1 °

max 10 ° / min 1 °

Nedjelja

24.11.

10° / 1°

Ponedjeljak

25.11.

11° / 5°

Utorak

26.11.

11° / 6°

Srijeda

27.11.

14° / 8°

Četvrtak

28.11.

13° / 8°

Petak

29.11.

12° / 6°

Subota

30.11.

7° / 4°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Godina od napada Hamasa: Humanitarna kriza u Gazi sve dublja, međunarodna zajednica na testu

Izvor: Foto: Hosny Salah (Pixabay)

Svijet

Comments 0

Godina od napada Hamasa: Humanitarna kriza u Gazi sve dublja, međunarodna zajednica na testu

Autor: Antena M

  • Viber
Sukob, koji je počeo okrutnim napadima terorističke grupe, eskalirao je u široki regionalni rat, ostavljajući razorne posljedice po živote miliona ljudi i narušavajući stabilnost cijelog regiona.

Godina je od iznenadnog, a pažljivo planiranog krvavog napada militantnog pokreta Hamas u južnom Izraelu, a događaji nakon njega suštinski su promijenili geopolitički i humanitarni pejzaž Bliskog istoka. Ono što je započelo kao teroristički napad Hamasa eskaliralo je u produženi, višefrontovski sukob, sa razornim posljedicama ne samo za Izraelce i Palestince, već i za regionalnu stabilnost, ali i međunarodno pravo.

Rat je započeo užasavajućim nasiljem o kojem je vijest odjeknula širom svijeta. U 7:43 ujutru po lokalnom vremenu, 7. oktobra 2023. godine, Hamas je pokrenuo masivan i koordinisan napad na Izrael, iznenadivši Izraelske odbrambene snage (IDF) i nanijevši ozbiljne gubitke i civilima i vojnicima. Izraelska naselja i vojne baze na jugu bile su napadnute, što je dovelo do dubokog osjećaja ranjivosti u zemlji koja se dugo ponosila svojom vojnom moći. Ovaj napad Washington Post opisuje kao trenutak koji je „okrenuo Bliski istok naopačke“, označivši tačku kada je izraelska vojna moć djelovala slabo, a smjelost Hamasa šokirala svijet.

Izraelski odgovor bio je brz i razoran. IDF je pokrenuo vazdušne napade i počeo kopnenu invaziju na Gazu, s ciljem da demontira Hamasovu infrastrukturu i rukovodstvo. Do oktobra 2024. godine, vojna moć Hamasa je ozbiljno umanjena, pri čemu su mnogi njegovi borci ubijeni ili sakriveni u podzemnim tunelima. Iran je otvoreno podržavao napade i izrazio solidarnost sa Hamasom, a Hezbolah, još jedan ključni iranski saveznik, takođe je pretrpio značajne gubitke, uključujući atentat izraelskih snaga na njegovog vođu Hasana Nasralaha. Napadi na vođe i u Hezbolahu i u Hamasu doveli su do privremene promjene dinamike moći u regionu, pri čemu je Izrael vratio dio svoje izgubljene sposobnosti odbrane, postajući osnažen da proširi svoje vojne operacije na Liban.

Međutim, iako je Izrael možda postigao taktičke pobjede, strateška slika ostala je neizvjesnija nego ranije. Sukob, umjesto da konsoliduje izraelsku bezbjednost, povećao je rizik od šireg regionalnog rata. Prema analizi koju je objavio The Atlantic Council, svakodnevni okršaji duž izraelsko-libanske granice, raketni napadi koje izvode iranski saveznici Huti u Jemenu i do tada neviđeno ispaljivanje više od 500 iranskih raketa približili su region direktnom sukobu između Izraela i Irana.

Humanitarna kriza u Gazi

Uprkos tome što je Izrael revitalizovao dio svog vojnog statusa, ljudska cijena njegove kampanje postala je zabrinjavajuća i obeshrabrujuća. Gaza je podnijela najveći teret sukoba, pri čemu je, prema podacima objavljenim u naučnom časopisu Nature, broj stradalih Palestinaca dostigao 41.000. Ujedinjene nacije procjenjuju da je skoro 90 odsto stanovništva Gaze raseljeno, što ukazuje na katastrofalni danak koji je rat uzeo kada je riječ o civilnom stanovništvu, a posebno kada je riječ o djeci.

Humanitarnu krizu u Gazi dodatno je pogoršalo uništavanje infrastrukture, od domova do bolnica, koje je ostavilo milione ljudi bez odgovarajućeg skloništa, hrane ili medicinske njege, pa je došlo do širenja bolesti, a ionako krhki zdravstveni sistem urušio se pod težinom hiljada žrtava. Blokada, koju je Izrael pooštravao kako je rat napredovao, dodatno je pogoršala uslove, dovodeći do ozbiljnih nestašica hrane i širenja zaraza koje se prenose vodom.

Iako Hamas snosi odgovornost za izbijanje rata svojim početnim napadom, izraelski vojni odgovor naširoko je osuđivan zbog nesrazmjernog uticaja na civile. Razmjera uništenja i gubitaka života dovela je do optužbi za ratne zločine od međunarodnih organizacija za ljudska prava, uključujući Ujedinjene nacije i Međunarodni krivični sud (ICC). The Atlantic Council naglašava da su i izraelski i vođe Hamasa pod istragom ICC-a, koji nastoji da ih pozove na odgovornost za pustošenje koje je izazvano tokom sukoba.

Kolaps međunarodnih normi

Osim neposrednih humanitarnih i vojnih dimenzija rata, sukob je ozbiljno narušio liberalni međunarodni poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata. Britanski Guardian navodi da je način na koji je vođen rat, naročito zbog podrške Sjedinjenih Američkih Država, „trajno potkopao ideju da će sve države biti podjednako odgovorne prema međunarodnom pravu“. Ova kritika zasnovana je na očiglednim dvostrukim standardima koje su pokazale SAD i njeni zapadni saveznici, koji su energično branili izraelske akcije uprkos rasprostranjenim optužbama za ratne zločine, pa je ova nedosljednost narušila povjerenje u međunarodne institucije i norme, naročito među nacijama globalnog juga.

Rat je, dakle, postao žarište rastućeg jaza između globalnog sjevera i juga, pri čemu južni dio sve više dovodi u pitanje legitimnost međunarodnog poretka pod vođstvom SAD-a. Bezuslovna podrška izraelskim akcijama, kako ocjenjuje Guardian, produbila je sumnje da međunarodno pravo važi samo za globalni jug, dok zapadne sile, naročito SAD i njeni saveznici, ostaju izvan dometa kritike, pa ova rezultirajuća otuđenost gura zemlje globalnog juga da traže alternative američki dominantnom sistemu. Ovaj pomak bi, kako se predviđa, mogao da ubrza pad globalnog uticaja SAD, uz upozorenje na „epidemiju nekažnjivosti širom svijeta“ ako ta zemlja ne promijeni kurs.

Diplomatski napori da se rat suzbije do sada su bili uglavnom neuspješni. Uprkos brojnim pokušajima posredovanja SAD-a, Egipta i Katara, prekidi vatre su bili kratkog daha, a mirovni pregovori su malo napredovali. Djelimično je to posljedica maksimalističkih ciljeva i izraelskog premijera Benjamina Netanijahua i lidera Hamasa Jahje Sinvara čija je nepopustljivost održavala ciklus nasilja. Obje strane su vođene egzistencijalnim strahovima i političkim opstankom, što čini kompromis izuzetno teškim.

Pukotine unutar izraelskog društva

Pored vojnih i geopolitičkih promjena, rat je duboko oštetio izraelsko društvo. Nacija koja je već bila podijeljena zbog kontroverznih Netanijahuovih reformi pravosuđa sada se suočava sa društvenim i političkim posljedicama sve nacionalističkijeg i militarističnijeg etosa. Rat pogoršao dugotrajne podjele unutar izraelskog društva, a iako Izrael nikada u potpunosti nije ostvario sopstvenu percepciju egalitarne demokratije, prethodnih 12 mjeseci u suštini je uslovilo kolaps ovog ideala.

Erozija demokratskih normi najvidljivija je u načinu na koji izraelske vlasti tretiraju arapske građane, koji su tokom rata doživjeli progon do sada neviđenih razmjera. Protesti protiv kampanje u Gazi snažno su ugušeni, a arapski građani su uglavnom isključeni iz javnog diskursa, što je dodatno otuđilo arapsku populaciju, produbljujući već dubok raskol između jevrejskih i arapskih zajednica u Izraelu. Lideri ove zemlje sada se obraćaju „narodu Izraela“, što se odnosi isključivo na Jevreje, umjesto na „građane Izraela“, koji su nekada obuhvatali cijelu raznoliku populaciju te zemlje.

Ovaj porast nacionalističkog žara doveo je i do rastuće tolerancije na nasilje unutar izraelskog društva. Netanijahuova vlada, prioritizujući vojne ciljeve nad humanitarnim pitanjima, normalizovala je brutalan oblik upravljanja koji premalo mari za međunarodno pravo ili demokratske vrijednosti, što bi moglo imati dugoročne posljedice po izraelski politički pejzaž, čak i nakon što se aktuelni sukob završi. Nasljeđe rata biće dublje podijeljeno društvo, u kojem će vladavina prava i demokratski principi biti podređeni imperativima bezbjednosti i opstanka.

Palestinska borba 

Na palestinskoj strani, rat je samo produbio očaj i podjele koje ih decenijama muče. Hamas, iako vojno oslabljen, i dalje je moćna sila u Gazi, a njegove vođe pokazuju malo volje za kompromis. Sinvar je jasno je stavio do znanja da grupa ne teži samo opstanku, već i zadržavanju kontrole nad Gazom i postavljanju sebe kao dominantnog aktera u palestinskoj politici nakon rata, a ta ambicija komplikuje izglede za trajni mir, jer je malo vjerovatno da će njegovi zahtjevi, uključujući trajni prekid vatre i humanitarnu pomoć, biti ispunjeni bez značajnih ustupaka Izraela – onih koje Netanijahu nije spreman da napravi.

Širi palestinski pokret je takođe podijeljen, pa je, dok Hamas uživa značajnu podršku u Gazi, Zapadna obala i dalje pod kontrolom Palestinske uprave, koja je marginalizovana tokom sukoba. Ova podjela slabi sposobnost Palestinaca da predstavljaju jedinstven front u pregovorima sa Izraelom i međunarodnom zajednicom. Štaviše, uništenje infrastrukture u Gazi i raseljavanje miliona njenih stanovnika znače da će svaka obnova poslije rata biti ogroman zadatak, koji zahtijeva ne samo međunarodnu pomoć, već i političko rješenje koje se bavi osnovnim pitanjima okupacije i samoodređenja.

Širenje sukoba na Liban

Sukobi su se u septembru ove godine proširili na Liban, nakon atentata na Nasralaha, koji je poginuo u izraelskom vazdušnom napadu. Njegova smrt dovela je do naglog porasta raketnih napada Hezbolaha na sjever Izraela, što je navelo Izrael da pokrene snažno bombardovanje juga Libana i započne opsežnu kopnenu invaziju s ciljem demontaže vojne infrastrukture Hezbolaha. Sukob je ubrzo eskalirao u širu regionalnu krizu kada je Iran, glavni pokrovitelj Hezbolaha, uzvratio ispaljivanjem skoro balističkih raketa na Izrael, dok su se drugi iranski saveznici, uključujući Hute u Jemenu, pridružili sukobu, pojačavajući nasilje i produbljujući regionalnu nestabilnost.

Liban se suočio sa katastrofalnim posljedicama usljed tekućeg sukoba između Izraela i Hezbolaha, pa je najmanje 1.000 libanskih civila je ubijeno, a više od 6.000 je ranjeno, prema izvještaju Washington Posta. Nasilje je takođe raselilo više od milion ljudi, što je izazvalo humanitarnu krizu u zemlji koja se već godinama bori sa ozbiljnim ekonomskim problemima. Izraelski vazdušni napadi, čiji je cilj bio uništavanje vojnih kapaciteta Hezbolaha, nanijeli su značajnu štetu libanskoj infrastrukturi, pogoršavajući životne uslove za civile.

Godinu dana nakon početka rata u Gazi region Bliskog istoka ne samo da nije nimalo bliži miru nego što je bio 7. oktobra 2023. godine, nego je strah od širenja sukoba još izraženiji. U svemu tome neposredni vojni ciljevi i Izraela i Hamasa ostaju neispunjeni, dok broj žrtava nastavlja da raste.

A.N.R.

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR