Ako ste u prvim nedjeljama rata u Ukrajini hodali duž borbene linije, mogli ste da čujete povike na ukrajinskom i ruskom jeziku, možda pomiješane s glasovima regionalnih jezika poput burjatskog i čečenskog.
Danas se vojnici na obje strane sukoba sporazumijevaju na španskom, nepalskom, hindiju, somalskom, srpskom i korejskom jeziku. Strani jezici u rovovima samo su jedan od znakova da sukob poprima sve više međunarodne dimenzije, piše Politiko.
Na nebu iranski dron Shahed može presresti američki sistem protivvazdušne odbrane, dok na tlu njemačka artiljerija nadmašuje sjevernokorejske granate. Gotovo tri godine kasnije, teško je sukob nazvati “regionalnim” između Rusije i Ukrajine. Ono što je u februaru 2022. započelo kao najveći kopneni rat u Evropi od Drugog svjetskog rata, sada konkuriše za naslov najglobalnijeg sukoba od Hladnog rata, s desetinama zemalja koje su direktno ili indirektno uključene.
Ovaj aspekt sukoba mogao bi odrediti njegov ishod, jer Ukrajina riskira gubitak najvećeg saveznika dolaskom Donalda Trampa na čelo SAD, dok Rusija privlači podršku američkih neprijatelja poput Sjeverne Koreje.
“Posljednji put kada smo vidjeli nešto slično bio je vjerovatno sovjetski napad na Avganistan”, rekao je istaknuti istoričar Hladnog rata za Politiko, Sergej Radčenko. “Tada je Zapad, zajedno s Pakistanom, podržavao mudžahedine, a svi su se uključili.”
Obje strane zavise od spoljne pomoći
Kad je Moskva pokrenula invaziju, Kremlj ju je pravdao kao odbrambeni potez protiv NATO-a. Široka je saglasnost da je Putin očekivao kratkotrajan sukob, oslanjajući se na dosadašnju zapadnu pasivnost prema njegovim akcijama u Ukrajini, Moldaviji i Gruziji. Međutim, Ukrajinci su pružili neočekivan otpor, a Zapad je brzo reagovao, šaljući oružje i obavještajne podatke koji su zaustavili rusko napredovanje i internacionalizovali sukob, prenosi Index.hr.
“To bi bio lokalni sukob da je brzo završio”, rekao je Radčenko. “Ali nije.”
S vremenom je međunarodna dimenzija postala ključna. Danas obje strane zavise od spoljne pomoći: Ukrajina za opstanak, Rusija za održavanje dominacije dok nastoji da minimalizira učinke rata na svoje stanovništvo. Dok Ukrajina tvrdi da se bori za “demokratiju”, Rusija svoj rat opravdava borbom protiv “američke hegemonije”.
Rusija je pridobila saveznike poput Irana, koji isporučuje dronove, i Sjeverne Koreje, koja šalje projektile i vojnike. BRICS zemlje, nezadovoljne zapadnim finansijskim institucijama, često pokazuju sklonost Rusiji. Kineska podrška, koja uključuje kupovinu ruske nafte i tehnologije, ključna je za rusku ekonomiju.
“Indija i drugi mogu trgovati s Rusijom, što je značajno. Ali ništa se ne može uporediti s onim što Kina donosi”, rekao je Aleksander Gabujev, direktor Karnegi centra za Rusiju i Evroaziju.
S druge strane, Rusija koristi hibridne metode za izazivanje problema i podjela, uključujući miješanje u izbore i podršku proruskih grupa poput Huta u Jemenu. Ali, za razliku od Hladnog rata, Moskva nema sukobe preko posrednika gdje može direktno napasti NATO.
Zapadna pomoć i ograničenja
Zapadna pomoć, predvođena SAD i NATO, obezbijedila je Ukrajini opstanak i vojni otpor. Od početnih haubica do F-16 aviona i ATACMS raketa, pomoć se postupno povećavala. EU je takođe napredovala u procesima pridruživanja Ukrajine i Moldavije.
“Bez zapadne pomoći rat ne bi preživio prvu godinu i završio bi teškim porazom Ukrajine”, rekao je Gabujev.
Uprkos tome, Zapad se držao određenih ograničenja kako bi spriječio eskalaciju. Ukrajinski zahtjevi za napade unutar Rusije dugo su se ignorisali, a Moskva, iako preti nuklearnim napadima, izbegava direktne sukobe s NATO-om.
S druge strane, Rusija koristi saveznike poput Severne Koreje za obezbeđenje resursa i trupa, dok Ukrajina nudi finansijske i istorijske motive stranim borcima. Međutim, kako rat ulazi u četvrtu godinu, nijedna strana ne dobija svu pomoć koju želi.
Zamrzavanje sukoba i politički uticaj
Ideja zamrzavanja sukoba, koja uključuje teritorijalne ustupke Ukrajine, više nije tabu-tema već se ozbiljno razmatra.
“Bilo je jasno od početka da će Amerika odustati ako Ukrajina ne pobijedi dovoljno brzo”, rekla je Nina Hruščova, profesorka međunarodnih odnosa na The New School u Njujorku i praunuka sovjetskog vođe Nikite Hruščova.
“Od početka se na sve gledalo kao na holivudsku seriju”, rekla je. U početku su saveznici mislili da će završiti nakon jedne sezone. Ali onda je uslijedila druga.
“I sada smo u trećoj sezoni, a naravno da je pažnja oslabila”, rekla je. “Ne želimo četvrtu sezonu, ali ona će se dogoditi.”
“Za Ameriku, izbjegavanje nuklearnog rata s Rusijom uvek je bio prioritet broj jedan. Drugi je bio pomoći Ukrajini da pobijedi. Ta dva cilja moraju se nekako uskladiti”, govori Radčenko.
Kraj rata
Kako sukob ulazi u četvrtu godinu, nijedna strana ne dobija svu pomoć koju želi. Sukob sve više nalikuje ratu iscrpljivanja iz Prvog svjetskog rata, a ne visokotehnološkom Trećem svjetskom ratu.
“Logično bi bilo vidjeti hiljade Iranaca i kompaktne kineske vojske kako se bore za Rusiju u Ukrajini upravo sada”, napisao je u oktobru ultranacionalistički ruski mislilac Aleksander Dugin, koji se smatra jednim od ideologa rata u Ukrajini.
“Logično je da oni koji su protiv zapadne hegemonije i za multipolarni svijet podržavaju Rusiju djelovanjem. A Rusija će tada poduprijeti njih u njihovim antiimperijalističkim ratovima.”
Ukrajina je u još težem položaju. Sumnje u dubinu zapadne podrške rastu baš u trenutku kada Ukrajinci ulaze u još jednu zimu, oslabljeni niskim moralom i nedostatkom gotovo svega. Prema procjenama Pentagona, zemlja ima dovoljno resursa za još šest do dvanaest mjeseci prije nego što se suoči s ozbiljnim problemima.
Obje strane sve više koriste strane borce, većinom iz siromašnih zemalja. Uz vojnike koje osigurava Pjongjang, Moskva je regrutovala borce iz Kube, Indije, Nepala, Sirije, Srbije, Srednjoafričke Republike i Libije, obećavajući izdašne plate i rusko državljanstvo.
S druge strane, Ukrajina, osim finansijskih podsticaja, nudi strancima priliku da budu na “pravoj strani istorije”.
“Zajedno smo pobijedili Hitlera, pobijedićemo i Putina”, napisao je tadašnji ukrajinski ministar spoljnih poslova Dmitro Kuleba na platformi X 2022. godine.
To je dovelo do situacije u kojoj, više od tri decenije nakon raspada SSSR-a i navodnog “kraja istorije”, se Kolumbijci bore protiv Kubanaca.
Kraj sukoba vjerovatno će zavisiti od odluke ključnih podržavalaca. Ako NATO povuče podršku, Ukrajina neće preživjeti. Slično, ako Kina povuče podršku Rusiji, Moskva bi bila prisiljena ograničiti svoje apetite.
Za sada, rat nastavlja oblikovati globalnu politiku, dok rizik od eskalacije i dalje postoji. Svaki novi učesnik ili spoljni faktor, poput sukoba u Indo-Pacifiku ili Bliskom istoku, mogao bi promijeniti smjer sukoba. Dok rat traje, opasnost da se dodatni akteri uključe ostaje velika, zaključuje Politiko.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR