Austrija se suočava s ključnim političkim izazovom nakon izbornog uspjeha krajnje desne Slobodarske partije (FPÖ). Iako je FPÖ ostvarila značajan rezultat, ostale političke snage moraju formirati saveze kako bi spriječile njen dolazak na vlast.
Austrija se nalazi na političkoj raskrsnici. Uprkos tome što je krajnje desna Slobodarska partija Austrije (FPÖ) izašla kao pobjednik na nacionalnim izborima, neophodno je da druge političke stranke formiraju saveze kako bi spriječile ovu partiju da preuzme kontrolu. Kako u današnjoj analizi navodi Farid Hafez, docent međunarodnih odnosa na Univerzitetu Vilijam i Meri u Virdžiniji i viši istraživač na Bridge Initiative Univerziteta Džordžtaun, „pobjeda FPÖ je signal rastućeg nezadovoljstva tradicionalnim partijama“, ali to ne znači da im treba dozvoliti da kroje budućnost austrijske politike.
FPÖ već duže vrijeme dominira u anketama, nadmašujući tradicionalne partije poput Narodne partije (ÖVP) i Socijaldemokratske partije (SPÖ). Hafez u analizi koju je objavio Guardian primjećuje da, i nakon što su jake poplave pogodile istočnu Austriju u septembru, vladajući ÖVP je pokušavao da povrati podršku javnosti pozicionirajući se kao odgovorni menadžer krize, dok je Zelena partija nastojala da se vrati na političku scenu. Ipak, rezultati nedavnih izbora, kako ističe, bili su „neočekivani, čak i za najpesimističnije posmatrače“.
Prvi put u poslijeratnoj istoriji Austrije, FPÖ, predvođen Herbertom Kiklom, osvojio je izbore sa 28,8% glasova, nadmašivši prethodni rekord stranke koji je postavio Jorg Haider 1999. godine. Kako Hafez naglašava, „ovo predstavlja istorijski trenutak za Austriju, gdje je partija koju su osnovali bivši nacisti za bivše naciste uspjela da pobijedi na nacionalnim izborima“. Kikl, kontroverzna ličnost sa jakim ideološkim vezama sa krajnjom desnicom, predstavlja se kao austrijski volkskanzler (narodni kancelar), termin koji nosi nacističke konotacije. On zagovara politiku „remigracije“, koja nastoji da protjera ljude druge boje kože iz Austrije, prikazujući svoje rasističke ideje u politički prihvatljivijem obliku.
Hafez naglašava da se Kiklov uspjeh može pripisati njegovoj vještini da mobiliše javni bijes zbog lošeg upravljanja pandemijom i rastuće inflacije. FPÖ, tradicionalno percipiran kao ruralna partija, ostvario je značajan napredak u oblastima gdje je ranije dominirao ÖVP, pridobivši više od 443.000 glasova iz njihove baze. U međuvremenu, SPÖ je uspio da zadrži podršku u urbanim centrima, gdje je čak zabilježio i rast. Iako je FPÖ pokušao da pridobije glasače turskog porijekla, suprotstavljajući ih novijim imigrantima iz zemalja poput Sirije i Avganistana, njegovi pokušaji da pridobije muslimansko stanovništvo nijesu bili uspješni, što pokazuju rezultati izbora u pretežno muslimanskim okruzima.
Autor analize postavlja uspon FPÖ u širi evropski trend razočaranja glasača u tradicionalne partije. Dok su 1945. godine ÖVP i SPÖ zajedno osvojili ogromnih 94,4% glasova, danas je njihov kombinovani udio pao na 47,4%. U isto vrijeme, manje stranke su se borile da ostvare značajan napredak, sa samo Liberalima koji bilježe skromne dobitke.
Gledajući unaprijed, postavlja se pitanje šta ova izborna pobjeda znači za političku scenu Austrije. Iako je FPÖ osvojio 56 od 183 poslaničkih mjesta, njihov put ka formiranju vlade ostaje neizvestan. Aktuelni kancelar Karl Nehamer kategorički je odbacio mogućnost formiranja koalicije sa Kiklom, uprkos njihovoj ideološkoj bliskosti po pitanjima poput imigracije i ekonomske politike. Prema riječima autora analize, svaka koalicija između FPÖ i ÖVP zahtijevala bi da Nehamer podnese ostavku — što je malo vjerovatno. Slično tome, partnerstvo između FPÖ i SPÖ zahtijevalo bi smjenu lijevog lidera Andreasa Bablera u korist konzervativnijeg Hansa Petera Doskozila, što je takođe malo vjerovatno.
U ovom kontekstu, Hafez tvrdi da ÖVP ima ključnu ulogu u oblikovanju buduće vlade. Ako ÖVP uspije da sklopi saveze sa SPÖ i eventualno Novom Austrijom i Liberalnim forumom (NEOS), mogao bi da postane lider sljedeće vlade, sa svojim kancelarom na čelu. Sa 29% glasova koje je osvojio ÖVP u poređenju sa 21% SPÖ i 9% NEOS, takva koalicija ne bi samo isključila FPÖ, već bi omogućila ÖVP-u kontrolu nad ključnim ministarstvima.
Hafez takođe ističe značaj saveznog predsjednika Austrije, Aleksandra Van der Belena, koji se otvoreno protivi Kiklu i FPÖ. Tradicionalno, predsjednik poziva najjaču partiju da započne koalicione pregovore, ali Hafez sugeriše da bi Van der Belen mogao odstupiti od ove norme kako bi zaštitio liberalne demokratske vrijednosti Austrije. Kao što je Van der Belen izjavio, učiniće „sve što je u njegovoj moći da sačuva liberalnu demokratiju“, što ukazuje na potencijalnu prepreku za ambicije FPÖ.
Iako je ÖVP ranije prihvatao mnoge tvrdolinijaške stavove FPÖ — sprovodeći antimulsimanske politike poput zabrane hidžaba, zatvaranja džamija i kriminalizacije islama tokom raznih koalicija — Hafez naglašava da je sada vrijeme da ÖVP pruži otpor ovom autoritarnom trendu. Prema njegovom mišljenju, Austrija je dio šireg evropskog pomaka ka autoritarizmu, koji uključuje ograničenja slobode govora, povećan nadzor i generalni prelazak ka bezbjednosnoj politici. Formiranje koalicije koja bi FPÖ onemogućila dolazak na vlast je samo prvi korak ka pružanju otpora ovom populističkom talasu.
Kako Hafez zaključuje, politički lideri Austrije moraju da se udruže kako bi spriječili ekstremnu desnicu da preuzme kontrolu. Iako je FPÖ postigao izborni uspjeh, mora mu se „uskratiti moć da vlada“. Ovo, prema ocjeni autora analize, nije važno samo za Austriju, već i za očuvanje demokratskih vrijednosti širom Evrope.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR