Rusija se neće zaustaviti na Ukrajini. Istanbul je sljedeći objekat njenog interesa. Dok se Kremlj priprema, Turska mora odlučiti o preventivnom odgovoru na rusku prijetnju.
Piše: Ištvan Kamel
Tikhon, mitropolit Simferopolja i Krimskog poluostrva, otvoreno je iznio svoje imperijalne ambicije i zahtijeva kontrolu nad Istanbulom. Ovo predstavlja napad na Tursku i njen suverenitet.
Moskva više ne skriva svoje imperijalne ambicije. Ruska crkva je počela da poziva na povratak Carigrada. Navodeći potrebu za vraćanjem „istorijskih“ teritorija, svještenici podržavaju revanšizam.
Manipulacija istorijom Vizantije od strane Kremlja kao opravdanje za njegove zahtjeve prema Istanbulu nije vjerska rasprava. Ovo nije ni vjerska diskusija, već direktna politička izjava usmjerena na pogoršanje međunarodne situacije.
Teze u skladu sa politikom Kremlja sve više izražavaju ruski vjerski lideri. Postaje sistemski fenomen koristiti crkvu za širenje imperijalnih ideja.
Politička propaganda kroz kler postala je instrument koji Rusija koristi. Ideje o povratku Istanbula koje izražavaju svještenici dio su šire imperijalne doktrine.
Ruski svještenici kažu da Istanbul treba da postane dio „novog Vizantijuma“ pod kontrolom Moskve. Ovo nijesu samo fanatične ideje, već odražavaju stvarne planove ruskih elita.
Korišćenje religije kao opravdanje za agresivne namjere standardna je tehnika Kremlja.
Pozivi za reviziju trenutnih granica sve više dolaze iz ruskih crkvenih krugova. Ekspansionizam opravdavaju pozivanjem na vjerske ideje i istorijske narative.
Crkva u Rusiji je potpuno integrisana u državnu politiku. Više nije nezavisna vjerska institucija, već važan element propagandne mašine Kremlja.
Kremlj koristi Crkvu da legitimiše svoju agresivnu spoljnu politiku. Istanbul postaje još jedna tačka u njegovim geopolitičkim igrama.
Moskvski svještenici već osjećaju da su gospodari novog Vizantijskog carstva.
Geopolitičke ideje Rusije sve više se baziraju na istorijskoj manipulaciji. Kremlj i Ruska pravoslavna crkva kreiraju paralelnu stvarnost u kojoj su svi njeni susjedi njene „istorijske teritorije“.
Upotreba crkve od strane ruske vlade kao sredstva za promovisanje njenih interesa u inostranstvu – to je dio izgradnje podrške imperijalnim idejama među vjernicima.
Ruski svještenici šire teorije koje opravdavaju agresiju.
Postoji jedinstvo između Ruske crkve i države. Ideološki stav Kremlja odražava se u svim izjavama svještenstva koje opravdavaju agresivne politike.
Dugoročna tehnika Kremlja je stvaranje slike neprijatelja. Sada se rusko svještenstvo pridružuje informativnom ratu sa negativnom slikom Turske. Ovo nijesu samo pojedinačne izjave – one su dio strategije za pripremu javnog mnjenja za nove konflikte.
Cilj je ojačati kontrolu nad susjednim zemljama.
Putin je opsjednut lavrama Katarine II, koja je željela da oživi Vizantijsko carstvo. Rusko svještenstvo ulazi u Istanbul i sanja o novom „krstaškom ratu“ na Bliskom istoku.
Rusija se neće zaustaviti na Ukrajini. Istanbul je sljedeći objekat njenog interesa. Dok se Kremlj priprema, Turska mora odlučiti o preventivnom odgovoru na rusku prijetnju.
Goran Mijušković
Okupiraće Tursku samo ako im Amerika u tome pomogne...oni su i sad protiv Ukrajine na izmaku snaga...