Preko Google Street Viewa moguće je "voziti" po dijelovima gradova koje je Rusija okupirala u Ukrajini od početka svoje invazije krajem februara 2022. godine, no to učiniti znači vratiti se kroz vrijeme. Snimci su nastali prije napada ruskog vožda na susjednu zemlju. Od tada su mnoge zgrade uništene, neke ulice su dobile nova imena, a promijenilo se i računanje vremena - ova područja funkcionišu po moskovskom vremenu, sat vremena ispred ostatka Ukrajine.
Naveliko se nagađa i procjenjuje da bi administracija novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa mogla forsirati primirje ili mirovni sporazum između Moskve i Kijeva. To bi moglo ostaviti petinu Ukrajine pod ruskom okupacijom, a veličina ovog područja mogla bi se lako povećati u nadolazećim mjesecima ako Kremlj dodatno pojača svoju ofanzivu, koja je ionako sve snažnija. Da bi se stekao utisak mračne vizije Vladimira Putina za svaki teritoriju koji trajno stekne, vrijedi promotriti sadašnje uslove života u okupiranoj Ukrajini, a administracija Donalda Trumpa trebala bi dobro zapamtiti tu mračnu viziju - dijelovi Ukrajine koje je okupirao Kremlj sada su totalitarni pakao, piše The Economist.
Ukrajinski agent na okupiranoj teritoriji, predstavljen kao ‘Kiril‘, kojeg je list kontaktirao telefonom, kaže da je "ovo društvo zatvorenika" jer strah od prokazivanja tjera svakoga da zadrži svoje stavove za sebe. Biti bez ruskog pasoša danas je "kao biti izbjeglica u vlastitoj zemlji". Važne poslove gotovo sve drže Rusi, a svatko s proukrajinskim stavovima strahuje da će biti poslan "u podrum", što je izraz za rusku mrežu pritvora i logora za "filtraciju".
Brišu se svi tragovi Ukrajine
Svi tragovi Ukrajine ovdje se brišu i zatiru. Škole su prešle na ruski nastavni plan i program, a na teritorijama djeluju ruske omladinske i paravojne organizacije. Represija u kombinaciji s rusifikacijom ima za cilj transformisati društveno i političko tkivo teritorija, kaže Nikolaj Petrov, autor novog izvještaja za Njemački institut za međunarodne i sigurnosne poslove.
Rusija drži oko 18 odsto Ukrajine. Krim je pripojen još 2014. godine, ali oni djelovi Donecka i Luganska koji su okupirani u isto to vrijeme nisu formalno bili pridruženi Rusiji sve do septembra 2022. godine, kada ih je Kremlj proglasio anektiranim. Tokom tog razdoblja vladalo je bezakonje i vidjeli, došlo je do egzodusa proukrajinskih stanovnika i zaplijenjene su njihove fabrike i imovina.
Od početka invazije punog opsega 2022. Rusija ta ove regije apsorbuje u svakom smislu, nakon što je osvojila i nove teritorije, uključujući dijelove regija Herson i Zaporožja, kao i još veće djelove Donecka i Luganska.
U septembru 2022. ukrajinske su vlasti procijenile da je u okupiranim regijama, bez Krima, živjelo 6,4 miliona ljudi. Sada ih, prema riječima Petrova, ima oko 3,5 miliona. Čak i ruska statistička služba priznaje da stanovništvo nastavlja bježati, a prošle godine to je učinilo čak 100.000 ljudi iz ‘novih regija‘. Nikolaj Petrov kaže da na Krimu živi oko 1,8 miliona ljudi, uključujući i one koji su tamo emigrirali nakon 2014.
Rusija je prisilila preostale stanovnike da uzmu rusko državljanstvo. Od 1. januara 2025. svako ko ima 14 ili više godina, a koji ga nema, smatraće se stranim državljaninom i stoga će biti u opasnosti od deportacije. Bez toga je već nemoguće normalno živjeti - rusko državljanstvo potrebno je kako bi se djeca školovala, kako bi se ljudi liječili, dobivali mirovine ili socijalne naknade. Ruske su vlasti preregistrovale imovinu i fabrike, a za to je potrebno i državljanstvo. Neki koji su pobjegli čak su se vratili u pokušaju da zadrže svoju imovinu.
Egzodus stanovništva doveo je do akutnog nedostatka radne snage na okupiranim područjima. Kako bi se popunila praznina, tamo sada radi 40.000 do 50.000 ljudi iz Rusije i središnje Azije, procjenjuje Petrov. Mnogi od njih su građevinski radnici, ali i hiljade učitelja, medicinara i administrativnih službenika takođe dolaze na dobro plaćene kratkoročne ugovore. U pokušaju da se sakrije prava cijena aneksije, uspostavljeni su sporazumi o ‘bratimljenju‘, prema kojima ruske regije, velike kompanije, sveučilišta i kulturne institucije moraju subvencionisati okupirane ukrajinske regije i slične institucije iz vlastitih proračuna. Ti troškovi su tajni. Investicije se, pak, potiču velikim poreznim olakšicama.
Partizanski otpor
Ipak, postoji ovdje i neki nasilni otpor. Dana 27. oktobra partizani su, prema nekim izvještajima, digli u vazduh željeznički most u okupiranom Berdjansku. Ima i povremenih primjera atentata na kolaboracioniste od strane partizana. Ukrajinski nacionalni centar otpora (NRC), koji djeluje u dijelovima Ukrajine zahvaćenim sukobima od 2014. godine) ima zadatak pomoći im. No, kako kaže osoba koju je The Economist nazvao ‘Ostap‘, a koja je portparol NRC-a, moderna partizanska aktivnost "nije kao ona u filmovima".
Iako te grupe mogu ubiti određen broj Rusa, kaže on, prikupljanje obavještajnih podataka o lokaciji neprijateljskih jedinica i naoružanja je za njih puno važnije jer će im to "pomoći da ubijemo 100 jednim projektilom".
Identitet okupiranih teritorija brzo se mijenja. Neki su stanovnici oduvijek bili proruski orijentisani. Sada ugnjetavanje, ispiranje mozga i egzodus znače da se ravnoteža dodatno pomaknula na tu stranu. Nekih 5 do 30 odsto stanovnika u okupiranim regijama Zaporižja i Herson su proruski orijentisani, 20 do 35 odsto su proukrajinski orijentisani, dok ostatak, možda više od polovine, ima stav "čekaj i gledaj", prema NRC-u. "Zato ne treba vjerovati u ideju da svi oni pate pod okupacijom i čekaju da dođu oslobodioci i oslobode ih", zaključio je Nikolaj Petrov.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR