Pravoslavlje se grupiše u dva suprotstavljena bloka: Antiohijska i Poljska crkva podržale Ruse

Piše: Vladimir Jovanović

Sinod Antiohijske patrijaršije zatražio je danas od Carigrada da „po hitnome postupku sazove sabor predstojatelja autokefalnih crkava, kako bi razgovarali o dešavanjima u pravoslavnome svijetu, a naročito o velikome problemu priznavanja autokefalije Crkvi Ukrajine”.

Prema zvaničnome saopštenju, Sinod Antiohije navodi da „svi aspekti pristupa davanju autokefalnoga statusa nekoj crkvi moraju biti u skladu sa pravoslavnom eklisiologijom i na principima o kojima su se crkve jednoglasno složile prethodnih godina”.

„Crkva Antiohije ne prihvata da se utvrdi postojanje paralelnih crkava u normalnim granicama patrijaršija i autokefalnih crkava, kao ni način rješavanja sporova putem politike svršenoga čina". Ističe se i da „pribjegavanje jednostranim čitanjem detalja iz istorije ne služi pravoslavnome jedinstvu, ali doprinosi suprotnostima između braće i raskolima u Crkvi”.

Antiohijska patrijaršija, treća po časti u diptihu, jedna je od najstarijih autokefalnih crkava, sa śedištem u Damasku. Njezina kanonska teritorija obuhvata Siriju, zatim Liban, područja nekih arapskih zemalja. Ima pastvu i među dijasporom u Americi. Ukupno, Antiohija okuplja oko 2 miliona vjernika. Na čelu joj je od 2012. godine patrijarh antiohijski i cjeloga Istoka Jovan X Jazidži, etnički Arapin.

Oglašavanje Sinoda Antiohije je inicirano pismom patrijarha moskovskoga i cijele Rusi (RPC) Kirila Gundjajeva koje je 3. oktobra o.g. uputio svim pravoslavnim crkvama. Obavijestio ih je o događajima vezanim za crkveni život u Ukrajini i predlažio da „učine sve što je u njihovim moćima da se pokrene svepravoslavna diskusija po ovome pitanju“.

Ta „svepravoslavna diskusija” trebala bi, ne samo da odloži na neodređeno vrijeme najavljeno priznanje autokefalije Ukrajinskoj crkvi od strane Carigrada, već i da Carigradu ospori pravo da izdaje tomose o autokefaliji bez jednoglasja sa drugim crkvama. Antiohijska patrijaršija je prva od crkava koja se jasno svrstala uz Moskvu.

Kako smo izvijestili, Gruzijska, Bugarska i Grčka pravoslavna crkva, svaka na svoj način, odbile su ideju patrijarha Kirila o sazivanju svepravoslavnoga sabora. Gruzini i Bugari su 2016. zajedno sa Rusima bojkotovali Sabor na Kritu koji je održan pod omoforom Carigradske patrijaršije.

I Antiohija je, takođe, bojkotovala kritsko saborovanje. Ali, višegodišnji rat u Siriji, prisustvo ruskih trupa u toj zemlji i finansijska zavisnost od Moskve, uslovljavaju pozicioniranje Antiohijske patrijaršije. Otuda danas objavljeni stavovi Sinoda u Damasku ne predstavljaju iznenađenje.

U međuvremenu, arhiepiskop varšavski i mitropolit cijele Poljske, Sava Gricunjak, poglavar Poljske pravoslavne crkve, uputio je pismo patrijarhu carigradskome Vartolomeju u kojem traži da sazove svepravoslavni sabor da bi se „razmotrilo ukrajinsko crkveno pitanje”. Vijest o tome pojavila se juče i nije demantovana.

Grčka agencija „Orthodoxia” tvrdi da je Sava apelovao na Vartolomeja radi hitnosti djelovanja, jer u Ukrajini „situacija se svakim danom pogoršava”. Traži da se „sačuva trezvenost”.

Dakle, ovakvi stavovi predstojatelja Poljske crkve su podudarni sa Moskovskom patrijaršijom. Međutim, kako primjećuje „Orthodoxia”, „Sava u svome pismu ne dotiče temu autokefalije, već samo naglašava potrebu za sastankom predstojatelja crkava u cilju široke rasprave o aktuelnoj situaciji u Ukrajini”.

Sava je, prethodno, bio domaćin patrijarhu aleksandrijskome Teodoru II Horeftakisu. Njih dvojica su 22. septembra u povodu Ukrajine objavili zajedničko, „neutralno” saopštenje.

Poljska crkva je autokefaliju od Carigrada dobila 1924. godine. Nakon što su Rusi, saveznici nacističke Njemačke, 1939. okupirali područja istočne Poljske, Ruska crkva je arondirala veliki dio jurisdikcije Poljske crkve.

Po svršetku svjetskoga rata, zavisnost Poljske od Ruske crkve je analogna podređenosti Poljske SSSR-u. Ozvaničena je 1948. kada je Moskva izdala Poljskoj crkvi svoj „tomos o autokefaliji”. Taj ruski, dupli tomos, Carigrad nikad nije priznao, već validnim smatra samo svoj iz 1924. godine.

Prema objavljenim arhivima poljske komunističke Službe bezbjednosti (Służba Bezpieczeństwa), sadašnji poglavar Poljske crkve, mitropolit Sava Gricunjak (star 80 godina), od sredine 1960-ih je njen revnosni saradnik pod kodnim imenom „Jurek”. Činjenice o tome su sačuvane u zvaničnome Institutu narodnoga śećanja – Komisiji o skupljenim podacima o zločinu protiv poljskoga naroda (Instytut Pamięci Narodowej – Komisja Ścigania Zbrodni przeciwko Narodowi Polskiemu).

Saradnja Save i drugih iz poljske jerarhije sa Službom bezbjednosti je 2009. fokusirana u javnosti nakon objavljivanja neporecivih činjenica o tome. Dio vjernika tražio je Savin odlazak sa položaja. Međutim, konačna rasprava o tome je izbjegnuta. Sava je izjavio da „u svijetlu pravoslavnoga učenja svaki grijeh može biti izbrisan pokajanjem”.

Poljska crkva sada ima oko 500.000 vjernika, mahom rusofonu populaciju administrativne oblasti Belostokskoga vojvodstva, na krajnjem istoku Poljske (uz granicu sa Bjelorusijom).