Skica dogovora o primirju u Gazi i oslobađanju taoca koji se trenutno razmatraju između Izraela i Hamasa na indirektnim pregovorima u Dohi na stolu je još od maja. Pa zašto postoji novo iščekivanje da bi mogao uspjeti, nakon što je bio zamrznut osam mjeseci rata, pitanje je koje BBC otvara u današnjoj analizi.
Postoji nekoliko faktora koji su se promijenili – kako politički, tako i na terenu. Prvi je dolazak Donalda Trampa za narednog predsjednika SAD-a. On je zaprijetio da će „sve otići dođavloa“ ako taoci ne budu oslobođeni prije nego što preuzme dužnost 20. januara.
Hamas bi to mogao shvatiti kao znak da će čak i slabi kočnice koje je administracija Bajden koristila da pokušaju obuzdati izraelsku vladu biti uklonjene, iako je teško zamisliti šta to znači za teritoriju već uništenu 15 mjeseci ratovanja.
Izrael takođe osjeća pritisak od nadolazećeg predsjednika da završi sukob u Gazi, koji prijeti da će ometati Trampove nade za postizanje šireg regionalnog dogovora i njegov željeni imidž predsjednika koji okončava ratove, navodi Reuters.
S druge strane, izraelski premijer Benjamin Netanijahu se suočava sa stalnim pritiscima svojih saveznika iz ekstremne desnice da nastavi rat. Ali Tramp bi mogao biti i prednost za njega u uvjeravanju saveznika da prihvate dogovor i ostanu u vladi; novi američki predsjednik i čovjek kojeg je izabrao za izraelskog ambasadora smatraju se podržavaocima izraelskih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali, što je izraelski ministar finansija Bezalel Smotrih izjavio da želi anektirati.
Nakon sastanka sa premijerom prošle noći, Smotrih je izgledao neuvjeren, napisavši na društvenim mrežama da je trenutni dogovor „katastrofa“ za nacionalnu sigurnost Izraela i da ga neće podržati.
Međutim, neki u Izraelu vjeruju da i Smotrih i njegov saveznik iz ekstremne desnice, ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir, vide svoju trenutnu ulogu u izraelskoj vladi kao najbolju šansu da učvrste kontrolu nad Zapadnom obalom, posebno sa Trampovim povratkom u Bijelu kuću, i da je malo vjerovatno da će ispuniti prijetnje da će napustiti vladu.
Drugi faktor koji se promijenio je rastući pritisak na Netanijahua od strane njegovih vlastitih vojnih krugova. Ključni vojni lideri izvještavaju se da su ga više puta izazivali u vezi sa smanjenjem vojnih ciljeva u nastavku rata, nakon ubistva vrhovnih lidera Hamasa i uništenja Gaze. Prošle sedmice, 10 izraelskih vojnika je poginulo u Gazi, što je ponovo skrenulo pažnju na cijenu rata za Izrael i na vječno pitanje da li je "potpuna pobjeda" nad Hamasom, koju je Netanijahu obećao, ostvariva. Neki analitičari sada sugerišu da Hamas obnavlja svoje snage brže nego što ga Izrael poražava, pa Izrael treba da preispita svoju strategiju.
Treći faktor koji utiče na promjenu očekivanja je regionalna promjena: slabljenje i erozija saveznika Hamasa u iranskoj „Osovini otpora“, od Hezbolaha u Libanu do Bašara al-Asada u Siriji, zajedno sa ubistvom lidera Hamasa Jahje Sinvara u Gazi.
Iz svih ovih razloga, sada se vidi kao najbolja prilika u posljednjim mjesecima da se premoste razlike između Izraela i Hamasa i okonča rat. Međutim, ono što se nije promijenilo u osam mjeseci od posljednjih pregovora su razlike između njih. Ključna razlika je direktan sukob između glavne brige Hamasa, koji želi okončati rat, i Izraela, koji želi zadržati mogućnost ponovnog pokretanja sukoba, bilo iz političkih ili vojnih razloga.
Dogovor, kako je nacrtan od strane odlazećeg predsjednika Džoa Bajdena u maju, podijeljen je u tri faze, pri čemu će stalno primirje biti uvedeno tek u drugoj fazi. Uspon sada vjerovatno zavisi od toga da li se mogu pronaći garancije koje bi umirile Hamasove strahove da će Izrael povući svoj dio dogovora nakon prve faze oslobađanja taoca. Pitanja o tome kako upravljati teritorijom s koje će se Izrael povući također su nejasna u ovoj fazi.
Međutim, splet diplomatije koji je prešao region tokom prošle sedmice, kao i činjenica da je Netanijahu poslao šefove izraelskih sigurnosnih agencija na pregovore u Dohu, zajedno sa ključnim političkim savjetnikom, daju nadu. Takođe, putovanje palestinskog koordinatora za zatvorenike, Kadure Fareza, u Dohu je ohrabrujući znak.
Dogovor još nije postignut - pregovori su se prije raspali. Ovaj stari dogovor pokreće nove nade, dijelom zbog toga što se pregovori vode u novom regionalnom kontekstu, sa rastućim pritiscima, kako iznutra, tako i od ključnih saveznika u inostranstvu.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR