Nova podjela svijeta

Piše: Vlado Vurušić

Rašomon ili, bolje reći, zbrka oko Trampovih prijedloga o okončanju rata u Ukrajini se nastavlja. Trampove su izjave (pre)često takve da ih svako može tumačiti kako mu paše. Je li doista mir na vidiku? Je li ovo samo još jedan Trampov isprazni teatralni ispad da privuče pažnju? Ili je ovo najgora noćna mora, koja otvara vrata novim ratovima, te najava farsičnog ponavljanja povijesti, odnosno Minhena  iz 1938. godine kako su mnogi protumačili razgovor američkog predsjednika Donalda Trampa s ruskim voždom Vladimirom Putinom o Ukrajini?

Problem s Trampom jeste u tome što su nakon njegovih istupa uvijek potrebna pojašnjenja što je htio ili mislio reći, pa je vjerovatno ljudima koje je zadužio da pripreme pregovore ponekad teže s njim, nego s Ukrajincima i Rusima.

Naime, samo dan prije nego što se čuo s Putinom i okrenuo svijet naglavačke Tramp je u Evropu poslao generala Keita Keloga, svojega glavnog čovjeka, barem se tako mislilo, za pregovore o miru u Ukrajini, kako bi razgovarao s partnerima iz NATO-a i EU o njihovu viđenju situacije.

Kolika konfuzija vlada, pokazuje i to što je Tramp američkim novinarima rekao da će se ovaj vikend na Minhenskoj  konferenciji (koja ironija sudbine!) naći delegacije Rusije, Ukrajine i SAD-a. Doduše, projekat Faridaily navodi "ako Trump nije nešto pobrkao" jer u službenom programu konferencije nema najave takvog susreta, a organizatori su rekli da nema niti jednog prijavljenog Rusa na konferenciji. Tako se zavrzlama nastavlja.

Kako god bilo, čini se da je Putin zatitrao Trampov ego o njegovoj veličini (zna se da je Trampova fiks-ideja Nobelova nagrada za mir, a gdje ćeš bolju priliku) i značaju (ako ništa drugo, KGB je vrlo vješt u demagoškom laskanju) te ga preveslao i barem zasad doveo malo vode na svoj mlin. No, budući da se s Trampom nikad nije načisto, ko zna što će od svega biti. Konačno, vodeći ruski režimski mediji  govore da "američki lider ne vidi nikakvo ugrožavanje ni opasnost od direktnog dijaloga s Moskvom bez učešća Volodimira Zelenskog". Dakle, Putin je, barem čitajući ruske medije, uspio Trampa navesti da mu se svide bivši blokovski odnosi, kada su vodeće zemlje podijeljenog svijeta određivale politiku svih ostalih, onih manjih pod njihovim skutima.

To je, pak, Putinova fiks-ideja na kojoj temelji svoju viziju Rusije kao velike sile. Boris Bondarev, visoki ruski diplomata koji je u znak protesta zbog agresije na Ukrajinu napustio službu u ruskoj misiji pri UN-u, nedavno je izjavio da Moskva zapravo želi Trampu ponuditi "novu podjelu svijeta na interesne sfere", kako je to bilo u doba Hladnog rata, te da Putin pikira ne samo na kontrolu nad zemljama bivšeg SSSR-a, nego i na dio bivšeg Varšavskog pakta.

Putin ne odustaje od svojih imperijalnih težnji i pozicioniranja Rusije kao velesile, a u Trampu vidi šansu za "rekuperaciju" svojih planova. U Moskvi evidentno ne skrivaju želju (ili da su u tome uspjeli) da SAD pusti Ukrajinu niz vodu te je ostavi s Evropom nasamo. Ruska režimska analitičarka Irina Karajeva otvoreno kaže kako je sada jasno da će biti "onako kako Rusija bude htjela" te da "Rusija diktira tempo".

Bondarev je za nezavisni ruski portal Moscow Times izjavio (podsjetimo da je to bilo prije ovog razgovora Trampa i Putina): "Najvažnije je za Rusiju da pokaže cijelom svijetu da ni SAD, ni NATO ne mogu ništa učiniti da zaustave Rusiju, koja je pod Putinom pobjednica". Prema njegovom mišljenju, rat koji je Putin pokrenuo protiv Ukrajine predstavlja napad na trenutni svjetski poredak, ali se direktno ne suprotstavlja Zapadu. "Ne bi bilo pretjerano reći da je ovaj rat prva faza novog svjetskog rata koji ima za cilj prekrajanje političke karte svijeta", ističe Bondarev.

Smatra da je Putin krenuo u završni čin pridobijanja Trampa za svoje ciljeve. Podsjetimo da su prioritet Ukrajina i Bjelorusija koje su uvijek služile kao "sanitarni koridor" i sigurnosna zona prema "pravoj Rusiji". To, naravno, izgleda pomalo kao infantilna ideja jer Rusija više nema političku, a pogotovo ekonomsku snagu da bi to mogla ostvariti, ali to je svakako cilj koji je Putin zamislio i koji je, prema navodima njegovih medijskih propagandista, ostvariv.

No, spektakularni razgovor s Putinom još izaziva dvoumljenja. Zgražavanje u Evropi, ushit u Rusiji i zbunjenost u Ukrajini. Dakle, zašto je mnoge Trampov razgovor s Putinom nelagodno asocirao na "prodaju Čehoslovačke 1938. godine"? Namjenjuju li Volodimiru Zelenskom ulogu nesretnog Emila Háche?

Zato što jeutisak, koji proizlazi iz Trampove objave nakon razgovora, da će se on o svemu dogovoriti s Putinom i da će se njih dvojica susresti i u Rusiji i u SAD-u, a prvi sastanak bi, kako pišu ruski mediji, mogao biti "uskoro" u Saudijskoj Arabiji. Neki režimski mediji najavljuju i mogući dolazak Trampa na veliku paradu koju 9. maja Putin priprema na Crvenom trgu povodom okončanja Drugoga svjetskog rata, kao vrhunac i potvrdu svog trijumfa u iscrpljujućem ratu protiv Ukrajine.

Kremaljski megafon Dmitrij Peskov rekao je kako bi "Putin bio sretan da pozdravi Trampa na paradipovodom80. godišnjice pobjede". Ukrajinski portal strana.ua čak navodi da bi se do tog dana trebala pripremiti deklaracija mirovne konferencije o završetku rata. Ruski su mediji u ekstazi, uvjereni da će pregovori samo formalizirati "rusku pobjedu".

Ono što je stvorilo tjeskobnu analogiju sa Sudetima jest izjava Trumpova ministra obrane Petea Hegseta o tome kako je teško očekivati da se Ukrajina vrati na granice prije aneksije Krima 2014. godine. Time zapravo poručuje da i Krim i ostale četiri ukrajinske regije (Herson, Doneck, Zaporižja i Luhansk) koje je Rusija u rujnu 2023. godine proglasila svojim teritorijima ostaju ruski. No, što će biti ako Moskva, kako je već najavio jedan od vodećih Putinovih bliskih saradnika Dmitrij Medvedev, odluči pripojiti još ukrajinskih područja? Kako će Tramp reagovati jer, konačno, tako Rusija može i do Kijeva, Odese pa i dalje. Gdje je kraj?

Čelnici pet najvažnijih država EU (Njemačke, Francuske, Italije, Poljske i Španije) te Velike Britanije odmah su poručili da "su mirovni pregovori bez Ukrajine i Evrope beskorisni i nemogući" te da bi "dogovor o Ukrajini između SAD-a i Rusije" zapravo bio "izdaja interesa ne samo Ukrajine nego i Zapada".

"O nezavisnosti i teritorijalnom integritetu Ukrajine ne može se raspravljati", poručila je šefica diplomacije EU i bivša estonska premijerka Kaja Kalas, pogotovo zato što bi u slučaju Putinovog uspjeha upravo njena zemlja i druge baltičke zemlje najvjerovatnije postale nove mete Putinovih nezasitnih imperijalnih i osvajačkih apetita. Njemačka ministrica vanjskih poslova Analena Baerbok usprotivila se bilo kakvim "separatnim pregovorima" te za Politico izjavila da nema pregovora na kojima neće biti Ukrajine i Evrope. I američki demokratski senator Adam Šif rezimirao je razgovor te izjave Petea Hegseta kao "izdaju interesa i SAD-a".

Podsjetimo da je i dio republikanaca nezadovoljan Trampovim popuštanjem Putinu jer Rusiju i dalje smatraju suparnikom te je svaka njezina pobjeda zapravo poraz SAD-a, pogotovo ako to Putinu omogući Vašhington. Usput bi to značilo jačanje pozicije još jednog velikog američkog "neprijatelja" - Kine. Doduše, odmah se javio Volodimir Zelenski koji je odbacio mogućnost da Ukrajina prihvati dogovor koji bi postigli SAD i Rusija bez njih, za što je dobio podršku iz Brisela.

No, Tramp je u petak, kako prenosi CNN, ipak rekao da će za pregovaračkim stolom sjedjeti i Ukrajina i "druge zemlje" (nije ih definisao). EU traži svoju stolicu na pregovorima, a kako se može vidjeti iz nekih reakcija u Moskvi, onda bi oni uključili Kinu. Prema nekim izjavama, ni Tramp ne bi imao ništa protiv jer je već najavio "sigurnosne" razgovore s Pekingom.

 Doduše, sa Zelenskim je razgovarao Trampov potpredsjednik J. D. Vance na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji. On je obećao - pojašnjavajući nedorečenog Trampa - da Putin mora garantovati "nezavisnost Ukrajine" jer će se u protivnom suočiti s Trumpovim bijesom, odnosno novim i žešćim sankcijama te "drugim mjerama pritiska". "Ako pregovori uđu u slijepu ulicu, na stolu je i prijedlog da se u Ukrajinu pošalju američki vojnici", izjavio je Vance.

Ta je izjava iznenadila Kremlj iz kojeg već kažu da je to "novi moment" o kojem trebaju razmisliti, pogotovo jer je Vance prije nekoliko dana izjavio da se o toj varijanti uopće ne razmišlja. No, i to dokazuje da i Trump i ljudi oko njega vrludaju. I da je sve to po onoj "tko tu koga". J. D. Vance također smatra da nakon mirovnog sporazuma treba resetirati odnose s Moskvom te je izvući iz izolacije i obnoviti njezinu trgovinu sa Zapadom jer će "u protivnom ući u orbitu Kine", a to, prema njegovu mišljenju, nije dobro ni za Ruse.

Isto tako, prema Trumpovu planu odbacuje se članstvo Ukrajine u NATO-u, ali uz neka zasad nejasna i maglovita sigurnosna jamstva, poput međunarodnih snaga, uglavnom iz članica NATO-a, na liniji razdvajanja. Za to je Moskva već rekla da je nemoguće i da o tome ne želi niti pregovarati. Upravo o tim dvjema točkama najviše su se raspisali ruski mediji, ističući da je uvjet svih uvjeta za pregovore, kako navodi režimska agencija Ria novosti, "povlačenje ukrajinskih snaga s novopriključenih ruskih područja". Rusija traži da Ukrajina ne bude "blokovska država", da ne smije imati nuklearno oružje (sve koje je imala, preuzela je Rusija u zamjenu za ruska sigurnosna jamstva koja je Putin izigrao) te da mora imati ograničene vojne snage.

No, prepuštanje Rusiji okupiranih područja ili i onih koja ni ne kontrolišu  zapravo bi moglo otvoriti Pandorinu kutiju. Zašto Rusija može, a Kina, Mađarska ili, na kraju krajeva, SAD ne bi mogli? Krije li se iza toga neki "dil" ili, kako je barem Tramp zamislio međunarodne odnose, kao zadnja stanica - Grenland? Konačno, i tamo ima puno vrijednih ruda i minerala na koje se, kao i u Ukrajini, namjerio Trump. Drugim riječima, ima li Trump na umu - dat ću Putinu ukrajinski istok, a on se neće smjeti buniti za Grenland ili Kanadu? U tom slučaju sigurno Si Đinping, kao i mnogi mali putini i trumpovi, neće sjediti skrštenih ruku.

No, kako Tramp vodi politiku od danas do sjutra, možda je ovaj ruski trijumfalizam neko kukavičje jaje koje mu je podmetnuto. Doduše, sumnjamo u to i teško da je tako jer su Putin i njegovi ljudi premazani svim mastima, puno iskusniji u prevarama i podmetanjima i od Trampa i od dobrog dijela njegovih ljudi. Konačno, podsjetimo kako su mnogi na Zapadu do posljednjeg trenutka vjerovali Putinu kada je govorio da mu nije do rata i da neće napasti Ukrajinu, što je rekao doslovno sat vremena prije nego što ju je napao, te da ga još uvijek smatraju relevantnim sagovornikom koji će se držati potpisanog dogovora.

Jedina dobra stvar u svemu je potpuna nepredvidivost Donalda Trumpa koji mrtav-hladan može poreći sve što je rekao ili učinio ako mu se nešto ne svidi ili mu taj dan ne odgovara. Njegova neodgovornost za izrečeno može biti najveći adut Ukrajine, a uz to i očekivani ruski ekonomski problemi koji se najavljuju za drugu polovinu 2025. godine.

Podsjetimo da je general Kelog rekao da će Trump "tek za koju sedmicu" iznijeti pregovarački okvir i govorilo se o kraju aprila, ali još se nije u Evropi ni prilagodio na vremensku razliku, a Tramp je već najavio početak pregovora i imenovao "radnu grupu" u kojoj se Kelog ne spominje. U njoj bi trebali biti američki državni tajnik Marko Rubio, novi šef CIA-e Džon Li Retklif, savjetnik za nacionalnu bezbjednost Mišel Valc i milijarder (to je valjda dovoljno za Trampovo povjerenje) Steven Vitkof koji je ispregovarao razmjenu zatvorenika s Rusijom - iz ruskog zatvora pušten je Marc Fogel u zamjenu za troje Rusa iz američkih zatvora.

No, ovdje napravimo malu digresiju: prema podacima koje iznose čak i neki ruski režimski mediji, "zlatne rezerve" Rusije u samo tri godine rata više su se nego prepolovile. Rusiju ove godine čekaju ekonomske teškoće - rast inflacije, devalvacija rublja i pad proizvodnje, a trenutno za vojne potrebe troši više nego sve zemlje EU i Velika Britanija zajedno. Dostigli su 457 milijardi dolara u 2024. godini, a u 2025. očekuje se dalji rast potrošnje za vojsku na 13,7 posto, prema navodima britanskog Međunarodnog instituta za strateška istraživanja (IISS).

Podsjetimo da je Tramp posljednjih dana nekoliko puta spomenuo da će pomagati Ukrajini, ali ako dobije koncesiju na njene enormno vrijedne minerale, metale i rude. No, minerali zbog kojih se polakomio Tramp nalaze se uglavnom na područjima za koja i Tramp i njegov ministar obrane kažu da je "iluzorno očekivati" da se vrate Ukrajini, a Rusija još traži da Kijev povuče svoju vojsku i s područja koja ne kontroliše, ali ih je anektirao (ponovimo da Dmitrij Medvedev kaže da se može očekivati još aneksija).

Tako dolazimo do vrzina kola - Tramp želi ukrajinska rudna bogatstva, ali njih zapravo, ovakvim postupkom, prepušta Rusiji, pa stoga teško da ih može imati jer teško da mu Putin to može i želi dati ili još nitko nije Trampu rekao da su Rusi stavili šapu na te rijetke minerale, metale i rude. On to može imati samo ako ta područja budu dio Ukrajine, koja nema ništa protiv toga da ta svoja bogatstva podijeli sa SAD-om u zamjenu za pomoć i opstanak.

No, što se uopšte može očekivati od pregovora na koje je Rusija sada spremna jer očekuje da će biti po njenom? Bloomberg je naveo nekoliko mogućih scenarija razvoja pregovaračkog procesa. Najvjerovatniji je scenario da Ukrajina ostane bez dijela teritorija, ali dobije neka jamstva sigurnosti od Zapada i obećanje da Rusija ostatak neće dirati.

Drugi je da Kijev dobije jamstva da će se SAD i EU umiješati ako Rusija izigra sporazum, da ima načelnu podršku da ih u tom slučaju mogu razmatrati i kao dio NATO-a, ali i ono glavno - da za desetak godina uđe u EU. Treća je varijanta - ona najnepovoljnija za Ukrajinu, a posljedično i za Evropu - da Tramp prepusti Ukrajinu Putinu jer mu je cilj okončati rat što prije, pa kako god bilo. No, Rusi se itekako dobro pripremaju, njihovi su argumenti "što smo anektirali, naše je i o tome nema razgovora".

Drugo, ako to ne prođe, već danima govore da je Zelenski nelegitiman jer nisu sprovedeni izbori, pa njegov potpis ništa ne znači. Režimski mediji navode da Putin neće pregovarati s nelegitimnim predsjednikom. SAD je stoga počeo pritiskati Kijev da sprovede izbore. U Kijevu kažu - može, ali treba omogućiti makar minimum uslova za to, a glavni je duže primirje na koje Rusija ne želi pristati, poručujući da se i u ratu mogu održati izbori. I na kraju, jedan od ruskih argumenata kojim mogu, ako im zatreba, otegnuti i destabilizovati pregovarački proces jesta da Zelenski mora napustiti zemlju. No, ono što je jasno - pregovori bi mogli trajati jako dugo, a rat bi se cijelo to vrijeme vodio. Ipak, Trampu to ne odgovara jer želi sporazum, pa obje strane mogu time manipulisati.

Što se može očekivati od pregovora, koji će sigurno početi? Ko zna koliko će trajati i koliko će uopšte biti efikasni? Hoće li se i oni svesti samo na kičasti politički pompozni susret bez ikakvog učinka kakva su bila tri Trampova sastanka sa sjevernokorejskim diktatorom Kim Jong-unom, koja su bila medijski glamurozna, ali potpuno jalova i beskorisna? Kako se kaže, vrijeme će pokazati.