„Nova Makedonija”: Nakon Ukrajinske, na redu za autokefaliju su Makedonska – potom i Crnogorska crkva

Piše Vladimir Jovanović.

Piše: Vladimir Jovanović

„Da odluka Vaseljenske patrijaršije da prizna autokefaliju Crkvi u Ukrajini može izazvati priznanje novih crkava, saglasni su i vjerski analitičari iz regiona. Ovom odlukom je najviše pogođena Srpska pravoslavna crkva, jer na Balkanu postoje dvije crkve koje zahtijevaju nezavisnost. Jedna je Makedonska pravoslavna crkva –Ohridska arhiepiskopija (MPC-OA), a druga Crnogorska crkva”, piše dnevni list „Nova Makedonija” iz Skoplja.

„Prespansko-pelagonijski mitropolit (MPC-OA), Petar (Karevski), kaže da za sada postoje nezvanične komunikacije sa Vaseljenskom patrijaršijom, ali se uskoro može očekivati početak zvanične komunikacije za rješavanje makedonskoga crkvenoga pitanja”.

„Mi smo, kao Crkva, uvijek dobronamjerni i nikad nijesmo djelovali suprotno Božjim kanonima. Trpeljivi smo, čovjekoljubivi i radimo sve u skladu sa kanonima, bez oslanjanja na bilo koju crkvu koja želi na drugi način dobiti autokefaliju. U saglasnosti sa Svetim kanonima, očekujemo da do toga dođe sa onoga mjesta od kojega je to oduvijek dolazilo i dolazi, a to je – Carigradska patrijaršija ", rekao je vladika Petar.

Beogradska patrijaršija (SPC) je Makedonskoj pravoslavnoj crkvi 1959. odobrila autonomni status u svojoj jurisdikciji, ali se 1967. nije saglasila sa samoproglašenjem njezine autokefalije. Stav SPC je prihvaćen od drugih crkava. Međutim, Beogradska patrijaršija decenijama nema u Makedoniji efektivnu crkvenu vlast, a od 1992. ova zemlja je nezavisna.

Kako smo objavili, srpski patrijarh Irinej Gavrilović je 13. avgusta napisao oštro pismo Vartolomeju. Odvraćao je patrijarha carigradskoga od miješanja u ukrajinsko crkveno pitanje, posljedično i u makedonsko i crnogorsko. Očigledno u nedostatku kanonskih argumenata, tvrdio je da su makedonska i crnogorska nacija „kreacije komunista”.

Irinej pisao Vartolomeju: Ako Ukrajina dobije tomos, strahuje da će se isto desiti i sa Crnom Gorom!

Na više mjesta Irinej je u pismu (napisanome na grčkome jeziku) pominjao Crkvu Crnogorsku (Ἐκκλησία Μαυροβουνίου) i arhiepiskopa cetinjskoga i mitropolita crnogorskoga Mihaila (oslovljava ga kao Miraš Dedejić), te naveo da je – kao i za Makedoniju – crkveni status za Crnu Goru riješen tomosom o autokefaliji koji je 1922. godine Carigrad izdao novoformiranoj Srpskoj crkvi.

Patrijarh SPC pisao Carigradu: Crnom Gorom upravljaju „ateističke vođe”, a Milo Đukanović je „nekršten i bezbožan”

Irinej, izgleda, nije impresionirao Vartolomeja. „U Makedonskoj pravoslavnoj crkvi-Ohridskoj arhiepiskopiji vlada optimizam da je, poslije Ukrajinske crkve, upravo ona slijedeća crkva koja će dobiti autokefaliju”, piše „Nova Makedonija” 17. oktobra u članku „Kakva je šansa za autokefalnost MPC-OA u novome prestrojavanju Pravoslavlja”.

„Vladika Timotej (Jovanovski, mitropolit debarski i kičevski), istovremeno i portparol Sinoda MPC-OA, kaže da je u ovoj situaciji nezahvalno da bude prognozer razvoja situacije u Pravoslavlju i kako će se to odraziti na MPC”, ali dodaje:

„Nemamo pisani pokazatelj Vaseljenske patrijaršije da je započela postupak priznavanja naše autokefalnosti. Ali, uskoro očekujemo da se to desi”, kazao je Timotej.

Carigradska patrijaršija se proljetos oglasila da je preuzela odgovornost za rješavanje kanonskoga statusa Crkve u Makedoniji. Saopštili su da će tražiti najprikladniji način. Time su de facto doveli u pitanje svoj tomos iz 1922. kojim su eparhije u Makedoniji prepuštili jurisdikciji SPC.

Iz Carigrada, međutim, nijesu se još decidno izjasnili kakvo je „konačno rješenje” za Crkvu u Makedoniji i da li to podrazumijeva autokefaliju. Pominje se da će MPC-OA morati, ukoliko želi priznatu autokefaliju, da se odrekne odrednice „Makedonska“ iz svojega naziva.

Početkom septembra, tema crkvenoga pitanja u Makedoniji razmatrana je na Sinaksi (arhijerejskome saboru) Carigradske patrijaršije kroz dvije tačke dnevnoga reda: „Istorijsko istraživanje Crkve Ohrida u odnosu na novi identitet” i „Kanonska i eklisiološka obnova Crkve u Skoplju”.

Poput Ukrajine, dakle, priznanju autokefalije prethode obimna istoriografska i kanonska istraživanja situacije i u Makedoniji. Smatra se da je ovo, sve skupa, korak bliže Carigrada odluci da se autokefalija Makedonskoj crkvi odobri u neposrednoj budućnosti. Takva odluka, kao proljetos u slučaju Ukrajinske crkve, biće napismeno i decidno saopštena od strane Sinoda Carigrada – time bi zvanično otpočeo postupak priznanja makedonske crkvene nezavisnosti.

U Skoplju vjeruju da se prezentnim sukobom Carigrada i Moskve može ubrzati rasplet. „U kojem će pravcu gravitirati MPC-OA” pita se „Nova Mekedonija” 18. oktobra, te nudi sljedeće odgovore:

„Prekid komunikacije između Ruske crkve i Vaseljenske patrijaršije izaziva dodatne probleme i podjele u pravoslavnome svijetu. To otvara mogućnost za stvaranje dva suprotstavljena bloka, tj. bloka koji će podržati Rusku crkvu i bloka koji će ostati lojalan odluci Vaseljenske patrijaršije. Za Pravoslavnu crkvu to bi značilo podjelu na duži rok. Ova predviđanja dolaze od vjerskih analitičara koji smatraju da će sada Ruska crkva pokušati da privuče što veći broj crkava u osudi postupka Vaseljenske patrijaršije kojim je odobren tomos o autokefaliji za Ukrajinsku crkvu.

Najavljena podjela na blokove među pravoslavnim crkvama može biti šansa za one nepriznate crkve koje godinama traže rješenje za svoj status. Takav je slučaj i sa Makedonskom crkvom. Sasvim je izvesno da će nastaviti ona da podržava vaseljenskoga patrijarha Vartolomeja, nadajući se da će joj priznati nezavisnost, jer je prije pola godine najavio Vartolomej da će se založiti da se riješi makedonsko crkveno pitanje”.

Makedonska crkva ove godine slavi milenijum od autokefalije Ohridske arhiepiskopije, čijom se nasljednicom smatra. Ohridskom arhiepiskopijom, međutim, najvećim dijelom su upravljali predstojatelji Grci, manje Bugari i Makedonci. Opet, nema sumnje da je pastva Ohrida većim dijelom bila slovenska, manje grčka i albanska. I grčka i bugarska istoriografija tvrde da je Crkva Ohrida imala grčki, odnosno, bugarski karakter. Takve tvrdnje postoje i u dijelu srpske istoriografije koja prisvaja određene epohe istorije Ohridske arhiepiskopije.

Početkom oktobra, na crkveno-narodnome saboru, održanome u Kalištu kod Struge, objavljena je izmijena čl. 9 Ustava Makedonske crkve. Tituli poglavara MPC je pridodato i – Justiniana Prima.

Justinijana Prima (Ιουστινιανή Πρώτη) je kasnoantički grad, istovremeno śedište arhiepiskopije na teritoriji Makedonije, kod savremenoga sela Taor, Opština Zelinkovo, blizu Skoplja. Prema drugim tvrdnjama, ostaci toga grada se zapravo nalaze kod Lebana, blizu Leskovca (Srbija). Imperator Istočnoga Rimskoga carstva (Vizantije), Justinijan I, 535. osnovao je autokefalnu Arhiepiskopiju Justinijana Prima, koja je postojala do početka 7. vijeka. Njezinu tradiciju u Makedoniji povezuju sa Ohridskom arhiepiskopijom. Koliko mi je poznato, poglavari Ohridske crkve su od 12. do 14. vijeka zaista nosili naziv Arhiepiskop Justinijane Primae.

Sada, nakon izmjena Ustava, poglavar Crkve u Makedoniji, Njegovo Blaženstvo Stefan Veljanovski, nosi titulu: Митрополит Скопски, Архиепископ Охридски и Македонски и на Јустинијана Прима. „Smatram opravdanim da Makedonska pravoslavna crkva, kao nasljednica Ohridske arhiepiskopije, doda ovo određenje, jer su ga imali i predstojatelji drevne Ohridske arhiepiskopije do njezina ukidanja 1767. godine”, kazao je makedonski istoričar Dragan Zajkovski.

Tokom istorije, konkretno u prvoj polovini 11. vijeka, Ohridska arhiepiskopija je imala jurisdikciju i nad gotovo kompletnim područjem savremene Crne Gore, etc.

No, vratimo se u sadašnost. „Nova Makedonija” je citirala Ivana Dimitrova Želeva iz Sofije, „koji je odličan poznavalac crkvene situacije na Balkanu i odnosa među pravoslavnim crkvama”. Prema njegovome mišljenju, „nehrišćanski je zadržati u potčinjenosti živi dio neke pravoslavne crkve, bilo sada u sastavu Ruske ili Srpske crkve, ako taj dio ima potencijal da postoji samostalno”. Ali, tvrdi Želev, Carigrad će još izvjesno vrijeme sačekati sa definitivnom odlukom u vezi Makedonije.

„Carigradska patrijaršija neće preduzeti takav korak sada, jer je teško boriti se na dva fronta. Postoji takođe značajna razlika: Ukrajina je veoma snažno podržana od strane Zapada, očekuje se da će autokefalija biti faktor veće samostalnosti te zemlje od Rusije, dok u Makedoniji još postoje neriješena pitanja sa suśedima, a njen značaj u geopolitici nije toliko sjajan. Kao što vidite, autokefalija je više politički nego religiozni čin”, kazao je Želev.

U Bugarskoj pravoslavnoj crkvi (BPC) izgleda da je prevladala struja koja se ne protivi autokefalnosti Makedonske crkve. Krajem prošle godine, MPC-OA je priznala BPC za majku-Crkvu i zatražila njezinu pomoć da joj se prizna autokefalija. BPC je prihvatila molbu. No, problem je bila suśedna Grčka crkva, zbog poznatih sporenja oko naziva Makedonije, posljedično i njezine Crkve. Ali, izgleda da i u Grčkoj ima pomaka, što je svakako uslovljeno i novim stavovima Carigrada u pogledu statusa Makedonske crkve.

„Solidarišući se sa Srpskom pravoslavnom crkvom, Grčka crkva je dosad ignorisala MPC-OA. Imala je rigidan stav o pridjevu ‘Makedonska’ u imenu MPC”, pisala je „Nova Makedonija”.

„Grčka crkva i druge grčke crkve su se protivile priznavanju MPC. Prema mišljenju analitičara, mogućnost da Vaseljenska patrijaršija prizna MPC-OA pod drevnim imenom Ohridske arhiepiskopije je prilika koju bi prihvatile grčke crkve”.