Svitlana Glomozda radi kao medicinska sestra u černihovskom porodilištu od 1989. godine. Posljednjih godina - u jedinici intenzivne njege novorođenčadi.
Ona brine o djeci rođenoj prijevremeno ili kojoj je potrebno lječenje iz drugih razloga.
Tokom aktivnih borbi, žena je išla na posao pješke. Put je trajao 40-50 minuta u jednom pravcu.
Svitlana Glomozda je ispričala za „Ukraiinska Pravda. Život“ o uslovima u kojima su se stanovnici Černihiva rađali tokom rata i kako su ih medicinske sestre spasile od granatiranja.
Od 35 ljudi u odjeljenju, ostalo je 10
Užasno jutro 24. februara Svitlana Glomozda je dočekala na dužnosti. Kolega joj je u 4.30 u radnom viber četu napisao da je rat počeo.
„Za pola sata čuli smo eksplozije. Kako se ispostavilo, ispalili su granate na aerodrom u Pivcima (kvart na periferiji Černihiva)“, – kaže Svetlana Glomozda.
Tog dana, kao i uvijek, u porodilištu je uzavrelo. Svakog dana je bilo po nekoliko porođaja. Na odjeljenju intenzivne njege bilo je do 10 dece. Ali svakim danom granatiranje je postajalo sve intenzivnije. Stoga su ljudi počeli masovno da se evakuišu u bezbjednije regione. Dakle, manje je postalo trudnica i beba.
Odlazili su i radnici porodilišta. Od 35 medicinskih sestara u černjigovskom odjeljenju ostalo je desetak: medicinske sestre, bolničarke i jedan ljekar. On je živio je sa porodicom u bolničkom skloništu. Isto važi i za druge zdravstvene radnike koji su imali dug put do kuće ili nisu gdje da ostave djecu.
Tokom mjeseca rata u Černihivu su rođene dvije trojke
Jedinica intenzivne njege, gdje Svetlana radi, bila je na četvrtom spratu porodilišta. Kada su ruske trupe počele da granatiraju susjedna naselja, sva odjeljenja su premještena na prvi sprat.
Žene su rađale u hodniku. Za nekoliko sati, bebe i njihove majke prevezene su u hladno, ali bezbjedno bolničko sklonište. Bilo je tamo i trudnica u koje su bile pred samim porođajem. Ali tamo je bilo nemoguće poslati prijevremeno rođene bebe, koje su lječene u specijalnim boksovima i na aparatima.
"Naša djeca su na respiratorima, potreban im je kiseonik. U specijalnim su kutijama da se griju. A u skloništu nema uslova da ta oprema radi. Tako da smo se preselili na prvi sprat, i tamo radimo i danas“, - rekla je medicinska sestra.
Iako je bilo manje porođaja u odnosu na predratni period, za mjesec rata rođene su dvije trojke! Svitlana kaže da je ovo rijetkost za Černihiv. Djeca su bila dobro i već su otišla o kući u vrijeme ovog intervjua.
Bilo je i prijevremenih porođaja. A jedno dijete je živjelo u bolnici cio mjesec bez rodbine. Majka je otišla kući u drugi grad da posjeti stariju djecu. I u to vrijeme je počeo rat, pa se žena nije mogla vratiti.
"Svaki dan je zvala, pitala kako je kao dijete. Onda su bebe odvezene u Kijev kolima hitne pomoći u bolnicu „Ohmadit“. I ova beba je odnijeta. Moja majka je morala da dođe tamo da bi konačno upoznala bebu", kaže Svitlana.
Tokom granatiranja, djecu su uzimali na ruke i nosili u podrum
Tokom aktivnih borbi u Černihivu, rukovodstvo je promijenilo raspored kadrovskih smjena. Ljudi su radili dva dana, a onda se tri odmarali. To je učinjeno kako bi se manje kretalo kroz grad pod vatrom.
Svitlana je na posao išla pješke jer nije bilo prevoza. Trebalo je 40-50 minuta u jednom pravcu.
„Nekad odem, i zviždi otpozadi, pa naprijed. Strašno je... Nekad me je muž pratio. Ali onda sam mu zabranila. Jer sam svaki put bila zabrinuta hoće li se vratiti kući živ i zdrav“, objašnjava žena.
Kasnije su Svitlanina djeca na Fejsbuku zamolila brižne građane da je voze na posao. Na poruku su se odazvali mnogi volonteri i obični ljudi koji su ostali u gradu, tako da je postalo lakše ići do bolnice.
U Černihivu već nekoliko nedjelja nije bilo vode, toplote i struje. Voda je u bolnicu donošena u kantama i kanisterima. A svjetlo je davao generator. Bilo je dovoljno da se u improvizovanoj operacionoj sali rukuje opremom i lampama.
Dva puta granatiranje uhvatilo je Svitlanu Glomoždu na dužnosti. Prvi put noću oštećena je bolnica №2 i susjedni centar za traumatologiju. Skoro svuda su pukli prozori.
"Uzeli smo djecu na ruke i nosili ih u podrum. Sjedjeli smo ovdje na kauču, ljuljajući se. Ovdje je, naravno, sigurnije nego na spratu. Ali da je stigla granata, podrum ne bi spasio", - rekla je Svitlana.
Djeca, koja su ležala pod specijalnom opremom, ostala su u prizemlju. Na kraju krajeva, ona se ne mogu isključiti sa uređaja. Sva djeca su, srećom, ostala nepovrijeđena.
Tokom drugog granatiranja, granata je pala neposredno ispred zgrade porodilišta. Tada su eksplozija i geleri razbili prozore od prvog do petog sprata. Oštećena je bila upravna zgrada. Ljudi su nekim čudom preživjeli.
Poslije povlačenja ruskih trupa u Černihivu je postalo tiho. Grad se postepeno oporavlja. U porodilištu se pojavila svjetlost i voda.
U jedinici intenzivne njege, mala Nika uči da diše i živi u kutiji. Rođena je sa 28 nedelja i imala je 900 grama.
Pored nje je prazan „krevetac” za prijevremeno rođene bebe. Do nedavno je tamo bila beba stara 23 nedjelje. Imala je samo 500 g, pa nije preživjela.
Ljekari već primaju porođaje, kako i dolikuje u civilizovanom svijetu, u opremljenoj operacionoj sali. Samo medicinske stolice, stolovi u hodniku, kao i tragovi krhotina na zidovima i razbijeni prozori podsjećaju na to kako su svijet upoznale bebe rođene u martu 2022.
Natalija Najdjuk, specijalno za „Ukrajinska pravda. Život“
Почитати текст українською можна TYT.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR