Donald Tramp nije gubio vrijeme da uzdrma živce Evropljana prijetnjama o uzimanju Grenlanda i otvaranju trgovinskih ratova. Međutim, postoji iznenađujući slučaj u kojem Evropa gaji oprezni optimizam: Ukrajina.
Trampova prijetnja ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu u srijedu o uvođenju novih carina i sankcija Moskvi ukoliko ne postigne dogovor o zaustavljanju rata poslala je dobrodošlu poruku evropskim saveznicima i ostalim pristalicama Ukrajine.
Ovaj potez se šire tumači među pristalicama Ukrajine kao dokaz da Tramp razumije važnost rata na način na koji to čine i oni, te da neće napustiti Ukrajinu – niti NATO saveznike – u svojim predstojećim pregovorima s Vladimirom Putinom.
„Predsjednik Tramp, s kojim sam ja radio, ne želi imati bilo kakvu vezu s percepcijom slabosti. Nipošto“, rekao je bivši potpredsjednik Majk Pens maloj grupi novinara u petak. Pens nije precizirao kada je posljednji put razgovarao s Trampom.
„Ako Putin misli da može natjerati predsjednika da zauzme poziciju u kojoj bi izgledao kao da ga je Rusija nadigrala, prevario se“, dodao je.
Dio toga možda je pusta želja među braniocima Ukrajine koji strahuju da bi Trampov povratak omogućio Rusiji napredak. Ali postoje i drugi rani znakovi koji su dali tračak optimizma Ukrajincima i evropskim saveznicima: Tramp je svoju administraciju popunio istaknutim kritičarima Rusije, poput savjetnika za nacionalnu bezbjednost Majka Volca i državnog sekretara Marka Rubija. Pokrenuo je novi pritisak da NATO poveća odbrambene ciljeve potrošnje na 5% BDP-a, a neki od Trampovih republikanskih saveznika na Kapitol hilu i dalje su čvrsto pro-ukrajinski nastrojeni.
„Lagali bismo kad bismo rekli da nismo nervozni“ zbog Trampovog povratka, rekao je evropski ambasador kojem je odobrena anonimnost da bi mogao da govori otvoreno. „Pripremamo se za mnogo glavobolja, ali jedno područje gdje ću rizikovati da budem oprezno optimističan jeste Ukrajina i NATO“.
Drugi pro-ukrajinski republikanci ukazuju na činjenicu da je 2019. godine Tramp odustao od velikog dogovora o nuklearnim pitanjima sa sjevernokorejskim liderom Kim Džong Unom, uprkos svoj buci i ceremoniji oko istorijskog samita. Mogao bi učiniti isto u pregovorima s Putinom oko Ukrajine.
„Razumije šta je u igri s Putinom”, rekao je jedan zvaničnik administracije kojem je odobrena anonimnost da govori otvoreno. „Prepoznaje loš dogovor kad ga vidi i može ponovo odustati“.
Još jedna prednost na koju insajderi administracije ukazuju: skandal „Rasijagejt“ koji je bacao sjenku na njegov prvi mandat, zbog uloge koju je Moskva tajno odigrala u pokušaju da mu pomogne na izborima, sada je, prema njihovom mišljenju, stvar prošlosti.
„Sada nema taj dodatni teret Rasijagejta koji bi zamaglio sve njegove poruke i stavove”, rekao je drugi zvaničnik nadolazeće administracije. „I recite šta god želite o njegovim metodama, ali stvarno mislite da želi biti zapamćen u istorijskim knjigama kao 'čovjek koji je izgubio Ukrajinu?'“
Rat je takođe pomjerio konsenzus u Evropi prema Trampovom stavu da članice NATO-a moraju trošiti više na sopstvenu odbranu. Bivši generalni sekretar Jens Stoltenberg, koji je prisustvovao prijemu s vatrometom prije inauguracije u Trampovom klubu u Vašingtonu, i nekoliko drugih su mu pripisali zasluge za to što je bio u pravu 2018. godine, kada je zahtijevao da savez brže dostigne standard dogovoren 2014. godine, da članice troše 2% BDP-a na odbranu. Njegovi pozivi na novi prag od 5% nisu izazvali široko javno protivljenje, iako mnogi privatno priznaju da malo zemalja NATO-a trenutno može to dostići.
Osoba upoznata s Trampovim razmišljanjem o Ukrajini, kojoj je omogućena anonimnost kako bi govorila otvoreno, izjavila je da bi predsjednikove početne izjave o okončanju rata trebalo shvatiti ozbiljno. Njegovi pokušaji da izvrši javni pritisak na Putina i stvori pregovaračku prednost usklađeni su s njegovim dugogodišnjim interesom da igra odlučujuću ulogu u bilo kakvim dogovorima, navela je ta osoba.
Ipak, ovaj tračak opreznog optimizma ima svoje granice. carine i sankcije ne mogu se porediti s novcem i oružjem koje je administracija predsjednika Džoa Bajdena slala kao podršku Ukrajini. Tramp je uznemirio evropske saveznike svojom opsesijom Grenlandom, kao i otvorenom podrškom ekstremno desničarskim političkim partijama u Evropi, od kojih mnoge imaju veze ili simpatije prema Putinu.
„Grenland i miješanje u politiku Ujedinjenog Kraljevstva i njemačke izbore je vrlo zabrinjavajuće”, rekao je zvaničnik EU, koji je priznao da su Trampove početne izjave o Rusiji i ratu u Ukrajini bile „donekle obećavajuće“.
Trampova nepredvidljivost već izaziva glavobolje u političkim krugovima, dok demokratski zakonodavci negoduju zbog predsjednikovih najava o potencijalno skupim trgovinskim ratovima i žestokim pozivima savezničkim liderima u Danskoj povodom Grenlanda.
„Još uvijek ne znam kako bi Trampova politika prema Rusiji mogla biti gora, ali to je Tramp, a on je tako nepredvidiv i sitničav, tako da uvijek može biti gore”, rekla je predstavnica Sara Džejkobs (D-Kalifornija). „Nemojmo se pretvarati da vodi spoljnu politiku na bilo koji normalan način.“
Tu je i činjenica da, iako Tramp u neke dijelove svog tima postavlja ljude koji su oštro protiv Rusije, druge popunjava skepticima koji se protive nastavku slanja pomoći Ukrajini. Najznačajniji primjer je potpredsjednik Džej-Di Vens, koji je, kao senator, kritikovao nastavak američke vojne podrške Ukrajini, tvrdeći da Vašington treba sve svoje vojne resurse da usmjeri na suočavanje s Kinom. Pens je umanjio značaj Vensovih stavova o Ukrajini.
„Da, on je bio autor zakona kojim bi se prekinulo svako finansiranje Ukrajine. Ali očekujem da će se povinovati stavovima predsjednika Trampa o svim tim pitanjima“, rekao je Pens.
Drugi analitičari vjeruju da Tramp, za razliku od bivšeg predsjednika Bajdena, ne vidi rat kao veliku prijetnju globalnoj demokratiji, što povećava rizik da postigne loš dogovor s Putinom. Jedan od njih ukazao je na Trampove komentare prošle sedmice u intervjuu za Fox News s Šonom Hanitijem: Tramp je kritikovao ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, čija je zemlja napadnuta, jer je dopustio da se rat dogodi i ponovio svoje frustracije zbog razaranja na obje strane.
„Trampu zapravo nije stalo do Ukrajine – ne na način na koji je Bajdenu bilo stalo ili kako je tvrdio da mu je stalo. On sigurno ne vidi ovaj rat kao egzistencijalnu prijetnju niti kao širi napad na demokratiju”, rekla je Rejčel Rizo, viša saradnica Atlantskog savjeta.
„Kada smo ikada čuli da Tramp govori o zaštiti demokratije? Tako je, nikada. To nije način na koji on posmatra ovaj rat; nikada nije bio“, dodala je. „On to vidi kao regionalnu smetnju kojom mora da se pozabavi i želi da je brzo okonča“.
Evropski zvaničnici takođe strahuju da bi svaki dogovor s Putinom kojim bi se prekinula neprijateljstva u Ukrajini samo omogućio Putinu da ponovo naoruža i reorganizuje svoju izmorenu vojsku kako bi pokrenuo nove napade za nekoliko godina.
„Tramp takođe mora da se fokusira ne samo na ono što će dati Putinu, već i na ono što će dati Zelenskom, uključujući, prije svega, djelotvorne i trajne bezbjednosne garancije“, rekao je Majkl Mekfol, bivši američki ambasador u Rusiji.
„Samo ugađanje Putinu neće donijeti mir“.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR