjesta.

Slično tome, liderstvo Kofija Anana, posebno kroz inicijativu „U većoj slobodi“ iz 2005. godine, uvelo je koncept ciljeva održivog razvoja, nove mehanizme za izgradnju mira i stvaranje novog savjeta za ljudska prava. Međutim, uprkos ovim naporima, njihov „ograničeni uticaj“ je priznat. Nasuprot tome, doprinos aktuelnog generalnog sekretara Antonija Gutereša Samitu o budućnosti opisuje se kao „nedostatak fokusa, konkretnih i izvodljivih predloga, i hrabrosti“.

Mnogi posmatrači su, kako dodaje, samit vidjeli kao ništa više od marketinškog poteza osmišljenog da skrene pažnju sa stvarnih neuspjeha UN. „Samit je bio propuštena prilika da se razgovara o nekim temeljnim problemima koji muče organizaciju“, navodi Benomar. Među ovim problemima su zastoj u Savjetu bezbjednosti UN i neiskrenost stalnih pet članica – Kine, Francuske, Ruske Federacije, Velike Britanije i SAD – kada je riječ o reformi. Takođe postoji nedostatak odgovornosti u vezi sa međunarodnim pravom, nekažnjavanje za masovne zločine, kao i nedostaci u strukturi Savjeta za ljudska prava.

Rad Komisije za izgradnju mira takođe je doveden u pitanje, kao i potreba za reformom preopterećene birokratije UN, koja je izgrađena na patronaži, a kojom dominiraju tri stalne članice. Potrebno je, kako naglašava Benomar, preispitati ulogu UN u očuvanju globalnog mira i bezbjednosti, kao i značaj razmatranja procesa imenovanja i obezbjeđivanja nezavisnosti generalnog sekretara. Takođe se poziva na načine da se „oživi“ Generalna skupština UN, uključujući otvaranje prema ne-državnim akterima.

Uprkos ovim ozbiljnim nedostacima, neophodnost UN ostaje neosporna, ocjenjuje se u analizi. „Neophodnost UN je veća nego ikada suočena sa novim globalnim prijetnjama miru i eskalirajućim izazovima klimatske krize“, naglasio je autor. Hiljade zaposlenih u UN koji su raspoređeni u zonama sukoba širom svijeta zaslužuju poštovanje i priznanje. „Oni zaslužuju i bolje liderstvo i viziju“, zaključio je autor.