Svijet na kraju 2024. izgleda kao da je upleten u niz kriza koje djeluju zabrinjavajuće poznato. Broj žrtava u Gazi prešao je 44.500, dok je procijenjeno da je 105.000 ljudi povrijeđeno, a gotovo 60% zgrada u Pojasu Gaze je oštećeno, ostavljajući milione raseljenih bez domova.
U Ukrajini, ruski gubici su bili zastrašujući, pri čemu Institut za proučavanje rata procjenjuje da je za svaki kvadratni kilometar ukrajinske teritorije koji su Rusi osvojili u posljednjim mjesecima, poginulo 53 ruska vojnika.
Širom Evrope, migracije su ponovo postale centralna tema političkih debata, a Evropska unija se ponovo suočava s rastućim pritiscima antiimigrantskih stranaka koje su stekle podršku na ključnim izborima.
U SAD, Donald Tramp se priprema za povratak u Bijelu kuću, jer 2024. godina predstavlja jednu od najvažnijih izbornih godina u istoriji, s izborima koji su održani u više od 60 zemalja.
Ipak, sve ovo bi moglo biti zasjenjeno krizom koja ima dalekosežne posljedice – klimatskim promjenama. Ova godina je među najtoplijim u istoriji otkako postoje mjerenja.
Ali dok se nadamo veselijim vijestima u 2025. godini, tim za obradu podataka lista POLITICO prikazao je kako je protekla stara godina.
Rat, rat i još jedan rat
Sa više od 44.500 Palestinaca poginulih i, po procjeni, još 105.000 ranjenih, prema podacima Ministarstva zdravlja pod kontrolom Hamasa, humanitarna cijena rata između Izraela i Hamasa nastavlja da raste.
Geoprostorni analitičari procjenjuju da je gotovo 60 procenata zgrada u pojasu Gaze vjerovatno oštećeno do novembra 2024. godine, što znači da mnogi od 1,9 miliona interno raseljenih osoba u toj oblasti neće imati dom kojem će se vratiti. Rat između Izraela i Hamasa povećao je neprijateljstva širom regiona, sa atentatima, bombama i raketnim napadima koji su otvoreno razotkrili iransko-izraelski sukob.
Nakon gotovo godinu međusobnih raketnih napada, sukobi između Izraela i Hezbolaha dostigli su vrhunac u oktobru, sa kopnenom invazijom Izraela na južni Liban, iako su napadi značajno smanjeni nakon sporazuma o primirju. U susjednoj Siriji, dramatično svrgavanje režima Bašara al-Asada, brzo praćeno izraelskim zračnim napadima na vojsku zemlje i dolaskom kopnenih snaga putem demilitarizovane zone, povećalo je nesigurnost u regionu.
Na drugom kraju Evrope, rat Rusije u Ukrajini se nastavlja. Ukrajinci su ostvarili neke uspjehe u 2024. godini, postajući dominantna sila na Crnom moru uprkos maloj mornarici zemlje, i pokrenuli kontraofanzivu u ruskoj oblasti Kursk u avgustu. Ali ovu godinu završavaju sa minusom, jer su izgubili mnoge teritorijalne dobitke i mnogi njihovi vojnici su poginuli.
Ali stalni pritisak Rusije dolazi po visoku cijenu za njene trupe, jer su posljednjih nekoliko mjeseci bili izuzetno brutalni. Institut za proučavanje rata, američki institut za istraživanje, procijenio je da je bilo 53 ruske žrtve na svakom kvadratnom kilometru ukrajinske teritorije koju je Rusija osvojila između septembra i novembra 2024. godine.
Superizborna godina
Sa izborima u više od 60 zemalja, uključujući Francusku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Bugarsku, Indiju, Japan i Sjedinjene Američke Države, kao i za Evropski parlament, 2024. bila je velika izborna godina. Kako su desničarske snage uglavnom učvrstile svoju poziciju u političkom mainstreamu, izbori su pokazali kako platforme društvenih medija, poput TikToka, imaju sve veći uticaj i čak oblikuju kampanje.
Evropski skretanje udesno bilo je očigledno u mnogim od glasanja ove godine. U nekim zemljama, radikalno desničarske stranke došle su na vlast; u drugim, stekle su poziciju za značajan pritisak na vlade.
Desničarska premijerka Italije Đorđa Meloni postala je EU posrednik nakon izbora za Evropski parlament u junu. Šokantna odluka francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da pozove na vanredne izbore nakon glasanja u EU, dovela je zemlju u politički haos.
Ono što je bilo zanimljivo jeste da je uspjeh radikalne desnice u mnogim izborima zahtijevao ažuriranje stereotipne slike njihovih birača kao ljutih staraca. Umjesto toga, izbori, izlazne ankete i istraživanja u različitim dijelovima bloka sugerisali su da mladi birači sve više podržavaju radikalno desničarske stranke.
Njemačko istraživanje među mladima pokazalo je rastuću popularnost stranke Alternativa za Njemačku među najmlađim biračima u zemlji. Prognoza da će vještačka inteligencija preuzeti našu demokratiju nije se baš ostvarila, ali nedavni događaji su nam dali zastrašujući uvid.
U decembru je najviši rumunski sud poništio predsjedničke izbore nakon što je ultranacionalista Karlin Đorđesku pobijedio u prvom krugu, navodeći dokaze o širokoj interferenciji i TikTok operaciji uticaja, koja je navodno organizovana iz Rusije.
I dok TikTok nije omogućio desničarskim snagama u Evropi potpuni trijumf na izborima za Evropski parlament u junu, pružio im je ogromnu platformu za približavanje novim biračima.
Panika zbog migracija kao 2015. godine Ratovi i politička nestabilnost u susjedstvu EU, u kombinaciji sa značajnim pomakom udesno u političkom pejzažu, ponovo su stavili migracije u fokus evropskih lidera. Porast podrške za radikalno desničarske, antimmigrantske stranke u nekoliko evropskih zemalja naveo je vlade da donesu sve restriktivnije politike.
Dani evropske politike otvorenih vrata za sirijske izbjeglice, koju je oličavala tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel sloganom „Možemo to!“ su prošli. Osiguranje granica Evrope postalo je prioritet broj 1, a u nekim mjestima politička debata je počela da uključuje potpuno uklanjanje migranata sa teritorije EU.
Brisel nije izuzetak od ove stvarnosti. Evropska komisija, rekonstituisana 1. decembra pod predsjednicom Ursulom fon der Lajen (koju je potvrdila desno orijentisana većina u Evropskom parlamentu), već je obećala da će postrožiti politiku migracija. Politike koje su nekada smatrane marginalnim i ekstremnim, poput uspostavljanja „centara za povratak“ i „vrućih tačaka“ u trećim zemljama za zadržavanje tražilaca azila dok čekaju na obradu svojih zahtjeva, kao i prisilni deportaciji, sada su čvrsto u političkom mejnstrimu.
Šengen, najveća zona slobodnog kretanja na svijetu i krunski dragulj evropske integracije — takođe postaje žrtva antiimigrantskog sentimenta. Nekoliko zemalja, uključujući Njemačku, ponovo je uvelo privremene kontrole na granicama unutar zone, navodeći sigurnosne rizike, terorizam i migracije kao razloge za obnovljene provjere. Ova ograničenja trebalo bi da budu privremena, ali neka su produžena toliko puta da su postala gotovo stalna.
I problemi Evrope tu ne staju...
EU ima i druge brige u 2025. godini. Sa razočaravajućim ekonomskim rastom, problemima sa konkurentnošću i borbom industrijskog sektora, posljednje što Evropi u ovom momentu treba jeste trgovinski rat.
Ali to bi moglo biti upravo ono što će se desiti. Trampova prijetnja uvođenjem carina od 10 procenata na svu robu i ogromnih 60 procenata na kinesku robu, stvorila je strah u Evropi zbog mogućih posljedica. Biće teško za blok da balansira između konflikta sa SAD-om, najvećim trgovinskim partnerom EU, i Kinom, njenim drugim najvećim trgovinskim partnerom i najvećim izvorom uvoza.
Stavljanje carinske prijetnje u perspektivu jeste činjenica da je 2024. na putu da bude najtoplija godina do sada. Takođe će biti prva godina koja je toplija za 1,5 stepeni Celzijusa od predindustrijskog nivoa. Nemogućnost da se globalno zagrijavanje ograniči na 1,5 stepeni, što su zemlje obećale na Pariškoj klimatskoj konferenciji 2015. godine, simptomatična je za neuspjeh međunarodne klimatske saradnje.
Najnovija procjena UN-a potvrdila je da je globalna klimatska akcija nedovoljna. Trenutni planovi i politike će dovesti do globalnog zagrijavanja od 2,6 do 3,1 stepeni Celzijusa u ovom vijeku, bez ikakve perspektive da se porast temperature ograniči na cilj od 1,5C. Gornja granica Pariškog sporazuma od 2C takođe je u velikoj opasnosti.
Učestalost i ozbiljnost opasnih toplinskih talasa, destruktivnih oluja i drugih katastrofa raste sa svakim djelimičnim porastom temperature. Naučnici kažu da bi sa zagrijavanjem od 3C svijet mogao preći nekoliko tačaka nepopravljivog trenutka koje bi drastično promijenile klimu planete i podigle nivo mora, uključujući kroz slom polarnog leda.
Ovogodišnja COP29 klimatska konferencija u Bakuu, Azerbejdžan, ponovo je bila obilježena kontroverzama i kontradikcijama. Iako su pregovarači postigli dogovor koji predviđa da bogatije zemlje obezbijede najmanje 300 milijardi dolara godišnje do 2035. godine kako bi pomogle siromašnijim nacijama u borbi protiv klimatskih promjena, nekoliko analiza je pokazalo da ovaj iznos značajno zaostaje za trilionima dolara potrebnim za pomoć ranjivim zemljama koje će morati podnijeti suše, poplave, rastuće mora i pogoršanje oluja.
Trampov povratak u januaru postavlja pitanje ne samo o budućnosti sporazuma, već i o međunarodnim klimatskim konferencijama uopšte. Predsjednik koji je globalno zagrijavanje nazvao obmanom, vjerovatno će povući mnoge američke klimatske politike u najgorem mogućem trenutku za planetu.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR