Nagrade s podsmijehom

List Politico odabrao je ovogodišnje "dobitnike nagrada" u kategorijama za specifičmnu vrstu doprinosa evropskoj politici. Premia riječima autora Edija Vaksa nikada kao ove godine nije bilo zaslužnijih "dobitnika".

Nagrada Ursula fon der Lajen za zto što nijeste Šarl Mišel: Antonio Košta

Šarl Mišel napustio je funkciju ostavivši jedinstveno nasljeđe: jedini je predsjednik Evropskog savjeta koji je dao ostavku dva puta. Bivši belgijski premijer pokušao je prijevremeno da napusti predsjedništvo kako bi postao član Evropskog parlamenta – samo da bi se brzo povukao nakon što je dobio oštru kritiku gotovo svih.

Nakon haotičnog mandata koji će se najviše pamtiti po sitnim sukobima s predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon der Lajen, Brisel je s olakšanjem dočekao njegovu zamjenu, Antonija Koštu.

Primijećeno je da dolazak bivšeg portugalskog premijera predstavlja prekretnicu iz još jednog razloga. Košta je porijeklom iz Goe i Mozambika, što ga čini prvom osobom iz etničke manjine na čelu jedne od vodećih institucija Evropske unije. Ipak, treba biti pošten i reći da je Mišel porijeklom iz porodice Mišel; njegov otac je takođe belgijski političar, koji je služio kao ministar vanjskih poslova, evropski komesar i član Evropskog parlamenta. Tehnički, i to se može smatrati manjinom.

Nagrada Kim Džong Un za prazne prijetnje: Iratse Garsija

Iratse Garsija je poznata po velikim riječima. Liderka socijalističke delegacije u Evropskom parlamentu provela je godinu dana prijeteći zbog „pogleda iz spavaće sobe“ koje njeni rivali iz Evropske narodne partije upućuju krajnjoj desnici. Iznova i iznova, Garsija i njeni socijalistički saborci prijetili su da će napustiti centrističku većinu koja podržava predsjednicu Evropske komisije Ursulu fon der Lajen, ukoliko njihovi zahtjevi ne budu ispunjeni. A onda su tiho popuštali i glasali za ono na šta su se prethodno žalili.

Situacija je postala toliko predvidiva da je, ukoliko ste željeli znati šta će se sljedeće desiti u Briselu, bilo dovoljno da pročitate najnovije saopštenje za javnost socijalista, u kojem partija kategorično odbija pristati na neki predlog EPP-a. Prvo su tražili da Nikola Šmit, neuspješni kandidat socijalista za predsjednika Komisije, zadrži svoju poziciju komesara. Šmit je trenutno nezaposlen.

Zatim je došao ultimativni zahtjev: socijalisti nikako ne mogu da podrže Fon der Lajen ukoliko Rafaele Fito – čovjek italijanske premijerke Đorđe Meloni u Briselu – postane jedan od izvršnih potpredsjednika predsjednice Komisije. Nakon mjeseci zveckanja oružjem od strane Garsije, bilo je potrebno samo nekoliko dana pritiska EPP-a na njenu preferiranu kandidatkinju Terezu Riberu da bi socijalisti ponovo zaključili kako je povlačenje ipak mudrija opcija.

Nagrada Emanuel Makron za dvoličnost: Ursula fon der Lajen

Emanuel Makron je često predmet podsmijeha u svojoj zemlji zbog pokušaja da zadovolji obje strane političkog spektra, što na kraju sve ostavi nezadovoljnima. Francuski predsjednik je sunčani kralj politike “en même temps” – „u isto vrijeme“. Danas kraljica Ursula daje Macronu ozbiljnu konkurenciju u toj disciplini.

Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen — koja se tokom izbora za Evropski parlament brendirala jednostavno kao “Ursula” — provela je svoj prvi mandat pozicionirajući se kao najzelenija političarka kontinenta. Predstavila je Zeleni sporazum kao centralni dio svoje predsjedničke agende, progurala zakone za ukidanje motora s unutrašnjim sagorijevanjem do 2035. i uvela zahtjeve za ekološki prihvatljive inicijative za zemlje koje žele dobiti sredstva iz Komisijinog fonda za oporavak od pandemije.

U svom novom izdanju, Ursula je zauzela izrazito drugačiji ton, odbacivši zelenu retoriku u korist slogana o konkurentnosti. Politički, odlučila je da ne privlači Zelene, već se fokusirala na stranku Evropskih konzervativaca i reformista italijanske premijerke Đorđe Meloni, frakciju koja uključuje poljske euroskeptike koji žele da unište Zeleni sporazum. Ali, izgleda da radi! Njen novi tim komesara izglasan je s većinom koja je uključivala ne samo članove EKR-a već, en même temps, čak i dobar dio Zelenih.

Nagrada Sofagejt za unapređenje položaja žena: Sajmon Haris

Kada je predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen tražila nominacije za svoj tim komesara, zamolila je svaku vladu EU da predloži dva kandidata: muškarca i ženu. Sajmon Haris bio je prvi lider koji je to odbio.

Haris, tadašnji irski premijer, rekao je novinarima da će nominovati samo muškarca: Majkla Mekgrata, koji je već podnio ostavku na mjesto ministra finansija kako bi se pripremio za posao. To je otvorilo vrata da gotovo svaka nacionalna vlada slijedi njegov primjer — i uprkos posljednjim pokušajima nagovaranja od strane Ursule fon der Lajen, novi Kolegijum komesara neće biti toliko rodno izbalansiran koliko je ona očekivala.

Ispostavilo se da Haris nije završio s ignorisanjem žena. Tokom kampanje za irske izbore u okrugu Kork, Harisa je suočila žena po imenu Šarlot Felon koja mu je rekla da su radnici u sektoru njege osoba s invaliditetom, poput nje, bili „ignorisani“ od strane vlade. “Ne, nijeste. To nije tačno,” odgovorio je Haris prije nego što je otišao. Kasnije je morao javno i ponižavajuće da se izvini.

Nagrada Najdžel Faraž za jedinstvo EU: Donald Tramp

Posljednji put kada je Evropska unija imala takav osjećaj zajedništva bio je zahvaljujući Najdželu Faražu. Nakon što je glavni zagovornik Brexita, poznat po svojoj ljubavi prema pintama piva i cigaretama, konačno izbačen iz Evropskog parlamenta — ostvarivši svoj životni cilj izvlačenja Ujedinjenog Kraljevstva iz EU — ostatak bloka se ujedinio i dominirao Londonom tokom pregovora o izlasku.

Na scenu stupa Donald Tramp. Neki u Briselu se nadaju da će dolazak novog predsjednika podstaći EU da se ponovo ujedini. Njegove prijetnje da će napustiti NATO saveznike mogle bi galvanizovati napore bloka u oblasti odbrane. Njegova obećanja o trgovinskom ratu mogla bi podstaći zemlje da se ozbiljno pozabave ekonomskim reformama.

Stvarnost sve nestabilnijeg svijeta natjeraće lidere da zauzmu zajedničke stavove. Pa, to je bar san. Postoji velika mogućnost da će Tramp morati vratiti svoju nagradu ako, kako mnogi vjeruju, EU popusti pod pritiskom umjesto da se okupi.

Nagrada Nevil Čemberlen za mirotvorstvo: Olaf Šolc

Umjesto da pošalje rakete dugog dometa u Kijev, Njemačka bi Ukrajincima mogla poslati nekoliko paleta novih memoara Angele Merkel. Uostalom, teško da postoji nešto proizvedeno u Njemačkoj što je defanzivnije od svježe objavljene knjige bivše kancelarke.

U svojoj knjizi, koju je jedan novinar opisao kao „736 stranica nepodnošljive samopravednosti“, Merkel se jedva dotakla pitanja zašto je zauzela tako blag stav prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu čak i nakon što je on okupirao Krim i istočnu Ukrajinu, na kraju ga ohrabrivši da pokuša osvojiti cijelu zemlju, započinjući sukob koji i dalje potresa Evropu.

Angela bar nije imala korist od retrospektive. Čak i dok rakete i dalje padaju na Kijev, njen nasljednik Olaf Šolc vodi kampanju za reizbor na osnovu, kako on to opisuje, promišljene odluke da ne šalje rakete dugog dometa tipa Taurus u Ukrajinu. Ko zna, možda će ovog puta Putin konačno biti umiren.