Kako rat u Ukrajini traje, i Kijev i Moskva suočavaju se sa ozbiljnim nedostatkom ljudstva. Uprkos agresivnim naporima da popune redove, pritisak na vojne snage i dalje raste, stvarajući izazove za dalji tok rata.
Sukob je ušao u pojačanu fazu od 5. novembra, usljed promjena u međunarodnoj dinamici povezanih s povratkom Donalda Trampa na mjesto predsjednika SAD. Posebno je Rusija pojačala ratne napore preusmeravajući ekonomiju na proizvodnju municije. Ipak, kako broj žrtava raste, pronalaženje novih vojnika ostaje veliki problem.
Borba za ljudstvo
Od početka sukoba, za većinu populacije i ekonomiju Rusije smatralo se da napreduje, uprkos iscrpljujućem ratu. Prema Jorisu Van Bladelu iz Instituta Egmont, demografski i ekonomski resursi Rusije pružaju prednost, ali su ti resursi ograničeni. Obje strane pretrpjele su teške gubitke, a brojevi su teško provjerljivi zbog ograničene transparentnosti, piše Le Monde.
Francuski institut za međunarodne odnose (IFRI) izvijestio je da je stopa ruskih gubitaka značajno porasla, s uprosjeku 231 poginulim dnevno u martu 2022. na više od 600 dnevno krajem 2023. Od novembra 2023. broj poginulih procjenjuje se na 1.000 vojnika dnevno. Nezavisni izvori kao što su Mediazone i BBC-ev ruski servis potvrdili su 79.819 ruskih pogibija na osnovu otvorenih podataka do kraja 2023. Međutim, BBC navodi da ove brojke vjerovatno predstavljaju samo polovinu stvarnog iznosa.
Na ukrajinskoj strani, procjene Instituta za proučavanje rata (ISW) ukazuju na slično zastrašujuće gubitke, s više od 600.000 poginulih i ranjenih od početka rata. Iscrpljujuća priroda sukoba naglašava poteškoće s kojima se obje nacije suočavaju u održavanju svojih vojnih snaga.
Regrutacije u Rusiji
Pod pritiskom iscrpljenih snaga, Rusija koristi različite metode za popunjavanje redova. Djelimična mobilizacija 300.000 vojnika u septembru 2022. izazvala je veliko nezadovoljstvo i masovni egzodus muškaraca u godinama vojne sposobnosti. Kako bi izbjegla dalju uzbunu, Moskva se uzda u „dobrovoljce“ i nudi unosne bonuse.
Prema pisanju Bloomberga, mnoge ruske regije nijesu uspjele da ispune kvote za regrutaciju, uprkos značajnim podsticajima. Bonusi od čak tri miliona rubalja (27.000 eura) daleko premašuju prosječnu godišnju platu u Rusiji. Ipak, neki regioni prijavljuju da skoro trećina kvota ostaje nepopunjena, što ukazuje na ograničenja ovog pristupa. Dmitrij Peskov, portparol ruskog predsjednika Vladimira Putina, tvrdio je u novembru da „stotine muškaraca dnevno potpisuju ugovore“, ali skeptici dovode u pitanje održivost ovih napora.
Ekonomski pritisci i očajnički potezi
Napori Kremlja da održi regrutaciju dolaze uz visoku ekonomsku cijenu. Prema njemačkom Institutu za međunarodna i bezbjednosna pitanja, pritisak na rusku ekonomiju, već pogođenu sankcijama i visokom inflacijom, dostigao je kritičnu tačku. Iako ima značajne rezerve, Rusija se suočava s logističkim izazovima, dodatno pogoršanim nedostatkom visokokvalitetne opreme.
Moskva se sve više oslanja na strane regrute, plaćenike i regrutaciju iz okupiranih ukrajinskih teritorija. Izvještaji Guardiana i Independenta ukazuju na sve veće oslanjanje Rusije na vojnike iz zemalja poput Tadžikistana, Uzbekistana i Kube. Iako se ovim regrutima često obećavaju visoke plate, stvarne zarade su često znatno niže, što dodatno otežava moral i zadržavanje.
U kontroverznom potezu, Rusija je regrutovala Ukrajince iz okupiranih teritorija poput Krima i Donjecka. Ukrajinski zvaničnici, uključujući predsjednika Volodimira Zelenskog, osudili su ove prinudne regrutacije i pozvali mobilisane da dezertiraju kad god je to moguće.
Nedostatak resursa
I Ukrajina se suočava s izazovima u održavanju ljudstva. Ukrajinsko Ministarstvo odbrane sprovelo je mjere za jačanje regrutacije, uključujući snižavanje starosne granice za regrutaciju sa 27 na 25 godina i zahtjev za novim ljekarskim pregledima za one koji su ranije bili izuzeti. Međutim, napori na regrutaciji suočeni su s preprekama, sa samo 400.000–500.000 novih vojnika traženih u odnosu na milione sposobnih za služenje.
Rastu i javne frustracije zbog sistema mobilizacije. Prema izvještaju ukrajinske istraživačke grupe Public Interest Journalism Lab, mnogi građani proces smatraju korumpiranim, gdje imućniji pojedinci izbjegavaju službu uz pomoć mita. Nedostatak opreme i loša obuka dodatno obeshrabruju regrutaciju, doprinosivši visokoj stopi dezertiranja. Kyiv Independent nedavno je izvijestio da je otvoreno skoro 100.000 slučajeva dezertiranja od početka rata.
Mihajlo Podoljak, savjetnik predsjednika Zelenskog, naglasio je važnost tehnološke ravnopravnosti u održavanju ukrajinskih napora. „Ako nemate visokotehnološku opremu, čak ni visok moral i brojnost neće biti dovoljni“, rekao je Podoljak za Financial Times, naglašavajući potrebu za kontinuiranom podrškom Zapada.
Plaćenici i strani dobrovoljci
Obje strane sve više se oslanjaju na spoljne snage kako bi ojačale svoje redove. Korišćenje plaćenika iz Vagnerove grupe i trupa iz Sjeverne Koreje od strane Rusije, o čemu izvještava CNN, odražava sve veći očaj Moskve. Međutim, sjevernokorejske trupe su nedovoljno obučene i pretrpjele su velike gubitke, što ograničava njihovu efikasnost kao dugoročno rješenje.
Slično tome, Ukrajina je imala koristi od podrške međunarodnih dobrovoljaca. Prema Washington Postu, Međunarodna legija Ukrajine nastavlja da privlači borce iz cijelog svijeta, motivisane zajedničkim ciljem odbrane nacije. Iako ovi regruti podižu moral, njihov broj nije dovoljan da značajno preokrene ravnotežu u korist Ukrajine.
Trka s vremenom
Kako rat ulazi u još jednu godinu, i Kijev i Moskva suočavaju se s hitnim zadatkom održavanja vojnih napora. Kockanje ruskog predsjednika Vladimira Putina s regrutacionim podsticajima, regionalnim kvotama i stranim trupama oslikava nesigurnost strategije Kremlja. S druge strane, ukrajinski fokus na sistemske reforme, zapadnu pomoć i tehnološki napredak naglašava njenu odlučnost da izdrži uprkos rastućim gubicima.
Putanja sukoba ostaje neizvjesna, ali jedno je sigurno – ljudski gubici na objema stranama su razarajući, a kraj nije ni na vidiku.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR