Zelenski na MSC: Ako ne Brisel, onda Moskva – vaša je odluka; Putin želi Trampa kao rekvizit na Crvenom trgu 9. maja

Drugi dan Minhenske bezbjednosne konferencije počeo je obraćanjem odlazećeg njemačkog kancelara Olafa Šolca koji je komentarisao jačanje ekstremne desnice kao globalni trend i poručio da niti jedna od vodećih partija u njegovoj zemlji neće pristati na formiraju koaliciju sa partijama te orijentacije, pozivajući se na lekcije iz prošlosti. 

10:28 Dolazak Zelenskog na glavnu scenu MSC

Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski upozorio je na opasnost koju predstavljaju ruski napadi i eskalacija vojne aktivnosti, uključujući planove Rusije da stvori nove vojno-regrutne divizije i moguće slanje trupa u Bjelorusiju.

"Nedavno smo u Ukrajini razgovarali o ključnoj ulozi nuklearne energije u održavanju zemlje uprkos stalnim ruskim napadima na našu energetsku infrastrukturu. Sada se pripremamo da proširimo kapacitet naše nuklearne elektrane. Zapravo, samo dan prije Minhena, bio sam tamo, na mjestu ove ekspanzije, barem na terenu. Projekat, koji uključuje američke firme – uključujući Westinghouse – ojačaće energetsku sigurnost ne samo Ukrajine, već čitave evropske regije", rekao je Zelenski.

On je naglasio da Rusija ne traži mir, već samo širenje svoje moći, a Ukrajina, uz podršku Evrope i SAD-a, mora nastaviti jačati svoje odbrambene kapacitete. Zelenski je upozorio na moguće prijetnje iz pravca Bjelorusije, koja je postala vojno uporište Rusije, i pozvao Evropu na pripremu za buduće napade, ističući potrebu za brzim i odlučujućim odgovorom na ruske provokacije.

"Na početku konferencije, svaka zemlja obično dijeli svoje ključne prioritete – bilo zvanično, otvoreno, ili kroz neformalne razgovore sa novinarima i partnerima. Međutim, ove godine, zemlja koja nije ni bila pozvana, ipak je dala do znanja da je prisutna. I to je zemlja o kojoj svi ovdje pričaju—ne na dobar način", rekao je Zelenski.

10:30 Obraćanje Zelenskog

Noć prije Minhenske konferencije, ruski napadi pogodili su sarkofag koji pokriva uništeni reaktor nuklearne elektrane Černobil. Bio je to modifikovani dron Shahed, ruski dron, koji koristi tehnologiju prenesenu Rusiji. Njegova bojeva glava nosila je najmanje 15 kilograma eksploziva. Ovo smatramo duboko simboličnim potezom Rusije, samog Putina. Nedavno smo u Ukrajini razgovarali o ključnoj ulozi nuklearne energije u održavanju zemlje uprkos stalnim ruskim napadima na našu energetsku infrastrukturu. Sada se pripremamo da proširimo kapacitet naše nuklearne elektrane. Zapravo, samo dan prije Minhena, bio sam tamo, na mjestu ove ekspanzije, barem na terenu. Projekat, koji uključuje američke firme – uključujući Westinghouse – ojačaće energetsku sigurnost ne samo Ukrajine, već čitave evropske regije.

Takođe, nedavno smo razgovarali s predsjednikom Trampom i njegovim timom o nuklearnoj energiji i najvećoj nuklearnoj elektrani u Evropi, elektrani Zaporožje, koja je trenutno pod ruskom okupacijom. I kako je Rusija reagovala? Slanjem drona na Černobilov sarkofag, podižući radioaktivnu prašinu i otpad. Ovo nije samo ludilo – ovo je poruka Rusije.

Zemlja koja pokreće ovakve napade ne želi mir. Oni se ne pripremaju za dijalog. Skoro svaki dan, Rusija lansira do sto – ili čak više – dronova Shahed prema nama. Svaki dan suočavamo se sa redovnim napadima balističkim raketama i stalnim porastom vazdušnih napada bombama. Ali to nije sve.

Putin jasno vidi Bjelorusiju kao još jednu rusku provinciju

Ove godine, Moskva planira da stvori 15 novih vojnih divizija – sa ukupno 150.000 vojnika. To je više od cijele nacionalne vojske većine evropskih zemalja. Rusija otvara nove centre za vojnu regrutaciju svake sedmice. A Putin to može priuštiti – cijene nafte su još dovoljno visoke da zanemari ekonomske posljedice.

I imamo jasnu obavještajnu informaciju: ove godine, Rusija planira da pošalje trupe u Bjelorusiju pod izgovorom vojnih vježbi. Ali upravo ovako su postavili svoje trupe prije pune invazije na Ukrajinu prije tri godine. Da li je ova ruska sila u Bjelorusiji namijenjena za napad na Ukrajinu? Možda. Možda i nije. A možda – ona je namijenjena vama.

Podsjećam vas: Bjelorusija dijeli granice sa tri zemlje NATO-a. Ona je de facto postala uporište za ruske vojne operacije. Prema Putinu i Lukašenku, Bjelorusija sada hostuje zabranjeno naoružanje, rakete srednjeg dometa, pa čak i nuklearne bojeve glave. Putin jasno vidi Bjelorusiju kao još jednu rusku provinciju.

Moramo biti realni. Ako neko postavlja vojnu lansirnu platformu, moramo se pitati: Šta da radimo u vezi s tim? I, što je još važnije—šta možemo da uradimo prije sljedećeg napada? Sljedeće invazije?

Zapamtite: već su postojale provokacije na poljskim i litvanskim granicama sa Bjelorusijom. Vidjeli smo migrantske krize koje je postavila ruska obavještajna služba kako bi izazvala haos u Evropi. Ali šta ako sljedeći put to ne budu migranti? Šta ako to budu ruske trupe? Ili trupe Sjeverne Koreje?

Nemojte se zavaravati—Sjevernokorejci nijesu slabi. Oni uče kako da se bore. Uče moderni rat.
A šta je s vašim vojskama? Jesu li spremne? Ako Rusija pokrene operaciju pod lažnom zastavom ili pošalje trupe bez oznaka iz Bjelorusije—kao što su uradili u Krimu 2014. godine—koliko brzo će saveznici reagovati? Hoće li uopšte reagovati?

Ne možemo isključiti mogućnost da Amerika kaže 'ne' Evropi

Juče, ovdje u Minhenu, potpredsjednik SAD-a jasno je rekao: decenijski odnos između Evrope i Amerike se mijenja. Od sada, stvari će biti drugačije. Evropa mora da se prilagodi. Dame i gospodo, vjerujem u Evropu. I siguran sam da i vi vjerujete u nju. Pozivam vas da djelujete—zarad vlastite budućnosti.

Sada ukrajinska vojska, uz podršku globalne pomoći (hvala vam mnogo), zaustavlja prijetnju. Ali ako ne budemo mi, ko će ih zaustaviti? Budimo iskreni – ne možemo isključiti mogućnost da Amerika kaže "ne" Evropi po pitanjima koja prijete mnogima. Mnogi lideri su govorili o potrebi da Evropa ima svoju vojsku – vojsku Evrope. I iskreno vjerujem da je došao trenutak za to.

Jedinstvene snage Evrope moraju biti stvorene. Ovo nije teže nego stati čvrsto protiv ruskih napada, kao što smo već učinili. Ali ovo nije samo pitanje povećanja vojnih izdataka u odnosu na BDP. Da, novac je potreban, ali samo novac neće zaustaviti napad neprijatelja. Ljudi i naoružanje ne dolaze besplatno.

Međutim, opet, nije samo pitanje budžeta. Riječ je o tome da ljudi shvate potrebu da brane svoje domove. Bez ukrajinske vojske, evropske vojske neće biti dovoljne da zaustave Rusiju. To je današnja stvarnost. Samo naša vojska u Evropi ima stvarno, na terenu, borbeno iskustvo. Ali naša vojska sama nije dovoljna. Potrebno nam je ono što vi možete da pružite: oružje, obuku, sankcije, finansiranje, politički pritisak i jedinstvo.

Tri godine totalnog rata već su pokazale da imamo osnovu za ujedinjene evropske vojne snage. I sada, dok vodimo ovaj rat i postavljamo temelje za mir i sigurnost, moramo izgraditi oružane snage Evrope. Budućnost Evrope mora zavisiti samo od Evropljana, i odluke o Evropi moraju se donositi u Evropi.

Razgovaramo sa evropskim liderima i Sjedinjenim Američkim Državama o vojnim mogućnostima koje mogu osigurati mir – ne samo u Ukrajini, već i širom Evrope. Zbog toga razvijamo zajedničku proizvodnju oružja, posebno dronova. Na primjer, danski model zajedničkih ulaganja u proizvodnju oružja u našoj zemlji već dobro funkcioniše i bio je veoma uspješan. Samo prošle godine, zahvaljujući naporima Ukrajine i Poljske, proizveli smo više od 1,5 miliona dronova različitih vrsta.

Ukrajina je svjetski lider u ratovanju dronovima – ovo je naš uspjeh

Ukrajina je sada svjetski lider u ratovanju dronovima. Ovo je naš uspjeh, ali je i vaš uspjeh. Otkako smo izgradili odbranu u Ukrajini, to je također ojačalo vašu sigurnost. Isto bi trebalo da važi za artiljeriju, tehnologije protivvazdušne odbrane i oklopna vozila. Sve što je potrebno za zaštitu života u modernom ratovanju trebalo bi da se proizvodi u Evropi, u potpunosti. Evropa ima ono što je potrebno. Evropa samo treba da se ujedini i počne djelovati na način da niko ne može reći "ne" Evropi ili prijetiti joj kao nasilnik.

Ovo nije samo pitanje skladištenja naoružanja. Riječ je o poslovima, tehnološkom liderstvu i ekonomskoj transformaciji za Evropu. Prošle jeseni, u svom planu za pobjedu, predložio sam da se dio američke vojne prisutnosti u Evropi zamijeni ukrajinskim snagama, ukoliko Ukrajina bude u NATO-u, naravno, i ukoliko se Amerikanci sami odluče na taj korak. Smanjenje američke prisutnosti nije dobro i veoma je opasno.

Ali svi mi, u Evropi, moramo biti spremni. Počeo sam da razgovaram o ovome čak i prije američkih izbora, jer sam mogao da vidim kamo američka politika ide. Ali Amerika mora vidjeti kamo Evropa ide, a ovaj pravac evropske politike ne bi trebalo da bude samo obećavajući – on bi trebalo da natjera Ameriku da stane uz jaku Evropu. Ovo je apsolutno moguće, siguran sam u to, i moramo oblikovati taj kurs. Evropa mora odlučiti svoju vlastitu budućnost.

Nema odluka o Ukrajini bez Ukrajine – nema odluka o Evropi bez Evrope

Potrebno nam je povjerenje u naše pokrete, kako drugi ne bi imali izbora nego da poštuju moć Evrope. Bez evropske vojske, to je nemoguće. Još jednom, Evropa treba vlastite oružane snage, i znam da moj dobri prijatelj, Mark Rute, sada sluša. Mark, prijatelju, ovo nije pitanje zamjene saveza. Ovo je pitanje da doprinos Evrope našem partnerstvu bude jednak američkom. Potreban nam je isti pristup kada je riječ o diplomaciji, zajedničkom radu za mir.

Ukrajina nikada neće prihvatiti dogovore koji su napravljeni iza naših leđa, bez našeg učešća. I isto pravilo treba da se primijeni na cijelu Evropu: nema odluka o Ukrajini bez Ukrajine, nema odluka o Evropi bez Evrope. Evropa mora imati mjesto za stolom kada se donose odluke o Evropi. Sve drugo je greška. Ako budemo isključeni iz pregovora o vlastitoj budućnosti, svi ćemo izgubiti.

Pogledajte šta Putin pokušava sada da uradi. Ovo je njegova igra. Putin želi razgovore jedan na jedan sa Amerikom, baš kao i prije rata kada su se sastajali u Švajcarskoj i pokušavali podijeliti svijet. Sljedeće, Putin će pokušati da natjera predsjednika SAD-a da stane na Crvenom trgu 9. maja ove godine – ne kao poštovan lider, već kao rekvizit u njegovoj vlastitoj predstavi. To nam nije potrebno. Nama je potreban pravi uspjeh. Nama je potreban pravi mir.

Neki u Evropi možda ne razumiju u potpunosti šta se dešava u Vašingtonu upravo sada, ali hajde da se fokusiramo na to da razumijemo sami sebe upravo ovdje, u Evropi. Moramo staviti Evropu na prvo mjesto. Da li Amerika treba Evropu kao tržište? Da, ali kao saveznika? Ne znam. Da bi odgovor bio "da", Evropa treba jedan glas, a ne desetak različitih. Čak i oni koji redovno idu u Mar-a-Lago treba da budu dio jake Evrope, jer predsjednik Tramp ne voli slabe prijatelje – on poštuje snagu. Dalje, neki u Evropi mogu biti frustrirani Briselom, ali da budemo jasni: ako ne Brisel, onda Moskva. Vaša je odluka.

Bez politike. To je istorija. Moskva će podijeliti Evropu ako mi, kao Evropljani, ne budemo vjerovali jedni drugima. Prije nekoliko dana, predsjednik Tramp mi je ispričao o svom razgovoru sa Putinom. Nijednom nije spomenuo da Amerika treba Evropu za stolom. To puno govori. Prošli su dani kada je Amerika podržavala Evropu samo zato što je to uvijek radila. Ali predsjednik Tramp je jednom rekao da ono što je važno nije porodica u koju si rođen, već porodica koju gradiš. Moramo izgraditi najbliži mogući odnos sa Amerikom, i da, novi odnos, ali kao Evropljani, ne samo kao odvojene nacije.

Zaštita međunarodnog prava je misija Evrope

Zato nam je potrebna ujedinjena spoljna politika, koordinisana diplomacija i spoljna politika zajedničke Evrope. Neka kraj ovog rata bude naš uspjeh u vođstvu u ovoj novoj stvarnosti. Već radimo na tome da 24. februara, na drugu godišnjicu potpune ruske invazije, okupimo sve evropske lidere, sve ključne partnere koji brane našu sigurnost, od Španije do Finske, od Britanije do Poljske, od Vašingtona do Tokija. Ovaj sastanak mora donijeti jasnu viziju naših narednih koraka u vezi sa mirom, sigurnošću, garancijama i budućnošću naše zajedničke politike.

Ne vjerujem u sigurnosne garancije bez Amerike. Da, to će biti slabo. Ali Amerika neće ponuditi garancije dok god garancije Evrope same nijesu jake. Takođe, neću ukloniti članstvo Ukrajine u NATO-u sa stola. Ali trenutno, najuticajniji član NATO-a čini se da je Putin, jer njegovi saveznici imaju moć da blokiraju odluke.

To je uprkos činjenici da je ukrajinska vojska ta koja je zaustavila Rusiju, nijesu to bile zemlje NATO-a, nijesu to bili vojnici NATO-a, već samo naš narod i naša vojska. Nema stranih vojski koje se bore na strani Ukrajine u ovom ratu. Putin je izgubio skoro 250.000 vojnika, a više od 610.000 je povrijeđeno. Samo u bici za Harkov, naše trupe su eliminisale skoro 20.000 ruskih vojnika. Potpuno smo uništili sjevernokorejske jedinice koje je Putin poslao jer njegove sopstvene snage nijesu bile dovoljne da zadrže našu kontraofanzivu.

Već više od šest mjeseci Ukrajina drži uporište unutar ruske teritorije, iako je Rusija ta koja je željela da stvori "sigurnu zonu" unutar naše zemlje. Ponosan sam na Ukrajinu. Ponosan sam na naš narod. Molim vas, svakog od vas, da iskreno odgovorite na ovo pitanje: da dođe do vas, da li bi vaša vojska mogla da se bori na isti način? Ne želim da iko ikada mora to da sazna. Bože sačuvaj. Zato govorimo o sigurnosnim garancijama, i zato vjerujemo da je osnov bilo kojih sigurnosnih garancija za Ukrajinu članstvo u NATO-u ili, ako to nije moguće, onda uslovi koji nam omogućavaju da izgradimo drugi NATO upravo ovdje u Ukrajini.

U nekom trenutku, postojiće granica između rata i mira. Gdje ta granica bude povučena i koliko jaka bude, biće na nama. Moj prijedlog je da istočna granica Ukrajine, istočne granice baltičkih zemalja i istočna granica Finske predstavljaju najjaču sigurnosnu liniju za cijelu Evropu, jer je to linija međunarodnog prava. A da li se još sjećamo šta je međunarodno pravo? Iskreno, međunarodno pravo već zvuči pomalo zastarelo, ali vjerujem da je misija Evrope da obezbijedi da međunarodno pravo još uvijek bude važno.

Mir se ne postiže papirima, već uz snažan pritisak na Rusiju

Na kraju, još jedna tačka: šta sigurnosne garancije može ponuditi Putin? Pre rata, mnogi su sumnjali da li Ukrajina može da izdrži ruski pritisak, ali na kraju, Putin je bio taj koji je suočen sa oružanom pobunom iznutra. On je bio taj koji je morao da brani svoju vlastitu prestonicu od svojih vlastitih vođa. To samo pokazuje njegovu slabost. Dakle, šta će biti sa milionom ruskih vojnika koji trenutno ratuju u Ukrajini? Gdje će otići ako ne u Ukrajinu?

Zato ne možemo samo pristati na primirje bez stvarnih sigurnosnih garancija, bez pritiska na Rusiju i bez sistema koji će držati Rusiju pod kontrolom. Rusija mora povući trupe iz Sirije, Afrike, Kavkaza, pa čak i iz nekih dijelova Arktika. Trenutno, Putin se suočava sa nedostatkom borbenih snaga. Ako ovaj rat završi njegovim putem, imaće viška borbeno testiranih vojnika koji ne znaju ništa osim ubijanja i pljačkanja. To je još jedan razlog zašto ovaj rat ne može biti odlučen od strane samo nekoliko lidera. Ne od strane Trampa, ne od strane Putina, ne od strane mene i Putina, i ne od strane bilo koga ovdje u Minhenu koji sjedi sa Putinom sam. Moramo zajedno primijeniti pritisak da bismo stvorili pravi mir.

Putin ne može ponuditi stvarne sigurnosne garancije, ne samo zato što je lažov, već zato što Rusija, u svom trenutnom stanju, treba rat da bi zadržala moć zajedno. Svijet mora biti zaštićen od toga. Zato nam sada više nego ikada trebaju oružane snage Evrope – zajednička evropska spoljnja politika, nivo evropske saradnje koji Vašington mora ozbiljno shvatiti. Boriti se za međunarodno pravo i mir, uz zadržavanje celokupnog pritiska na Rusiju. Jer taj pritisak je ono što garantuje mir, a ne Putinovi ratovi, ne samo neki papiri. Putin laže; on je predvidljiv, i on je slab. Moramo to iskoristiti sada, ne kasnije.

Moramo djelovati kao Evropa, ne kao gomila odvojenih nacija. Neki kažu da Nova godina ne počinje 1. januara, već sa Minhenskom bezbjednosnom konferencijom. Ova Nova godina počinje sada, i neka to bude godina Evrope – ujedinjene, jake, sigurne i u miru. Mir za Ukrajinu, mir za Evropu, mir za cijeli svijet, mir za sve vaše porodice. Hvala vam puno. Oduvijek je trebalo.Moramo delovati kao Evropa, ne kao gomila odvojenih nacija. Neki kažu da Nova godina ne počinje 1. januara, već sa Minhenskom bezbednosnom konferencijom. Ova Nova godina počinje sada, i neka to bude godina Evrope – ujedinjene, jake, sigurne i u miru. Mir za Ukrajinu, mir za Evropu, mir za ceo svet, mir za sve vaše porodice. Hvala vam puno.

10:45 Zelenski je zaključio obraćanje riječima "Slava Ukrajini!", a nakon gromoglasnog aplauza počeo je učešće na panelu čija moderatorka je Kristijana Amanpur.

09:50 Šolc upozorio na miješanje SAD u njemački izborni proces

Šolc je u ovraćanju upozorio na postojanje američkog miješanja u izborni proces Njemačke, nakon sastanka potpredsjednika SAD-a Džej-Di Vensa i liderke Alternative za Njemačku (AfD) Alis Vajdel.

Govoreći na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji, Šolc je izjavio da Njemačka „neće prihvatiti da se neko miješa u našu demokratiju“, snažno odgovarajući na Vensov kontakt s krajnje desničarskom strankom. Ova izjava dolazi nešto više od sedmicu dana prije ključnih izbora, pri čemu ankete pokazuju da je AfD na drugom mjestu.

Šolc je takođe ponovio da svaki mir u Ukrajini mora garantovati suverenitet te zemlje, potvrđujući stav Njemačke o sukobu s Rusijom.

Vensovi komentari na konferenciji kritikovali su evropske lidere zbog njihovog pristupa demokratiji, dodatno pojačavajući tenzije uoči njemačkih izbora.

On je ocijenio da će buduća njemačka vlada vjerovatno izuzeti izdvajanja za odbranu i bezbjednost iz ustavnog ograničenja zaduživanja zemlje, izrazivši uvjerenje da će nova vlada, koja će biti određena rezultatom predstojećih izboria zakazanih za 23. februar, prilagoditi fiskalnu kočnicu kako bi omogućila vojna ulaganja.

Šolc je naglasio potrebu da Evropa ojača svoju odbrambenu industriju, uz nastavak saradnje sa Sjedinjenim Američkim Državama.

„Ne odustajemo od transatlantske integracije naših odbrambenih industrija“, rekao je, potvrđujući da će Njemačka nastaviti da kupuje američku vojnu opremu.

Govoreći o Ukrajini, kancelar je odbacio bilo kakav bezbjednosni aranžman koji bi oslabio evropsko-američku saradnju, upozorivši da bi takav potez koristio samo ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Uoči govora ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, Šolc je istakao neophodnost jačanja ukrajinskih oružanih snaga kako bi se spriječila buduća ruska agresija. Takođe je naglasio da će i Evropa i SAD dijeliti odgovornost za osiguravanje bezbjednosti Ukrajine u postratnom periodu.

Šolcove izjave dolaze usred tekućih rasprava o dugoročnoj evropskoj bezbjednosnoj strategiji i obavezama u vezi s odbrambenim troškovima.

9:30 Počinje drugi dan Minhenske bezbjednosne konferencije

Najvažniji svjetski izazovi danas su u fokusu dok se ugledni svjetski lideri, donosioci politika i eksperti okupljaju na cjelodnevnim diskusijama. Od geopolitike i bezbjednosti do ekonomske stabilnosti i socijalne pravde, današnja konferencija donijeće uvide i značajne razgovore o promjenjivom globalnom pejzažu.

Agenda

Dan počinje uvidom u globalna dešavanja kroz razgovor sa Olafom Šolcom, saveznim kancelarom Njemačke, koji vodi Zeni Minton Bedouz, glavna urednica The Economista. Diskusija obuhvata ulogu Njemačke u međunarodnim odnosima, njene ekonomske politike i uticaj u evropskim i svjetskim okvirima.

Nakon toga, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski će govoriti o otporu svoje zemlje i diplomatskim naporima u sesiji „Prkos i diplomatija: Perspektive budućnosti Ukrajine“. Moderator će biti Kristijana Amanpur sa CNN-a, a sesija će pružiti dubinski uvid u geopolitičku situaciju Ukrajine i njenu budućnost.

Evropska bezbjednost biće u fokusu naredne diskusije, gdje će Antonio Kosta, predsjednik Evropskog savjeta, zajedno sa drugim liderima, raspravljati o evropskoj posvećenosti odbrani Ukrajine i strateškim savezima. Ovu sesiju moderira Kataržina Pisarška, osnivačica i predsjednica Varšavskog bezbjednosnog foruma, s ciljem pružanja uvida u budućnost evropskih odbrambenih politika.

Kasnije tokom dana, u sesiji „Plati ili strahuj?“ biće analizirana evolucija NATO-a u transatlantskoj bezbjednosti. Učestvovaće generalni sekretar NATO-a Mark Rute, američki senatori Lindzi Grejem i Džin Šahin, dok će diskusiju moderirati Volfgang Išinger. Razgovor će se fokusirati na finansiranje, obaveze i bezbjednosna partnerstva između NATO-a i njegovih saveznika.

Konferencija će se zatim osvrnuti na pomorske tenzije u Indo-Pacifiku, sa panelom ministara odbrane i spoljnjih poslova, uključujući Enrikea Manala, ministra spoljnih poslova Filipina, i Ng Eng Hena, ministra odbrane Singapura. Diskusiju će moderirati Lin Kuok iz Instituta Brukings, analizirajući bezbjednosne prijetnje i diplomatske strategije u regionu.

Geopolitička uloga Evrope biće analizirana u sesiji „Europola? Nova geopolitička uloga Starog kontinenta“, gdje će učestvovati ministri spoljnih poslova Njemačke, Poljske, Francuske i Velike Britanije, uključujući Analenu Berbok i Dejvida Lamija. Ovu debatu moderira Silvija Amaro sa CNBC-a, a fokus će biti na evropskim diplomatskim ambicijama u promjenljivom globalnom kontekstu.

Ekonomska pitanja takođe će biti u središtu pažnje, dok će njemački vicekancelar Robert Habek, zajedno sa trgovinskim liderima iz Kanade i EU, diskutovati o globalnim trgovinskim konfliktima u sesiji „Trgovinski rat i mir: Očuvanje ekonomskih veza u eri rastućeg protekcionizma“. Uz učešće Džona M. Hantsmana, potpredsjednika kompanije Mastercard, diskusiju će moderirati Nger Vuds, a akcenat će biti na mjerama za očuvanje ekonomske stabilnosti.

Pripremljenost za odbranu biće tema sesije „Spremni, ne uplašeni: Društveni pristup odbrani“, gdje će vojni lideri, uključujući Karstena Brojera, načelnika Generalštaba Njemačke, i Čarlsa Kju Brauna, predsjedavajućeg Združenog generalštaba SAD, analizirati strategije nacionalne bezbjednosti i ulogu civilne saradnje u odbrambenim politikama.

Osim ovih ključnih diskusija, konferencija će uključiti i specijalne sesije i otvorene forume o globalnim trendovima demokratije, rodnoj ravnopravnosti, nesigurnosti u snabdijevanju hranom i regionalnim sukobima. Među govornicima će biti i Zin Mar Aung, ministarka spoljnih poslova Mjanmara, američki senator Kristofer Kuns i predsjednica Kosova Vljosa Osmani.

Večernji program uključuje prestižnu ceremoniju dodjele nagrade Evald fon Klajst, nakon čega će uslijediti sesija „Noćna analiza“ o modernim obavještajnim operacijama. Obavještajni eksperti iz Južne Afrike, Turske i Estonije podijeliće svoja saznanja u diskusiji koju moderira Debora Hejns sa Sky Newsa