Uoči predsjedničkih izbora zakazanih za 5. novembar, SAD se suočavaju s izazovima koji nadilaze obične političke razlike. Polarizacija je sveprisutna, a alarmantno velik broj neodlučnih birača stvara dodatnu neizvjesnost.
Za Antenu M piše: Ana Nives Radović
Kako se predsjednički izbori u Sjedinjenim Američkim Državama bliže, atmosfera je ispunjena napetošću, neizvjesnošću i političkim manevrisanjem. Demokratska kandidatkinja Kamala Haris i republikanski kandidat Donald Tramp suočavaju se sa duboko ukorijenjenim podjelama u američkom društvu pokušavajući da pridobiju neodlučne birače u ključnim državama. Ulog je ogroman, a sudbina američke demokratije djeluje neizvjesno dok se na objema stranama pojačava strategija namijenjena posljednjoj fazi predizborne kampanje.
Opšta tema izborne kampanje 2024. godine je jasna – polarizacija. Ovo nije samo borba oko razlika u politikama, već oštra odluka između dvaju suprotstavljenih pogleda na SAD. Haris, koja je preuzela kandidaturu nakon što je predsjednik Džo Bajden odlučio da se povuče iz trke, pozicionira sebe kao stabilizujuću, centrističku figuru naspram Trampove haotične, populističke politike. Ipak, uprkos ovim jasnim razlikama, alarmantan broj birača i dalje ostaje neodlučan, što odražava širi osjećaj nepovjerenja kako u politički sistem, tako i u kandidate.
Izborna pravila i pravni izazovi
Među najuočljivijim karakteristikama ovih izbora je stalna borba oko izbornih pravila, posebno u ključnim državama. Nedavna analiza Washington Posta ističe pravni izazov Republikanskog nacionalnog komiteta u Misisipiju, gdje pokušavaju da ponište glasačke listiće poslate poštom na dan izbora, ali koji stižu nakon toga. Ovakvi potezi nijesu karakteristični samo na savezne države čiji birači već nekoliko uzastopnih izbornih ciklusa glasaju za Republikansku stranku – tzv. „crvene“ države, poput Misisipija.
Slične borbe oko glasačkih listića putem pošte odvijaju se širom zemlje, pri čemu republikanci pokušavaju da koriste sudske presude u svoju korist u ključnim državama poput Pensilvanije i Arizone. Ovi napori sugerišu da se republikanci ne oslanjaju samo na ubjedljivu izbornu pobjedu, već se fokusiraju na pravne i proceduralne borbe kako bi osigurali i najsitnije prednosti.
Ovo nije novo polje djelovanja za Republikansku stranku, koja ima istoriju korišćenja pravnih puteva za izazivanje izbornih pravila, posebno u kontekstu glasanja putem pošte. Ulog u ovim pravnim bitkama dodatno povećava činjenica da je Vrhovni sud, sa svojom konzervativnom većinom, signalizovao nevoljnost da mijenja izborna pravila uoči izbora.
Za Haris, implikacije ovih izazova su ozbiljne, jer u državama poput Pensilvanije, gdje su zakoni o glasačkim listićima putem pošte već složeni i podložni promjenama, svako mijenjanje pravila u posljednjim nedjeljama uoči izbornog dana moglo bi disproporcionalno da utiče na demokratske birače, koji su skloniji da glasaju poštom, pa bi čak i dok obje kampanje usmjeravaju energiju na pridobijanje neodlučnih birača u ključnim državama, borba oko mehanizama glasanja mogla da bude odlučujući faktor.
Zagonetka neodlučnih birača
Uprkos jasnim razlikama između dvoje kandidata, obje kampanje ciljaju na naizgled nedostižan segment biračkog tijela – neodlučne birače. Nedavna analiza New York Timesa sažela je konfuziju oko ove grupe otvarajući pitanje kako u izborima sa tako izraženim razlikama između kandidata toliko birača ostaje neodlučno. Ankete sugerišu da otprilike svaki šesti birač u ključnim državama i dalje nije siguran u to za koga će glasati. Ovi birači su uglavnom mladi, nižih prihoda, češće afroameričkog ili latinoameričkog porijekla – grupe koje su tradicionalno naginjale demokratama, ali sada izražavaju ambivalentnost prema Haris.
Jedno objašnjenje za ovu ambivalentnost je skepticizam koji mnogi birači osjećaju prema Haris, jer zabrinutost oko njene pouzdanosti, pripremljenosti, pa čak i njenih liberalnih sklonosti i dalje postoji, čak i među tradicionalnim demokratskim glasačima. Birači iz istorijski marginalizovanih grupa — uključujući siromašnije zajednice — od kojih bi se moglo očekivati da naginju ka Haris, preispituju da li ona zaista predstavlja njihove interese. Neki se boje da je „previše liberalna"“, dok su drugi oprezni zbog njenog relativno neprovjerenog političkog iskustva na nacionalnom nivou.
S druge strane, podrška Trampu, iako uža u demografskoj privlačnosti, izgleda stabilnije. Uprkos brojnim pravnim izazovima, nepredvidivom ponašanju i nedavnom pokušaju atentata koji je dodatno polarizovao njegovu bazu, Tramp i dalje uživa lojalnost svojih ključnih pristalica, a ona je ojačana njegovim obraćanjem dubokim osjećajima nezadovoljstva, posebno među ruralnim bjelcima i radnicima koji se osjećaju otuđeno od političkog sistema.
Međutim, Trampova strategija oslanjanja gotovo isključivo na ovu bazu, a bez značajnijih pokušaja da privuče neodlučne umjerene birače mogla bi se pokazati rizičnom između ostalog i zbog toga što je njegov neuspjeh da se tokom televizijskog duela sa Haris osvrne na ekonomske teme, koje bi mogle privući umjerene birače, bio je značajan propust.
Bitka za politički centar
Oboje kandidata ulaže napore da se obrate političkom centru, iako se njihove strategije značajno razlikuju. Haris, prepoznajući delikatnu ravnotežu potrebnu da pridobije umjerene republikance bez otuđivanja svog progresivnog biračkog tijela, zauzima pažljiv pristup kampanji. Njenu strategiju da se pojavljuje sa republikanskim figurama poput Liz Čejni, pa čak i da priziva podršku bivšeg potpredsjednika Dika Čejnija, oslikava njenu namjeru da izgradi široku, centrističku koaliciju, a poruka da je zemlja iznad stranke direktno je usmjerena ka biračima koji su možda razočarani Trampom, ali se ne osjećaju potpuno komforno sa progresivnim krilom Demokratske partije.
Ipak, ovakav centristički pristup ima svoju cijenu, pa Haris rizikuje da otuđi ključne segmente demokratske koalicije, posebno mlade birače i progresivce, koji sumnjičavo gledaju na njeno približavanje republikanskim figurama. Njen pokušaj da balansira između ovih različitih struja ispunjen je tenzijama. Na primjer, kako podjseća Guardian, njen sastanak sa arapskim i muslimanskim liderima u Mičigenu istakao je izazov balansiranja između domaćih političkih interesa i složene realnosti američke spoljne politike, naročito u vezi sa izraelsko-palestinskim konfliktom. Ove tenzije mogle bi koštati Haris dragocjene podrške u ključnim državama poput Mičigena, gdje je svaki glas važan.
S druge strane, Trampov zaokret ka centru bio je manje vidljiv, a tamo gdje se dogodio, bio je nespretan. Njegovi pokušaji da ublaži stav o abortusu sugerišući da bi odluka trebalo da bude prepuštena saveznim državama, naišli su na skepticizam na objema stranama političkog spektra, pa dok su se neki konzervativni birači zabrinuti da bi Tramp mogao da napusti njihovu stvar, ankete pokazuju da mnogi Amerikanci i dalje nijesu sigurni u to šta bi još jedan Trampov mandat značio za prava na abortus, prije svega jer su njegov oštar stil i nepoštovanje prema umjerenim biračima samo dodatno učvrstili njegovu sliku figure podjela, a ne nekoga ko bi mogao da ujedini zemlju.
Ekonomska nesigurnost i zaboravljena kriza
Još jedan ključni faktor u ovim izborima je sveprisutna ekonomska nesigurnost koja zahvata naciju, budući da je inflacija i dalje veliki problem, posebno za birače sa nižim prihodima, kao i za radničku klasu, pa se obje kampanje fokusiraju na ekonomske izazove s kojima se suočavaju „obični“ Amerikanci.
Međutim, Trampov neuspjeh da iskoristi ove probleme tokom debate predstavlja propuštenu priliku, jer je njegovo skretanje ka bizarnim tvrdnjama o haićanskim migrantima i napadu na Kapitol 6. januara ne samo otuđilo neodlučne birače, već je i odvuklo pažnju od potencijalno snažne kritike navodne nesposobnosti Haris da se bavi ekonomskim problemima Amerikanaca prosječnog imovnog stanja.
Haris se fokusirala na stabilizaciju ekonomije, ali sumnje u njenu sposobnost da rješava probleme poput inflacije i rastućih troškova života i dalje su veoma čest razlog nepovjerenja koji iznose anketirani građani. Ono što ističu neodlučni birači, posebno oni iz nižih slojeva i manjinskih zajednica, je da su sve više zabrinuti da niti jedan kandidat nema jasan plan rješavanja ekonomskih izazova sa kojima se suočavaju svakodnevno, pa je ovo nezadovoljstvo, u kombinaciji sa širim nepovjerenjem u političke institucije, ostavilo značajan dio biračkog tijela razočaranim na objema stranama.
Uloga identiteta
Jedna od suptilnijih dinamika ovih izbora je uloga identiteta. Kamala Haris kao istorijska kandidatkinja – žena tamnije boje kože – predstavlja i prednost i izazov, jer s jedne strane, njen uspon na najvišu funkciju bio bi simbolična pobjeda za raznolikost i inkluziju, dok bi s druge strane, za neke birače, posebno one neodlučne, njen identitet zakomplikovao njihove percepcije. Kako pokazuje analiza rezultata ankete koju je nedavno objavio New York Times neki birači, ključujući one iz manjinskih zajednica, izražavaju zabrinutost da bi njeno porijeklo moglo da djeluje protiv nje u određenim segmentima biračkog tijela. Ovo odražava širu ambivalentnost o ulozi identiteta u američkoj politici, gdje simbolične pobjede ne znače uvijek političko povjerenje ili sigurnost.
Tramp, s druge strane, odavno izbjegava bilo kakvu priču o razlučitostima i inkluziji, pa se umjesto toga oslanja na bijelu, pretežno mušku, radničku klasu. Njegova retorika i politike dosljedno su otuđivale manjinske grupe, ali se čini da njegove lojalne pristalice nijesu uznemirene njegovim haotičnim taktikama.
Kontrast između dvoje kandidata ovdje je najuočljiviji – dok Haris mora da balansira kroz složenosti politike identiteta, Trampova strategija ostaje fokusirana na maksimizovanje podrške svoje ključne baze, čak i ako to znači otuđenje svih ostalih.
Stanje američke demokratije
Možda i najvažnija tema ovogodišnjih američkih izbora je krhkost američke demokratije, s obzirom na to da su i Haris i Tramp uokvirili izbore kao borbu za dušu nacije, ali su njihovi pristupi upravljanju i demokratiji radikalno različiti. Haris se pozicionirala kao neko ko brani demokratske norme, naglašavajući važnost kompromisa, umjerenosti i vladavine prava. Njeno partnerstvo sa figurama iz republikanskog svijeta naglašava posvećenost širokoj demokratskoj koaliciji koja prevazilazi partijske linije.
Tramp, nasuprot tome, nastavlja da sije sumnju u integritet izbornog procesa, a njegove tekuće pravne bitke – odbijanje da prihvati rezultate izbora 2020. i zapaljiva retorika – pojačali su zabrinutost za stabilnost američke demokratije, dok njegov fokus na prethodni izborni rezultat, umjesto na viziju za budućnost, odražava želju za preoblikovanjem temelja američkog političkog sistema.
Ovogodišnji izbori više su od odabira jednog od dvoje, po mnogo čemu suprotstavljenih kandidata – oni su referendum o budućnosti američke demokratije.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR