Planina Tambora promijenila je svijet. Godine 1815, indonežanski vulkan eksplodirao je u najmoćnijoj erupciji zabilježenoj u istoriji, izbacujući ogromnu količinu sitnih čestica koje reflektuju zrake visoko u atmosferu, hladeći planetu i donoseći katastrofu, navodi CNN.
Ono što je uslijedilo nazvano je „godinom bez ljeta“: globalne temperature su naglo pale, usjevi su propali, ljudi su umirali od gladi, pandemija kolere se proširila, a desetine hiljada su stradale. Neki čak tvrde da je ova erupcija inspirisala Meri Šeli da napiše Frankenštajna, dok se sklonila od neuobičajeno hladnog vremena u Švajcarskoj 1816. godine.
Od tada su se dogodile mnoge vulkanske erupcije, ali Tambora ostaje posljednja ogromna erupcija na planeti. Više od 200 godina kasnije, naučnici upozoravaju da bi svijet mogao biti blizu sljedeće.
Pitanje nije da li, već kada, kaže Markus Štofel, profesor klime na Univerzitetu u Ženevi. Geološki dokazi ukazuju na šansu od 1 prema 6 da će se ogromna erupcija desiti u ovom vijeku, izjavio je za CNN.
Ovoga puta, međutim, erupcija bi se dogodila u potpuno izmijenjenom svijetu – ne samo da je svijet sada daleko naseljeniji, već je i zagrijan klimatskom krizom.
Sljedeća velika erupcija izazvaće „klimatski haos“, rekao je Štofel. „Čovječanstvo nema nikakav plan“.
Vulkani odavno oblikuju naš svijet; pomogli su u stvaranju kontinenata, izgradili atmosferu i mogu promijeniti klimu.
Kada eruptiraju, izbacuju koktel lave, pepela i gasova, uključujući ugljen-dioksid koji doprinosi zagrijavanju planete, iako u količinama daleko manjim od onih koje proizvode ljudi sagorijevajući fosilna goriva.
Kada je riječ o uticaju na klimu, naučnike više zanima jedan drugi gas: sumpor-dioksid.
Ogromna vulkanska erupcija može izbaciti sumpor-dioksid kroz troposferu – dio atmosfere gdje se dešavaju vremenski uslovi – i u stratosferu, sloj oko 11 kilometara iznad površine Zemlje gdje lete avioni.
Tamo se formiraju sitne aerosolne čestice koje raspršuju sunčevu svjetlost, reflektujući je nazad u svemir i hladeći planetu ispod. Ove čestice „kružiće svijetom i trajati nekoliko godina“, kaže Alan Robok, profesor klime na Univerzitetu Rutgers, koji decenijama proučava vulkane.
Za moderne vulkane, satelitski podaci pokazuju koliko sumpor-dioksida se oslobađa. Kada je planina Pinatubo na Filipinima eruptirala 1991. godine, izbacila je otprilike 15 miliona tona u stratosferu. Ovo nije bila ogromna erupcija poput Tambore, ali je ipak ohladila svijet za oko 0,5 stepeni Celzijusa na nekoliko godina.
Za starije vulkane, međutim, „imamo vrlo malo podataka“, rekao je Štofel. Naučnici pokušavaju rekonstruisati ove prošle erupcije koristeći informacije iz ledenih jezgara i godova drveća, koji su poput vremenskih kapsula, čuvajući tajne prošle atmosfere.
Iz ovih podataka znaju da su ogromne erupcije tokom posljednjih nekoliko hiljada godina privremeno hladile planetu za oko 1 do 1,5 stepeni Celzijusa.
Tambora, na primjer, smanjila je prosječne globalne temperature za najmanje jedan stepen Celzijusa. Postoje dokazi da je ogromna erupcija Samalas u Indoneziji 1257. godine možda pomogla u pokretanju “Malog ledenog doba”, hladnog perioda koji je trajao stotinama godina.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR