Izbori u Njemačkoj – od „semafora“ i „kivija“ do straha za budućnost Evrope

Uoči sjutrašnjih parlamentarnih izbora u Njemačkoj, politička scena je u znaku neizvjesnosti i tenzija, usljed kolapsa vlade kancelara Olafa Šolca. Centralna tema kampanje je imigracija, a krajnje desničarska stranka AfD bilježi rast podrške. Kandidat CDU Fridrih Merc favorit je za poziciju kancelara, a očekuje se da će rezultati izbora imati dalekosežne posljedice za cijelu Evropu.

Za Antenu M piše: Ana Nives Radović

Oči cijele Evrope uprte su u izbore u Njemačkoj, čiji ishod će obojiti dalji pravac politike ne samo te zemlje, već i cijelog Starog kontinenta. U najmnogoljudnijoj članici Evropske unije sjutra se održavaju parlamentarni izbori, nakon političkih turbulencija koje su dovele do kolapsa koalicione vlade kancelara Olafa Šolca.

Predstojeći izbori, prvobitno zakazani za 28. septembar, pomjereni su šest mjeseci ranije zbog kombinacije unutrašnjih tenzija u vladi i pada podrške koalicionim partijama Šolca na regionalnim izborima. Sa imigracijom kao centralnom temom političkog diskursa, izborna kampanja postala je sve radikalizovanija, posebno nakon nedavnih nasilnih incidenata koji su dodatno intenzivirali javnu debatu.

Politička kriza i nedavne reforme

Odluka o raspisivanju prijevremenih izbora donijeta je usljed rastuće nesloge unutar tročlane koalicije kancelara Šolca, koju su činili Socijaldemokratska partija (SPD), Zeleni i Slobodna demokratska partija (FDP).

U novembru 2024. godine, tenzije oko ekonomske politike i upravljanja dugom kulminirale su Šolcovom smjenom ministra finansija Kristijana Lindnera, istaknutog člana FDP-a. Ovaj potez je doslovno razbio koaliciju i naveo Šolca da 15. januara 2025. zatraži glasanje o povjerenju u Bundestagu.

Glasanje je završeno ubjedljivim porazom Šolca – 207 glasova za, 394 protiv i 116 uzdržanih. Kao odgovor, predsjednik Frank-Valter Štajnmajer raspustio je parlament i raspisao vanredne izbore.

Njemačka je podijeljena na 299 izbornih jedinica, a partija mora osvojiti najmanje 5% glasova na nacionalnom nivou ili pobijediti u najmanje tri izborne jedinice kako bi ostvarila pravo na proporcionalnu raspodjelu mandata. Sistem daje prednost jačini partija nad pojedinačnim kandidatima, što može dovesti do situacija u kojima pobjednici izbornih jedinica ne ulaze u parlament ukoliko njihova partija ne pređe prag.

Koalicije u njemačkoj politici

Koalicione vlade su ključni aspekt njemačkog parlamentarnog sistema, budući da je vladavina jedne partije rijetkost. Izborna noć primarno određuje vodeću partiju i mogućeg kancelara, ali ključno pitanje koje slijedi jeste koje će partije formirati vladajuću koaliciju.

Nakon parlamentarnih izbora, stranka ili koalicija koja osvoji većinu u Bundestagu (donjem domu parlamenta) predlaže kancelara. Taj kandidat zatim mora da dobije većinu glasova u Bundestagu da bi bio izabran.

Fragmentacija glasova dodatno je zakomplikovala proces formiranja koalicija, što je rezultiralo sve većim i raznovrsnijim savezima tokom vremena. Kako bi se pojednostavila politička debata o koalicijama, Njemci su razvili "šarene" oznake inspirisane bojama partija.

• Crna: Hrišćansko-demokratska unija / Hrišćansko-socijalna unija Bavarske (CDU/CSU)
• Crvena: Socijaldemokratska partija (SPD)
• Žuta: Slobodna demokratska partija (FDP, liberalna)
• Zelena: Savez 90/Zeleni (B90/DG)
• Plava: Alternativa za Njemačku (AfD, Alternative für Deutschland)
• Ružičasta: Partija demokratskog socijalizma (do 2007), zatim Die Linke

Ovako "obojene" partije mogu da formiraju koalicije prepoznatljivih kombinacija boja.

• Kivi koalicija (Zeleni kao vodeća partija, CDU/CSU kao mlađi partner - Zelena, Crna): Viđena samo u Baden-Virtembergu.
• Bahamska koalicija (CDU/CSU, FDP, AfD - Crna, Žuta, Plava): Malo vjerovatna, ali teoretski moguća kombinacija.
• Crveno-zelena koalicija (SPD i Zeleni): Istorijski značajna, ali rijetka.
• Crno-žuta (CDU/CSU i FDP) ili Tigar-patka koalicija: Tradicionalna alijansa.
• Kenija koalicija (CDU/CSU, SPD, Zeleni - Crna, Crvena, Zelena): Rezervna opcija u slučaju političkog zastoja.
• Velika koalicija (CDU/CSU i SPD - Crna, Crvena): Istorijski česta, ali obilježena unutrašnjim tenzijama.
• Semafor koalicija (SPD, FDP, Zeleni - Crvena, Žuta, Zelena): Prvi put formirana na nacionalnom nivou pod kancelarom Olafom Šolcom 2021. godine, ali se raspala u novembru 2024, što je dovelo do prijevremenih izbora.
• Jamajka koalicija (CDU/CSU, FDP, Zeleni - Crna, Žuta, Zelena): Ime potiče od boja jamajčanske zastave, prvi put korišćeno 1990-ih.
• Crno-zelena koalicija (CDU/CSU i Zeleni): Sve popularnija kombinacija.
• Njemačka koalicija (CDU/CSU, SPD, FDP - Crna, Crvena, Žuta): Podsjeća na eru Vajmarske republike.
• Crno-plava koalicija (CDU/CSU i AfD): Politički kontroverzna i uglavnom tabu tema.
• R2G koalicija (SPD, Ljevica, Zeleni - Crvena, Crvena, Zelena): Lijevo orijentisana i često osporavana opcija.
• Kupina koalicija (CDU/CSU, SPD, FDP - Crna, Crvena, Magenta): Relativno nov koncept.
• Citrus koalicija (Zeleni i FDP - Zelena, Žuta): Više pregovarački blok nego vladajuća alijansa.

Koalicioni pregovori i političke debate

Ključni akteri u postizbornim koalicionim pregovorima su CDU/CSU, SPD, FDP i Zeleni. Dvije koalicije sa najvećim izgledima su:

• Semafor koalicija (SPD, FDP, Zeleni)
• Jamajka koalicija (CDU/CSU, FDP, Zeleni)

Iako su sve četiri partije proevropski orijentisane, dvije opcije donose značajno različite političke ishode, posebno kada je riječ o fiskalnim pravilima EU i minimalnim platama.

• SPD i Zeleni podržavaju ublažavanje fiskalnih pravila EU kako bi omogućili veća javna ulaganja, nastavljajući na privremenu suspenziju pravila tokom pandemije.
• CDU/CSU i FDP se protive trajnom ublažavanju pravila i insistiraju na njihovoj strogoj primjeni, uključujući moguće sankcije za nepoštovanje mjera.

Svaka koalicija koja okuplja partije sa suprotstavljenim stavovima o fiskalnoj politici moraće da postigne kompromis, što će uticati na ekonomske politike EU.

• SPD i Zeleni podržavaju nacionalne minimalne plate, dok CDU/CSU i FDP zagovaraju da se plate određuju kroz kolektivno pregovaranje između sindikata i poslodavaca.
• Evropski parlament je odložio glasanje o Direktivi o adekvatnim minimalnim zaradama dok nova njemačka vlada ne zauzme jasan stav.

Semafor koalicija bi vjerovatno više insistirala na socijalnim reformama u Njemačkoj i EU, pod uslovom da FDP bude spreman na ustupke.

Njemački izbori odlučiće o budućem vođstvu treće po veličini svjetske ekonomije. CDU/CSU, predvođen Fridrihom Mercom, aktuelni je favorit, što signalizuje mogući pomak udesno, naročito po pitanjima migracija i ekonomske politike.

Migracija i desničarska politika

Fridrih Merc je fokusirao kampanju na suzbijanje neregularne migracije, posebno nakon nedavnog smrtonosnog napada nožem u Bavarskoj, koji je navodno izveo avganistanski izbjeglica predviđen za deportaciju.

U januaru 2025, CDU/CSU je kontroverzno sarađivao sa krajnje desničarskom AfD kako bi usvojili restriktivne migracione zakone, čime je prekršena dugogodišnja politička zabrana saradnje sa ekstremnom desnicom, poznata kao Brandmauer (protivpožarni zid). Ovaj potez izazvao je političku buru, iako je Merc kasnije obećao da CDU/CSU neće sarađivati sa AfD nakon izbora.

AfD je na putu da postigne svoj najbolji rezultat na nacionalnim izborima, sa projekcijom od 22% glasova. Međunarodna podrška od Ilona Maska i mađarskog premijera Viktora Orbana dodatno je normalizovala status stranke.

Mehanika izbora i projekcije

Njemačka održava parlamentarne izbore svake četiri godine, iako se ovi izbori održavaju ranije zbog kolapsa vlade kancelara Šolca krajem 2024. Bundestag ima 630 mjesta, raspoređenih proporcionalno. 

Izborni proces u Njemačkoj zasniva se na proporcionalnom sistemu, koji je dodatno osnažen reformom iz 2023. godine. Birači imaju dva glasa: „prvim glasom“ biraju kandidata u svojoj izbornoj jedinici, dok „drugi glas“ određuje raspodjelu mandata na nacionalnom nivou.

Prvi izlazni rezultati očekuju se u 18 sati na dan izbora, a preliminarni rezultati biće dostupni u roku od 30 minuta, dok će konačni rezultati biti objavljeni tokom noći.

Podaci iz anketa (20. februar 2025):

• CDU/CSU: 30% (vodeći)
• AfD: 22% (jako drugo mjesto)
• SPD: 17%
• Zeleni: 13%
• FDP, Ljevica i BSW: oko 5% (teško ulaze u parlament)

Ako manje stranke ne uspiju da pređu prag od 5%, može biti moguća koalicija dviju stranaka (npr. CDU/CSU sa SPD ili Zelenima). Međutim, ako više manjih stranaka osvoji mjesta, može postati neophodna trostrana koalicija.

Imigracija kao centralno pitanje izbora

Izborna kampanja bila je dominirana debatom o imigraciji, posebno nakon nasilnih incidenata sa tražiocima azila. CDU kandidat Fridrih Merc zauzeo je oštar stav o migracijama, u oštrom kontrastu sa pristupom bivše kancelarke Angele Merkel iz 2015. Na predizbornom skupu 20. januara u Flensburgu, Merc je izjavio: “Das werden wir nicht schaffen” (Nećemo uspjeti), što je bila direktna replika na poznatu frazu Merkel “Wir schaffen das” (Uspjećemo).

Merc je na napad u Bavarskoj odgovorio predlažući niz strožih mjera za imigraciju, uključujući trajne granične kontrole, de facto ulaznu zabranu za osobe koje ne posjeduju lična dokumenta, proširena ovlašćenja savezne policije i centre za zadržavanje za tražioce azila.

Takođe je zagovarao izmjenu zakona o azilu EU nacionalnim zakonodavstvom, pozivajući se na ustavnu odredbu Njemačke o “Richtlinienkompetenz”, koja omogućava kancelaru da implementira politike čak i bez potpunog konsenzusa vlade.

Kontroverze CDU-AfD i političke posljedice

Mercovi prijedlozi izazvali su kontroverzu, posebno kada je Alis Vajdel, liderka AfD, pozvala da djeluje odmah umjesto da čeka izbore, a 24. januara, Merc je najavio svoju namjeru da podnese svoje prijedloge Bundestagu, čak i ako to zahtijeva podršku AfD, povukao je potez koji je srušio dugogodišnju političku barijeru između glavnih stranaka i ekstremne desnice. 

Iako je uvjeravao da neće stupiti u formalnu saradnju sa AfD, Mercova odluka naišla je na značajan otpor. Masovni protesti izbili su širom Njemačke, posebno u Kelnu i Berlinu, protiv ekstremne desnice i Mercovih CDU prijedloga.

Merc je branio svoj stav, rekavši: “Dobra odluka ne postaje loša samo zato što je podržavaju pogrešni ljudi”, ali je istovremeno ponovo potvrdio svoj odbacivanje šire politike AfD, uključujući njihovo protivljenje NATO-u i euru. Isključenje Njemačkeiz NATO-a znatno bi oslabilo taj savez na evropskom kontinentu, dok bi izlazak iz eurozone praktično obesmislio postojanje najveće monetarne unije na svijetu.

Izazovi opozicije i koalicije

Kancelar Šolc i SPD osudili su Mercov stav o imigraciji kao neustavan i nespojiv sa sporazumima EU. Šolc, koji je takođe zagovarao strože politike imigracije nakon napada nožem u Solingenu u avgustu 2024, upozorio je na bilo kakav oblik saradnje sa AfD. Kandidat Zelenih, Roberta Habeka, snažno se protivio Mercovom pristupu, tvrdeći da bi takve mjere vratile prava na azil na nivoe neviđene od Drugog svjetskog rata i razbile evropsko jedinstvo.

Čak i unutar CDU, Mercova agresivna strategija izazvala je podjele. Neki članovi stranke se plaše da bi uključivanje u radikalnu retoriku moglo odvratiti potencijalne koalicione partnere kao što su SPD ili Zeleni. Drugi se brinu da bi usklađivanje s AfD oko ključnih pitanja, čak i indirektno, moglo da oteža formiranje koalicija nakon izbora.