Angela Merkel, nekada slavna kao najmoćnija žena na svijetu, pružila je jedinstven uvid u svoje misli i stil liderstva u memoarima "Sloboda: Memoari 1954–2021". Na 700 stranica, knjiga detaljno osvjetljava njen život i četiri mandata kao kancelarke Njemačke. Međutim, uprkos opsežnosti, memoari zaobilaze najspornije trenutke njene političke karijere, nudeći umjesto toga sitna priznanja i nepokolebljiv otpor prema izvinjenju za greške. Memoare je za New York Times analizirala zamjenica glavnog urednika njemačkog nedjeljnika Der Spiegel Melani Aman.
Oprezno priznanje grešaka
Na stranici 273, Merkel se osvrće na grešku iz svoje rane političke karijere, kada je bila liderka opozicije tadašnjem kancelaru Gerhardu Šrederu. U članku za Washington Post iz 2003. kritikovala je Šredera zbog protivljenja američkoj invaziji na Irak, napisavši: „Šreder ne govori u ime svih Njemaca“.
Sa ove vremenske distance, Merkel ne žali zbog stava o ratu – iako sada priznaje da je invazija bila greška – već smatra da je njena kritika bila neprimjerena za međunarodnu scenu. „Nije bilo ispravno“, piše ona, „suočavati se sa domaćim pitanjem na stranom tlu“. Ovo odmjereno samokritičko priznanje oslikava ton njenih memoara, gdje se greške svode na manje propuste ili trivijalne posljedice, dok veće kontroverze ostaju neistražene, navodi Aman u analizi.
Smanjena ostavština
Nakon odlaska sa funkcije 2021. godine, poslije 16 godina na vlasti, nasljeđe Merkel je pod intenzivnim preispitivanjem. Nekada omiljena figura u Njemačkoj, sada se njeno liderstvo sve više posmatra kao era propuštenih prilika. Njemačka danas ima spor razvoj infrastrukture, ekonomsku zavisnost od Kine i nedovoljno finansiranu vojsku. Visok nivo imigracije narušio je društvenu koheziju, podstičući uspon desničarskog populizma. Invazija Rusije na Ukrajinu dodatno je narušila njenu reputaciju, dok kritičari preispituju njen pomirljiv stav prema Rusiji.
Memoari Angele Merkel mogli su da budu prilika da se ova pitanja direktno adresiraju, da se objasne odluke ili ponude novi pogledi. Umjesto toga, ona se bavi naizgled nevažnim epizodama, poput kajanja zbog izjave iz 1996. godine kada je curenje nuklearne radijacije uporedila s prosutim praškom za pecivo. Ipak, ćuti o odluci iz 2011. godine da ukine nuklearnu energiju nakon katastrofe u Fukušimi – odluci koja je doprinijela današnjim energetskim problemima Njemačke i zavisnosti od ruskog gasa. Slično tome, njeno priznanje zavisnosti Njemačke od ruske energije lišeno je introspekcije.
Odbrana njenog rada
U intervjuu iz svog kućnog kabineta u Berlinu, Merkel je nastojala da pokaže koliko je nepokolebana kritikama svog nasljeđa. S ponosom je predstavila svoje memoare, napominjući kako su pisani na računaru koji nema internet konekciju – simbol, možda, njenog metodičnog pristupa.
Odgovarajući na optužbe da su njene politike ohrabrile rusku agresiju na Ukrajinu, Merkel je branila svoju odluku iz 2008. da blokira učlanjenje Ukrajine u NATO. Tada je vjerovala da bi takav potez mogao isprovocirati rusku odmazdu prije nego što Ukrajina dobije zaštitu NATO-a. „Šta bi se tada desilo? Da li bi vojna akcija članica NATO-a bila zamisliva 2008. godine?“ pita se Merkel. Ovo obrazloženje oslikava njen oprezni, pragmatični stil vladavine.
Pogled iza zavjese
Iako su mnogi djelovi knjige gusti i detaljni, memoari Angele Merkel pružaju rijedak, lični autoportret. Njeno odrastanje u socijalističkom režimu Istočne Njemačke, borba da održi taj sistem dok je bila mlada naučnica, pa čak i raspad njenog prvog braka otkrivaju duboko ljudsku stranu ove staložene liderke. Trenuci vedrine prekidaju ovaj narativ – od njenog zadovoljstva kada je konačno postigla savršenu frizuru, do insistiranja da gostima u kancelariji služi dimljeno meso s keljom.
Memoari takođe osvjetljavaju tihu otpornost bivše kancelarke u suočavanju sa seksizmom i neprijateljstvom. Prepričava epizode mikroagresija i poniženja, uključujući interakcije sa muškim političkim rivalima i svjetskim liderima poput Vladimira Putina i Helmuta Kola. Merkel opisuje trenutke kada je „gutala“ svoj bijes, odolijevala suzama i govorila sebi da mora da „ostane smirena“. Strpljenjem i lukavstvom, a ne direktnim napadima ili političkim spletkama, nadvladala je svoje protivnike.
Liderstvo kroz uzdržanost
Iako memoari Angele Merkel mogu djelovati frustrirajuće za čitaoce koji traže nova otkrića ili smjelo iznešene stavove, oni odražavaju oprezni, suzdržani stil koji je definisao njenu političku karijeru.
Njeno odbijanje da se upušta u obračune ili dramatiku odražava ponašanje koje je često iritiralo novinare i protivnike tokom njenog mandata. Ipak, gledano iz današnje perspektive, ta suzdržanost mogla bi se posmatrati kao vrlina. Sposobnost bivše kancelarke da održi stabilnost i autoritet bez pompeznosti ili vatrene retorike izdvajala ju je u eri polarizujućih lidera.
Pravovremeno razmišljanje
Objavljivanje memoara Angele Merkel dolazi u turbulentnom trenutku svjetske politike. Pored Donalda Trampa, koji je na pragu povratka na vlast, a kojeg Merkel diplomatski naziva „izazovom za svijet“, njeno mirno, nepokolebljivo liderstvo djeluje kao daleka, ali dragocjena alternativa. I Njemačka se suočava s unutrašnjim previranjima, dok se njena vladajuća koalicija raspada. Usred ovih izazova, neki bi mogli oprostiti greške Angele Merkel i priželjkivati njenu stabilnu ruku.
Uprkos mnogim manama, Merkel , kako ocjenjuje autorka analize, bila je oličenje političkog liderstva koje je sve rjeđe – pragmatično, uzdržano i usmjereno na kompromis. Iako njeni memoari ne nude izvinjenja za greške ili transformativne uvide, oni osnažuju njeno nasljeđe kao liderke koja je, uprkos greškama, vodila Njemačku kroz burna vremena s nepokolebljivom posvećenošću stabilnosti.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR