Šta se desilo u SAD?

Piše: Miljan Vešović, preuzeto sa mreže X

Pobjeda Donalda Trampa je prije svega rezultat činjenice da je on kampanju vodio praktično četiri godine, a njegova protivkandidatkinja, Kamala Haris nepuna 4 mjeseca. To je velika startna prednost.

Ekonomija-iako je po većini pokazatelja američka ekonomija u odličnom stanju, to se nije "prelilo" u džepove građana. Posebno je nezadovoljstvo inflacijom koja je bila izražena 2022. i 2023. Inflacija je obično "smrt" za partiju na vlasti u SAD. Tako je bilo i ovaj put.

Demokrate već duže vrijeme imaju problem sa "woke" ljevicom, koju većina Amerikanaca smatra ekstremnom. Kamala Heris je pokušala da se distancira od toga u posljednjih nekoliko mjeseci i vodi centrističku kampanju-bilo je prekasno.

Woke ljevica je ideologija u SAD koja smatra da je SAD daleko od dobrog primjera, već da je država nastala na i njeguje sistemski rasizam, mizoginiju, seksizam i islamofobiju i da je potrebna intervencija državnih organa kako bi se to izmijenilo.

Woke ljevičari tu intervenciju zamišljaju kroz reparacije afroamerikancima zbog ropstva, forsiranje programa "pozitivne diskriminacije" (DEI itd), forsiranje veganizma i "zdravih stilova" života u cilju zaštite životne sredine, kao i korišćenje fluidnih gender odrednica.

Posebno insistiraju na cenzurisanju mišljenja, posebno na društvenim mrežama (tzv cancel culture) za koja smatraju da su rasistička, mizogina, seksisticka, transfobična itd.

Naravno,programi koji se spominju (DEI, ESG isl) imaju puno pozitivnih karakteristika. Problem je,sto su zbog "tvrdolinijaškog" pristupa woke ljevice (čijih je pripadnika dosta u Bidenovoj administraciji kao i u saveznim državama gdje su Demokrate na vlasti) "omrzli" biračima.

Trampova kampanja je to vješto iskoristila. A posebno najpoznatiji Trumpov pristalica, Elon Musk, koji je "uništenje woke virusa", promociju slobode govora i borbu protiv on-line cenzure proklamovao kao glavne političke ciljeve.

Ilegalne migracije, posebno preko granice Meksiko-SAD, su takođe bile izuzetno važan činilac Trampove pobjede. One su uzrokovale da se veliki broj Amerikanaca Latino-porijekla, nekada pouzdanih birača Demokrata, okrene protiv Kamale Heris.

Tu je situacija jasna-velik broj legalnih imigranata u SAD (ne samo Latino porijekla),koji su godinama, ponekad idecenijama morali čekati na pasoš ili Zeleni karton, sa surevnjivošću i skepsom gledaju na ljude koji ilegalno pređu granicu a zatim dobiju brze sve privilegije.

Tramp i Republikanci su takođe iskoristili "mekoću" Demokrata prema uličnom kriminalu, posebno u velikim gradovima. Tu je posebno indikativna činjenica da je okružni tužilac Los Angelesa, jednog od najvećih bastiona Demokrata u SAD, izgubio izbore protiv desnog kandidata.

Što se Kamale Haris tiče, može se reći da je vodila odličnu kampanju, sa vrlo malo grešaka. Možda i najveća greška je bila što nije imenovala guvernera Pensilvanije za potpredsjedničkog kandidata, što bi joj značajno povećalo šanse u toj najvažnijoj od svih "ključnih" drzava.

Ipak, nije bilo dovoljno-politički, ekonomski i društveni vjetrovi su ovaj put duvali Demokratama direkt u lice, a ne u leđa, plus protivnik je imao startnu prednost od vise od 3 godine kampanje.

Situacija oko kandidature, a zatim povlačenja aktuelnog predsjednika Bidena takođe nije pomogla-od početka je bilo jasno da je njegovo fizičko i mentalno stanje mnogo slabije nego što se predstavljalo. Takođe, povukao se prekasno. Tramp je sve to vješto iskoristio.

Pored "wokeisma", Demokrate su platile i ceh oslanjanju na identitetsku politiku. Bili u pravu ili ne-biracima (uključujući i pripadnice/ke tih rasa/polova/etniciteta) je prosto dosadilo potenciranje kandidata/politika na osnovu rasne, vjerske, gender ili etničke pripadnosti.

Tako se došlo do činjenice da je, npr, Latino populacija u rekordnom broju zaokružila Trampa i republikanske kandidate-konkretna ekonomska i politička pitanja su im bila važnija nego osjećaj pripadnosti Latino zajednici koja "tradicionalno" glasa Demokrate.

Tramp i republikanci će imati kontrolu nad Senatom, vjerovatno i Predstavničkim domom (mada će većina tamo, ako je bude, biti jako tijesna). To im daje manje-više odriješene ruke da sprovode agendu.

Prema najavama samog Trampa, ključne stavke te agende su masovna deportacija ilegalnih migranata, nemilosrdni obračun sa uličnim kriminalom, eliminacija "DEI" programa, smanjivanje javne administracije, obnova ekonomije kroz smanjivanje poreza a povećanje uvoznih carina.

Ovdje treba biti oprezan, međutim-Tramp u prvom mandatu ima istorijat bombastičnih najava koje u stvarnosti samo djelimično (ili uopšte ne) budu ispunjene. To je jedan od razloga zašto su birači zanemarili upozorenja da će Tramp biti diktator-mnogo više priča nego radi.

Što se spoljne politike tiče, teško da se u ovom momentu išta može predvidjeti sa sigurnošću. Nepredvidivost je Trumpov "trademark". To je i najveći problem-u doba višestrukih kriza, nepredvidivost lidera slobodnog svijeta ne može biti dobra stvar.

Uvriježeno misljenje je da će Tramp maksimalno pritisnuti Evropu da poveća izdatke za odbranu, natjerati Ukrajinu na nepovoljni mir s Rusijom, dati odriješene ruke Izraelu, biti oštar prema Kini i Iranu-ali da li će baš tako biti, niko ne zna. Ne zna ni on sam.

Što se Zapadnog Balkana tiče, imajući u vidu uticaj Srbije na Kushnera i Grenella, moze se nažalost očekivati kontinuitet podilaženja Srbiji radi čuvanja mira. Opet, ne mora da znači-sve je neizvjesno, i upravo je to loše.

Šta god bilo, pobjeda Trampa je poziv na otrežnjenje. Za Demokrate u SAD, koje moraju da shvate da "radost" i "dobre vibracije" su potrebni, ali ne i dovoljni uslovi za pobjedu. Za Evropu, koja konačno mora da shvati svoju bezbjednost ozbiljno.

Za Crnu Goru i suvereniste, koji treba da razumiju da, ako se sami za nešto ne izbore, Biden, Trump, Von Der Leyen...a posebno Tramp neće to sigurno mjesto njih raditi.

Sami Amerikanci imaju odličnu izreku "don't let a good crisis go to waste". I umjesto što demokratske snage širom svijeta plaču, kukaju i proklinju američke birače, bolje je zasukati rukave i izvući maksimum iz situacije. Amerika je preživjela mnogo veće izazove. Možemo i mi.

Za kraj-kampanja Kamale Haris je, uprkos porazu, bila dobro vođena. Njen sinoćni potez, međutim, da napusti pristalice s kojima je pratila rezultate i ostavi ih bez obraćanja, je loš. Ljudi (nepravedno, ali...) upoređuju to i Trampa koji je ostao s pristalicama uprkos atentatu.