Slovenačka književnica Ana Šnabl u autorskom tekstu za Guardian ističe da neki Slovenci vide prvu damu SAD kao priliku za bliže odnose sa tom zemljom, ocjenjujući da je ipak bolje graditi veze sa onima s kojima dijelimo vrijednosti.
Piše: Ana Šnabl, slovenačka književnica
Slovenija je mala zemlja – ne samo po svojoj fizičkoj veličini ili zbog toga što ima 2,1 milion stanovnika. Ona nema značajnu geopolitičku težinu: ne oblikuje spoljnu politiku ili ekonomiju drugih država, već je, naprotiv, one oblikuju. Zbog toga u Sloveniji preovladava uvjerenje da bi trebalo da se fokusiramo na našu "meku moć". Po tom shvatanju, izvanredni Slovenci mogu izvući zemlju iz anonimnosti, staviti je na mapu i obezbijediti joj priznanje svojim uspjesima.
U tom kontekstu, dostignuća košarkaša Gorana Dragića i Luke Dončića, pobjede bicikliste Tadeja Pogačara na Tour de Franceu, dvostruke olimpijske šampionke Janje Garnbret, ekscentričnost grupe Laibach i filmske uloge Katarine Čas sve se predstavljaju kao prilike za nacionalnu promociju.
Ali, nijedna od ovih ličnosti, koliko god bila impresivna, ne izaziva toliko pažnje i uzbuđenja kao nekadašnja Melanija Knavs, danas Melania Tramp. Kada se pojavila mogućnost da Donald Tramp ponovo dođe na vlast i Melania ponovo postane prva dama, reakcija medija u Sloveniji bila je očekivana: državni mediji uglavnom su umanjili značaj tog događaja, dok su komercijalni mediji odmah iskoristili priliku da ga promovišu.
Najveća komercijalna televizija u Sloveniji, Pop TV (nomen est omen), emitovala je intervju sa Ivom Boscarolom, bogatim slovenačkim preduzetnikom koji je prisustvovao inauguracionim proslavama u Vašingtonu. Njegova poenta? Da je slovenačka vlada propustila zlatnu priliku da iskoristi Melanijino prisustvo u Bijeloj kući za poboljšanje odnosa sa SAD.
Iako mi je Pop TV ponekad smiješan, ozbiljno shvatam njegov uticaj. To je najgledaniji kanal u Sloveniji, što znači da mnogi Slovenci vjerovatno upijaju i prihvataju ovu priču. Neki medijski komentatori čak su sugerisali da bi Melania mogla biti "zlatna karta" za Sloveniju u slučaju da sve krene po zlu. Pitam se da li Trampovo odbacivanje transatlantskog savezništva u korist Vladimira Putina i prijetnja trgovinskim ratom EU već znače da je taj scenario počeo da se odvija.
Problem sa ovakvim razmišljanjem, međutim, leži u tome što ono nema nikakvo uporište u stvarnosti. U Melanijinim memoarima ne postoji ni najmanji nagovještaj da je zainteresovana za političke ili ekonomske veze između SAD i Slovenije. Naprotiv, rijetki trenuci kada je pominjala Sloveniju dok je bila prva dama uglavnom su se odnosili na njenu "totalitarnu prošlost", vjerovatno igrajući na američki strah i odbojnost prema komunizmu i socijalizmu.
Melania je odrasla u malom gradu Sevnici, ali ga je napustila kako bi započela karijeru modela, i to prije nego što je Slovenija stekla nezavisnost od Jugoslavije 1991. godine. Obično ne govori mnogo o svom slovenačkom porijeklu, iako joj porodica i dalje živi tamo, a navodno sa sinom komunicira na slovenačkom jeziku. U svojim govorima, SAD je uvijek predstavljala kao ideal, kao mjesto gdje treba biti, dok je Slovenija – pa, mjesto koje treba zaboraviti. Možda je to razlog zbog kojeg nikada nije našla za shodno da posjeti Sloveniju dok je bila prva dama.
Ali, zamislimo hipotetički scenario: šta ako bi Melanijina pozicija zaista mogla donijeti neku posebnu priliku za Sloveniju? Teško je povjerovati u to, s obzirom na to da se o njenim političkim stavovima zna veoma malo – osim što se protivila muževljevom stavu o abortusu, što je rijedak slučaj neslaganja. Ipak, njena odluka da se uda za problematičnu javnu ličnost i da ostane u braku sa liderom koji pokazuje autoritarne tendencije govori sama za sebe.
U tome postoji određena doza saučesništva – prećutno odobravanje Trampovih stavova, poput toga da ponižavanje Volodimira Zelenskog ili primoravanje Ukrajine na kapitulaciju znači mir; da se Meksički zaliv može preimenovati u Američki zaliv; da Gaza treba da se obnovi, ali možda ne za Palestince; da su rodne uloge fiksne, migranti demonizovani, klimatske promjene poricane, a abortus zabranjen.
Dakle, Melania bi mogla postati slovenačka šansa za posebne odnose sa režimom koji naginje fašizmu. Ali da li je to šansa koju Slovenija zaista želi? Nijesam naivna – desničarske ideologije imaju svoje pristalice i u Sloveniji, i nema sumnje da neki od njih gledaju na Trampa kao uzor. Ali, što je ironično, više me brinu neoliberalni političari na vlasti i poslovne elite koje vide bilo kakvu povezanost – ma koliko toksičnu – kao potencijalnu korist. Voljela bih da znam da li zaista postoji opasnost da odnosi između Slovenije i SAD budu "dodatno ojačani", kako je naš premijer poželio na X-u nakon Trampove inauguracije.
Za sada, Slovenija može biti zahvalna što Melania nije pokazala nikakav poseban interes za jačanje veza sa zemljom svog rođenja. Nema nikakvog diplomatskog manevra, niti velikih strateških planova. Bilo kakvo slavlje povodom njenog povratka u Bijelu kuću će proći – ako već nije – i s njim će, srećom, nestati i slovenačke nade da bi se mogla iskoristiti za političke ciljeve.
Možda će neka naredna slovenačka globalna zvijezda ponuditi bolju priliku. Do tada, Slovenija bi bila pametnija ako bi se fokusirala na izgradnju odnosa zasnovanih na zajedničkim vrijednostima i dugoročnim interesima, umjesto na nepredvidivim postupcima problematičnih pojedinaca.
---
Autorka je slovenačka književnica, kolumnistkinja i urednica Guardiana. Njena prva zbirka priča "Odvezani" (2017) donijela joj je nagradu za najbolji debitantski naslov na Slovenačkom sajmu knjiga, uz još dvije nominacije i prestižnu nagradu Edo Budiša u Hrvatskoj. Njen roman "Majstorija" (2020) naišao je na odličan prijem među čitaocima u regionu i inostranstvu, dospijevši i u širi izbor za Dublin Literary Award, a roman "Plima" (2022) nominovan je za nagradu Kresnik.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR