Povlačenje Ukrajine iz Kurska predstavlja prekretnicu u ratu, otvarajući vrata za mirovne pregovore s Rusijom. Iako je ovo ozbiljan udarac za Kijev, može značiti i korak ka dijalogu, jer ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski sada ima manje opcija osim traženja diplomatskog rješenja. S druge strane, ruski predsjednik Vladimir Putin, koji je sada u jačoj poziciji, vjerovatnije će biti spreman na pregovore iz pozicije moći, umjesto da insistira na potpunoj predaji Ukrajine. Kako rat traje, a podrška Zapada ostaje neizvjesna, ofanziva na Kursk — nekada viđena kao hrabar potez — mogla bi se pokazati kao surova lekcija o realnosti svjetske politike, ocjenjuje se u analizi nekadašnjeg vojnog oficira Velike Britanije Ričarda Kepma koju je objavio britanski Telegraph.
Koliko god da je strašno, prinudno povlačenje Ukrajine iz Kurska čini mirovne pregovore s Rusijom vjerovatnijim. Zapravo, da Putin nije uspio da potisne ukrajinsku vojsku, vjerovatno ne bi ni razmatrao mirovne razgovore. Umjesto toga, zahtijevao bi da se Kijev prvo povuče s njegove teritorije. To bi za Zelenskog predstavljalo ogroman politički izazov, pored svih drugih s kojima se suočava: zamisao da se dobrovoljno povuče s osvojene ruske teritore, dok istovremeno predaje velike dijelove sopstvene zemlje neprijatelju.
Putin sada ima prednost, a jedan od strateških ciljeva ofanzive na Kursk – dobijanje aduta za buduće mirovne pregovore – nikada nije realno mogao da se ostvari. General Oleksandr Sirski, vrhovni komandant ukrajinske vojske, sada to zna, zbog čega je posljednjih dana govorio o očuvanju što većeg broja života svojih vojnika, umjesto o borbi za svaki pedalj teritorije.
Kijev se takođe nadao da bi prodor njegovih trupa na rusku teritoriju primorao Putina da rasporedi značajne snage kako bi je vratio, čime bi se smanjio pritisak na front u Donbasu. Međutim, to se nije dogodilo. Umjesto toga, Rusija je zadržala i napala kurski džep s ograničenim snagama, dok je pozvala sjevernokorejske trupe da popune praznine.
U međuvremenu, Ukrajina je morala da pronađe snage za napad na Kursk, a zbog manjka ljudstva, one su morale biti povučene sa drugih ratišta. Teško je izračunati neto vojni efekat toga. Od početka ofanzive na Kursk prošlog avgusta, Rusija je nastavila da napreduje u Donbasu, doduše sporo, ali je moguće da bi Ukrajina tamo izgubila još više teritorije da nije bilo operacije u Kursku.
Iako se bitke i ratovi ponekad dobijaju riskantnim potezima, strateška opravdanost ofanzive na Kursk je uvijek bila upitna. Moguće je da su u vrhu ukrajinske komande politički razlozi nadjačali vojne kalkulacije. Kada je operacija započela, američki izbori su bili pred vratima, a postojala je potreba da se ojača podrška i u republikanskom i u demokratskom taboru, kao i u Evropi.
Od neuspješne kontraofanzive 2023. godine, nade Zapada da bi Ukrajina mogla pobijediti naglo su opale, a nakon toga, veliki dio političke pažnje preusmjeren je na Bliski istok. U Kursku je Kijev pokušao da vrati međunarodnu podršku ponavljanjem optimizma koji su donijeli uspješni kontraudarci oko Harkova i Hersona 2022. godine. Ovom hrabrom novom ofanzivom, Zelenski je želio da svijetu ponovo pokaže da je Ukrajina i dalje u borbi i da može pobijediti – ako joj se pruže odgovarajuća sredstva.
Ali tada je već bilo prekasno. Vlade u SAD-u i Evropi odustale su od ideje da Ukrajina može istjerati Ruse i bile su fokusirane samo na neki oblik pregovora o primirju. Taj tužni ishod nastao je zbog njihove sopstvene neodlučnosti od početka rata. Nakon Putinove invazije u februaru 2022, strahujući od njegovog bijesa, Džo Bajden i njegovi evropski saveznici obezbijedili su Ukrajini tek dovoljno vojnih resursa da se odbrani, ali nikako dovoljno da pobijedi. Čak ni Kursk – prva invazija na rusku teritoriju od Drugog svjetskog rata – nije mogao to da promijeni.
Jasno je da je pred pregovore ključno pokazati snagu, a neuspjeh Zapada da tokom tri godine adekvatno ojača ukrajinsku vojnu sposobnost doveo nas je u suprotnu situaciju. Poraz kod Kurska tragična je alegorija za tešku poziciju u kojoj se sada nalazi Ukrajina.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR