Rijetku priliku da spoznamo osjećanja, traumu i trajnu otpornost populacije u Siriji, teško pogođene nasiljem i ugnjetavanjem pružilo je danas dirljivo pismo potpisano pseudonimom Mona Rafea koje je objavio Guardian, a u kojem je opisano oslobađanje grada Homsa i seizmičko emocionalno putovanje njegovog naroda.
Autorka, koja je cio život provela u Homsu, započinje slikovitim opisom nesigurnosti koja je obuzela grad dok su se širili izvještaji o napredovanju sirijskih pobunjenika.
„Oslobođen, nije oslobođen, oslobođen, nije oslobođen – jedina sigurnost bila je da su sirijski pobunjenici ušli u grad i zauzeli dio okolnih oblasti“, piše autorka.
Homs, grad poznat po raznolikosti svojih hrišćanskih, sunitskih i alavitskih zajednica, dugo je bio mikrokozmos složenosti Sirije. Njegovi stanovnici pretrpjeli su iscrpljujuću opsadu od 2011. do 2014. godine, praćenu godinama nemilosrdnih teškoća: blokadama hrane, goriva i ljekova, i stalnim nasiljem.
Trenutak oslobođenja
Prema pismu, kada su pobunjenici počeli da napreduju ka Homsu 7. decembra, grad je već bio spreman. Prodavnice su bile zatvorene, a ulice puste dok su se stanovnici pripremali na najgore. Scene su bile nalik onima u Hami, susjednom gradu na zapadu, gdje su borbe bjesnile danima.
Autorkin opis obuhvata strah i opreznu nadu koja je obuzela Homs te noći.
„Te večeri, vijesti su neprestano pristizale: borci su krenuli od kapija, zatim ušli u grad, napredujući do kvarta al-Vaer, pa do Halidije. Bez jasnih izvještaja o onome što se dešava napolju, oslanjali smo se na stranice sa vijestima i aktiviste na Facebooku, Telegramu i X-u“.
Oko ponoći stigla je potvrda koja je sve promijenila: Homs je oslobođen. Autorka piše kako je izašla na balkon kako bi se uvjerila u tačnost vijesti, čuvši povike Allahu Akbar koji su odjekivali u tami dok su ljudi slavili u susjednim oblastima.
„Bilo je zaista nevjerovatno“, piše u pismu. „Homs je neizmjerno patio posljednjih 14 godina, a sada je konačno oslobođen od Bašara al-Asada i njegove brutalne diktature“.
Radost i refleksija
Sljedećeg dana, radost je preplavila ulice Homsa. Ljudi su se okupili na Trgu sa satom, mjestu koje je nekada bilo obilježeno krvlju tokom jednog od najvećih protesta protiv Asada, sada pretvorenom u scenu slavlja. Trgom su odjekivali pucnji u vazduh, zagrljaji boraca i civila, i zagarete – visoki uzvici radosti žena.
„Prvi put smo vidjeli naoružane ljude i znali da neće okrenuti oružje protiv nas“, piše autorka.
Oslobođenje Homsa izazvalo je bujicu povratka stanovnika. Porodice koje su pobjegle na sjever ili čak u inostranstvo počele su da se vraćaju svojim domovima. Automobili puni raseljenih porodica ulazili su u grad, a ponovni susreti odvijali su se širom naselja.
Tragovi tuge
Uprkos euforiji, ožiljci konflikta ostaju duboko urezani u kolektivno sjećanje Homsa.
„Svaki dom u Homsu ima priču o članu porodice koji je nestao, bio raseljen ili postao šehid. Svaka od tih priča zaslužuje da bude ispričana“, naglašava autorka.
Ona takođe ističe trajni bol onih koji čekaju vijesti o voljenima izgubljenim u zatvoru Sednaja, ozloglašenom po užasnim zlostavljanjima. Kako se oslobođeni zatvorenici vraćaju, donose sumorne vijesti o onima koji se možda nikada neće vratiti.
„Oslobođenje otvara stare rane“, autorka ističe. „Mi, obični ljudi, sanjari smo oslobođenja – poput ljudi koji su bili zarobljeni u lancima i konačno se oslobodili“.
Nadanja i neizvjesnost
Pismo se završava mješavinom nade i strijepnje. Ljudi Homsa, dok slave svoju novostečenu slobodu, ostaju nesigurni u ono što ih čeka.
„Ova sreća nije potpuna jer mnogi zatvorenici ili raseljeni nijesu se vratili. Strahujemo od onoga što budućnost može donijeti, ali se nadamo najboljem za sve Sirijce“.
Ovo anonimno pismo snažan je podsjetnik na ljudsku cijenu sukoba i nesalomivi duh onih koji ga prežive. Ljudi Homsa, ranjeni ali otporni, sada stoje na pragu novog poglavlja, gdje bi odjeci njihove patnje mogli konačno početi da blijede, a san o trajnom miru da zaživi.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR