Aktuelna politička situacija u Sjedinjenim Američkim Državama obilježena je neizvjesnošću koja može značajno uticati na ishod predstojećih izbora. Dok Demokrate pokušavaju da se nose sa niskim ocjenama popularnosti odlazećeg predsjednika, Republikanci se suočavaju sa izazovima vezanim za pravne probleme svog kandidata.
Aktuelni politički pejzaž u Sjedinjenim Američkim Državama sugeriše da nijedna od vodećih stranaka nije na putu ka odlučujućoj pobjedi, a New York Times u današnjoj analizi ukazuje na neizvjesne dinamike koje bi mogle oblikovati konačan ishod.
Za Demokrate je situacija posebno izazovna, jer nedavni podaci iz anketa pokazuju da samo 40 odsto birača odobrava rad predsjednika Bajdena, a svega 28 odsto vjeruje da zemlja ide u pravom smjeru. Istorijski gledano, kada tako mali procenat birača ima pozitivan stav o pravcu u kojem se zemlja kreće, stranka na vlasti se suočava sa poteškoćama u zadržavanju pozicije u Bijeloj kući.
Na strani Republikanaca, kandidatura Donalda Trampa nosi sopstvene jedinstvene prepreke. New York Times navodi da bi njegov status osuđivanog lica, paralelno sa njegovim naporima da poništi prethodne izbore, obično diskvalifikovao kandidata. Tramp se suočava sa više krivičnih postupaka, što dodatno komplikuje njegovu poziciju.
Obje stranke suočavaju se i sa značajnim izazovima koje su same stvorile – Republikanci se bore sa pitanjima vezanim za abortus, dok se Demokrate bave pitanjima imigracije. Uprkos ovim slabostima, izbori će na kraju dati pobjednika.
Ako izbori odraze sadašnje trendove u anketama, trka će vjerovatno ostati tijesna, s tim da će se snage i slabosti međusobno balansirati. Međutim, New York Times sugeriše da bi trka mogla neočekivano da se promijeni, jer bi birači mogli da daju prednost određenim pitanjima u odnosu na druga kada budu glasali.
Analiza prikazuje četiri vjerovatna scenarija za ishod izbora, naglašavajući da bi ovi ishodi mogli izgledati očigledno kada se sagledaju unazad, ilustrujući nepredvidivu prirodu političkih takmičenja.
Scenario 1: Odbijanje
New York Times razmatra scenario u kojem bi potpredsjednica Kamala Haris mogla ostvariti značajnu pobjedu na predstojećim izborima, sugerišući da takav ishod možda ne bi bio iznenađujući kad se sagleda nakon završetka. Od neočekivane pobjede Donalda Trampa 2016. godine, Demokrate su ostvarile niz uspjeha, uključujući predsjedničke izbore 2020. godine.
Nakon događaja od 6. januara i odluke Vrhovnog suda da ukine presudu „Rou protiv Vejda“, Demokrate su postizale uspjehe na vanrednim izborima i premašivale očekivanja tokom izbora na polovini mandata, što stvara pozitivan trend pred 2024.
Iako je biračko tijelo generalno oprezno prema statusu kvo, u ovom kontekstu uobičajena politička dinamika možda neće igrati istu ulogu. Ako birači budu davali prioritet pitanjima poput prava na abortus, događajima od 6. januara i prijetnjama demokratiji pri donošenju odluke, Haris bi mogla izaći kao pobjednica sa značajnom razlikom. Nedavne ankete pokazuju da ima veliku prednost po pitanjima poput prava na abortus i demokratije, što bi moglo uticati na ponašanje birača.
Mogućnost odlučne osude Trampa nije daleko od realnosti. New York Times sugeriše da prethodne ankete možda nijesu u potpunosti obuhvatile njegovu podršku, posebno među mladim, afroameričkim i hispano glasačima koji bi mogli ili da se vrate Haris ili da se u potpunosti uzdrže od glasanja. Ako se ove razočarane grupe ne okupe u podršci Trampu, politička scena bi mogla drastično da se promijeni.
Pored toga, kako se izborna kampanja sve više fokusira na pitanja demokratije, zabrinutost o tome da li će Tramp i njegovi saveznici prihvatiti rezultate izbora postaje sve izraženija. Njegove kontroverzne izjave o korišćenju vojne sile protiv „unutrašnjih prijetnji“ dodatno su pojačale ove zabrinutosti, što dodatno komplikuje njegovu poziciju.
Haris bi lako mogla da osvoji pobjedu u Elektorskom koledžu ako premaši rezultate anketa za samo nekoliko procenata. Takav ishod bio bi značajan, posebno s obzirom na izazove s kojima su se demokrate suočavale prije samo nekoliko mjeseci. Završne ankete pokazuju da biljleži napredak među demografskim grupama koje su tradicionalno teške za demokrate, uključujući starije bijele glasače. Nedavna anketa iz Ajove, države koja tradicionalno naginje ka Republikancima, čak je pokazala da Haris vodi sa tri procenta, što ukazuje na njen potencijal da iznenadi.
Ako Haris uspije da spoji svoju podršku među mlađim, afroameričkim i hispano biračima s neočekivanom podrškom starijih bijelih glasača, rezultati bi mogli ukazati na značajan poraz Trampovog MAGA pokreta. Ova kombinacija mogla bi postaviti okolnosti koje bi navele na preokret, naročito kako završne ankete u ključnim državama budu pokazivale kasne dobitke u ključnim biračkim grupama.
Scenario 2: Ponavljanje 2020.
New York Times u analizi razmatra mogućnost da se na predstojećim izborima ponove rezultati iz 2020. godine, s obzirom na polarizovanu političku scenu. U analizi se napominje da, s obzirom na to da Donald Tramp po treći put učestvuje u trci, nije nerealno da birači glasaju slično kao na prethodnim izborima, što bi dovelo do tijesnih rezultata u ključnim državama.
Ističe se i da sadašnje ankete pokazuju samo malu razliku, od svega poen ili dva, među sedam država u kojima su Džozef Bajden i Tramp bili gotovo izjednačeni prije četiri godine. Iako bi se moglo pretpostaviti da bi ponavljanje rezultata iz 2020. godine išlo u korist potpredsjednice Kamale Haris, analiza naglašava da to nije jednostavna prognoza pobjede. Inicijalna trka bila je toliko tijesna u Elektorskom koledžu da bi čak i male promjene u podršci birača mogle drastično promijeniti ishod.
Na primer, analiza ukazuje na to da je Bajden osvojio ključne države poput Džordžije, Arizone i Viskonsina s razlikom manjom od jednog procentnog poena, što znači da bi Haris morala da osigura barem jednu od tih država da bi pobijedila. New York Times dodaje da, iako Haris u ovom hipotetičkom scenariju može imati blagu prednost, očekuje se da će izbori ostati veoma kompetitivni, bez obzira na to ko bude pobijedio.
Pored toga, analiza se osvrće i na uspjehe Demokrata u Pensilvaniji na izborima 2022. godine, ukazujući na to da bi lokalna dinamika mogla značajno uticati na ishod narednih izbora.
Scenario 3: Ponavljanje 2022.
New York Times ističe da se među mogućim izbornim scenarijima jedan posebno izdvaja zbog svoje nepredvidivosti: odnos između izbora na sredini mandata i predsjedničkih izbora. Istorijski gledano, rezultati srednjoročnih izbora nijesu bili pouzdani pokazatelji budućih predsjedničkih trka. Međutim, aktuelna istraživanja javnog mnjenja sugerišu da bi predstojeći izbori 2024. mogli podsjećati na dinamiku izbora 2022. više nego na izbore iz 2020, s obzirom na značajne regionalne i demografske razlike u ponašanju glasača.
Prema nedavnim nacionalnim anketama, predsjednička trka djeluje mnogo tjesnija nego što je bila 2020. godine, iako potpredsjednica Haris ostaje konkurentna u ključnim državama koje će odlučiti ishod izbora. Ovo podsjeća na izbore iz 2022. godine, kada su Republikanci osvojili nacionalni glas, ali su se mučili u ključnim državama. New York Times objašnjava da mnoge ankete pokazuju da Tramp biljeleži dobar rezultat u oblastima gdje su Republikanci bili uspješni tokom srednjoročnih izbora, kao što su Njujork i Florida. Nasuprot tome, Haris pokazuje otpornost u pretežno državama u kojima većinom žive bijelci na sjeveru, gdje su Demokrate imale prednost 2022. godine.
Analiza razmatra zašto izbori na sredini mandata mogu odražavati promjene u političkom pejzažu. Ovaj izborni ciklus predstavljao je prve velike izbore nakon pandemije i društvenih promjena koje su uslijedile, uključujući događaje poput napada na Kapitol 6. januara, ukidanja presude „Rou protiv Vejda“, debata o „probuđenoj“ kulturi, rastu kriminala i inflaciji. Mnogi od ovih problema imaju lične posljedice za glasače, od zatvaranja škola i obaveznih vakcina do problema sa pristupačnim stanovanjem.
New York Times dalje naglašava da su ovi problemi različito uticali na pojedine države. Na primjer, dok su u Njujorku prava na abortus očuvana pod vođstvom Demokrata, grad se suočio s porastom kriminala i pritiskom na resurse zbog novopridošlih migranata. S druge strane, Mičigen se suočio sa posljedicama pokreta „zaustavite krađu“ i prijetnjama pravima na abortus nakon ukidanja presude „Rou“.
Drugi faktor koji utiče na ponašanje glasača je priroda kampanje. U državama kao što su Pensilvanija i Mičigen, gdje su demokratski kandidati uložili velika sredstva u oglašavanje i rad s glasačima na terenu, birači su svjesniji važnosti izbora. To je u kontrastu s demokratskim glasačima u državama kao što su Njujork i Kalifornija, koji bi svoje nezadovoljstvo aktuelnom administracijom mogli izraziti na različite načine. New York Times sugeriše da intenzitet kampanje može učiniti da se ove ključne države značajno razlikuju od ostalih regiona.
Bez obzira na to da li izbori 2024. godine budu sličniji rezultatima iz 2022. ili 2020, poenta ostaje ista – vjerovatno će to biti tijesna trka u kojoj bi obje stranke mogle izaći kao pobjednici. New York Times naglašava da su Republikanci uspjeli da osvoje glasove u Predstavničkom domu u državama koje ukupno donose više od 270 elektorskih glasova tokom izbora 2022, iako su demokrate pobijedile u značajnim izborima za Senat.
Ipak, u analizi se naglašavaju ključne razlike između mogućeg ponavljanja scenarija iz 2020. i 2022. godine. U scenariju nalik 2022. godini, Haris bi mogla da ima teži zadatak u osvajanju nacionalnog glasa. Njene šanse bi se dodatno zakomplikovale u raznolikim ključnim državama Sunčevog pojasa, kao što su Džordžija i Arizona. Bez podrške iz tih regiona, njene šanse bi zavisile od pobjeda u Mičigenu, Viskonsinu i Pensilvaniji – što je ostvariv, ali zahtjevan zadatak.
Scenario 4: Realiniranje
Današnja analiza sugeriše da, ukoliko Tramp ostvari značajnu pobjedu, to možda neće biti iznenađenje s obzirom na postojeće okolnosti. Na papiru, uslovi za pobjedu Republikanaca izgledaju povoljno: rejting odobravanja predsjednika Bajdena ostaje u gornjim 30-im procentima, javnost izražava osjećaj da zemlja ide u pogrešnom pravcu, a percepcija ekonomije ostaje negativna. Ovi pokazatelji obično predstavljaju prepreku za vladajuću stranku, koja je, pod sličnim okolnostima, gubila izbore širom svijeta.
Znaci koji ukazuju na republikansku pobjedu nagomilavaju se već godinama. Prvi put od 2004. godine, najnovije visokoprofilne ankete pokazuju da su Republikanci stekli prednost u identifikaciji sa partijom. Uz to, trendovi u registraciji glasača naglo su se okrenuli ka Republikancima, pri čemu je vjerovatno da će registrovani Republikanci nadmašiti Demokrate u svim ključnim državama, uključujući Pensilvaniju, Sjevernu Karolinu, Arizonu i Nevadu.
Dok su Demokrate nedavno ostvarile uspjeh na izborima sa nižom izlaznošću, njihov uspjeh uglavnom zavisi od demografskih grupa koje su sklone visokoj izlaznosti. Nasuprot tome, baza Trampovih pristalica, koja je inače manje angažovana, vjerovatnije će učestvovati u izborima sa visokom izlaznošću. Podaci o ranom glasanju otkrivaju da je odziv Republikanaca znatno jači nego u prethodnim ciklusima. Demokrate se oslanjaju na poboljšanu izlaznost na sam dan izbora u poređenju sa prethodnim izborima; međutim, neuspjeh u tome mogao bi dovesti do značajnog poraza.
Iako najnovije ankete ne pokazuju veliku prednost Trampa, New York Times napominje da ne bi bilo iznenađujuće ako bi ankete opet potcijenile njegovu podršku, kao što su to učinile 2016. i 2020. godine. Anketari su se mučili da objasne zašto su njihove procjene bile netačne, s najjednostavnijim objašnjenjem da teško dopiru do manje angažovanih Trampovih pristalica. Uprkos stalnim naporima u proteklih osam godina da se ovo riješi, čini se da još ne postoji efektivno rješenje.
U ovom kontekstu, prividna snaga potpredsjednice Haris među bijelim i starijim glasačima, posebno u ključnim državama Srednjeg zapada, može se pokazati kao još jedna iluzija stvorena anketama, slično pogrešnim procjenama u prethodnim izbornim ciklusima. Ako Tramp nastavi da pridobija mlade, afroameričke i hispano glasače, to bi moglo rezultirati ubjedljivom pobjedom i označiti početak nove političke ere.
Analiza New York Timesa otvara pitanje da li je izraz „realiniranje“ prikladan. U užem kontekstu 2024. godine, možda je prejak; možda bi bilo prikladnije opisati značajnu Trampovu pobjedu kao „promjenljive izbore“, slične onima iz 1992. ili 2008. Međutim, razmatrajući tri izborna kruga u kojima je učestvovao Tramp kao cjelinu, koncept realiniranja zaslužuje pažnju. Njegov brend konzervativnog populizma iz temelja je promijenio američku politiku, preoblikujući centralni sukob između stranaka i podstičući demografske promjene, prvo sa značajnim dobicima među bijelom radničkom klasom, a sada među nebjelačkim biračima, dok su demokrate privukle više bijelih birača sa fakultetskom diplomom.
Ako se ovi pomaci održe i poslije Trampovog mandata, istoričari bi rezultate izbora 2024. mogli posmatrati kao kulminaciju populističkog realiniranja koje je on započeo prije deset godina. New York Times zaključuje da je Trampov uspon već razbio Republikansku stranku kakva je nekada bila, pa bi ovaj scenario mogao otkriti do kog stepena je promijenio i Demokratsku stranku.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR