26. februara, Melitopolj su privremeno zauzele ruske trupe. Zajedno sa kolaborantima snimaju za ruske TV kanale propagandne radnje, priređuju prvomajske demonstracije i ističu sovjetsku zastavu u centru grada. Pored široke propagande, u Melitopolju se otimaju ljudi, pljačkaju se napušteni stanovi, postavljaju se kontrolni punktovi širom grada.
Da bismo saznali kako Melitopolj živi u okupaciji, razgovarali smo sa četiri osobe:
-sa gradonačelnikom Melitopolja Ivanom Fedorovim, koji je od 11. do 16. marta bio zarobljen od okupatora, a poslije oslobođenja nastavio da radi u Zaporožju, gdje je privremeno premješteno Gradsko vijeće Melitopolja;
-sa Elenom i Nikom, koje su još u gradu;
-sa Galinom, koja je početkom aprila napustila grad.
Ispričali su kako Melitopolj živi u trećem mjesecu privremene okupacije: kako kupuju hranu i lijekove, kako se ponašaju okupatori, kako rade obrazovne ustanove, bolnice i prodavnice. Iz bezbjednosnih razloga promijenjena su imena stanovnika Melitopolja sa kojima smo razgovarali.
Humanitarna pomoć i evakuacija
Ivan Fedorov, gradonačelnik: Shvatili smo da su humanitarni konvoji koje je Rusija dogovorila fikcija. Ne dozvoljavaju evakuaciju ljudi ili isporuku humanitarne pomoći Melitopolju. Posljednja dogovorena evakuacija bila je 8. aprila. Trenutno nema rasporeda evakuacije.
Trenutno je format sljedeći: neko se vozi sopstvenim autom i odvodi porodicu iz Melitopolja, a na zahtjev volontera se vraća sa lijekovima. Imamo kol centar koji koordinira ova putovanja, kompletira logistiku. Zbog činjenice da se linija neprijateljstava mijenja svakog dana, potrebno je korigovati rute.
Elena: Mnogi moji poznanici pokušavaju da se probiju kroz Orihiv. Ali već tri dana tamo ne puštaju iz grada (razgovor sa Olenom bio je 19. aprila). Generalno, možete napustiti Melitopolj za novac - 250 dolara po osobi.
Humanitarnu pomoć smo dobili samo jednom za vrijeme okupacije, dok je gradonačelnik još bio u gradu. Dobili smo tri jabuke, pola šargarepe, litar mlijeka i 200 grama pšenične kaše.
Galina: Moja majka ima Parkinsonovu bolest, pa su je morali odvesti kolima koje mi nemamo. Nismo mogli da krenemo zbog službenih autobusa za evakuaciju: prvo smo morali da se prijavimo u red, a tamo je bilo mnogo ljudi. Tada su okupatori počeli da progone ljude koji su formirali ovaj red, i pratili organizaciju evakuacije.
Ponašanje okupatora i odnos prema mještanima
Ivan Fedorov: Ruska vojska cio dan vozi ulicama, kršeći saobraćajna pravila. Ljudi se kidnapuju. Tokom okupacije oteto je više od 300 ljudi.
Prema zvaničnim podacima Gradskog vijeća Melitopolja, zaključno sa 8. aprilom, u Melitopolju i Melitopoljskom okrugu oteto je 40 ljudi. Prema podacima Zaporoške regionalne vojne uprave, tokom vojne agresije Ruske Federacije zabilježeno je 213 otmica civila iz Zaporoške oblasti. Njih 88 su i dalje taoci.
Nika: Mnogo ljudi je evakuisano iz grada. Informacije o njihovom odlasku u ruske trupe cure od starijih kod kuće i u komšiluku. Okupatori upadaju u ove stanove i sve odnose. Izgleda da ne idu u stanove u kojima živi neko drugi. Nisam vidjela da okupatori tuku ili vrijeđaju ljude. Ali osjećaju se kao kod kuće. Posjećuju zubare i frizere. Kažu: „Dugo smo s vama“. Ali ipak idu uglavnom 2-3 osobe, uvijek sa oružjem. Plaše se.
Rusi su otvorili naš park, koji se ranije otvarao 1. maja. Organizovali su praznik, besplatno dijelili sladoled i slatkiše i dali besplatan ulaz na atrakcije. Otvorili su bazen i klizalište, prepolovili ulaznicu. Svi ovi događaji se snimaju i potom emituju na propagandnim kanalima.
I ljudi odlaze tamo, mada ne onoliko masovno kako bi Rusi željeli. Pokušavaju da uz pomoć muzičke škole i kuće stvaralaštva organizuju manifestacije do 9. maja. Na bratskom groblju je upaljena Vječna vatra, sve je očišćeno. Upravo priprema za 9. maj.
Posljednjih nekoliko nedjelja (otprilike od 2. do 16. aprila) postavljeni su punktovi širom grada. Ranije su stajali samo na periferiji grada. Provjere su pooštrene: automobili se zaustavljaju i pregledaju, bez obzira ko je za volanom. Ako u automobilu ima muškaraca, oni su primorani da se skinu, provjere da li ima tragova pancira, tetovaža sa grbom Ukrajine ili atributa vojnih organizacija. Koliko ja znam, sada okupatori traže vojnike i one koji su bili u antiterorističkoj operaciji. Traže i lovačko oružje.
Sada nema proukrajinskih skupova. Zato što su najaktivnije učesnike i organizatore ovih skupova počeli da kidnapuju.
Galina: Rusi su okupljali glavare od kuće do kuće, pitali ih za „nepouzdane” stanovnike. Hodaju po pijaci i govore: "Sve vas mrzimo i želimo da vas uništimo. Naš zadatak je da nas se plašite."
Moj prijatelj je šetao sa dijetetom u parku. I tu su orci (Rusi – red.) sjeli, razmjestili svoje puške. Zamolila ih je da skinu oružje kako ne bi uplašili decu, a oni su odgovorili: "Šta, vaša djeca nisu vidjela oružje? Pogrešno ste ih vaspitali."
Mnogi mladi ljudi su oteti. Na primjer, poslije Ivana Fedorova, Olja Hajsumova je kidnapovana (javna aktivistkinja je odvedena sa proukrajinskog mitinga 12. marta i puštena 20. marta).
Proizvodi, kućna hemija i odjeća
Nika: Idem na pijacu i pokušavam da nađem nešto ukrajinsko. Veoma sam srećna kada vidim natpis „Cіль“ ili „Борошно“. Ali većina proizvoda i kućne hemije je već sa Krima.
Plaćanje je samo u gotovini. Nigdje ne možete da platite karticom. Takođe, niko ne želi da uzima gvozdene grivne i kopejke, prihvataju samo novčanice.
Proizvodi su poskupili:
1 kg šećera prije okupacije koštao je 25 UAH, a sada košta 125 UAH. Sada kilogram šećera košta oko 70 grivni (1 euro - 32 UAH/grivni). Paket heljde koštao je 30 UAH, a sada 100 UAH; Veliki paket majoneza koštao je 30 grivna, a sada - 120 grivna.
Dobro je što je u gradu počela sa radom mljekara i fabrika mesa. Oni drže cijene na minimumu. U okolnim selima uzgajaju se i svinje, kokoške i krave za trgovinu na pijacama. Dakle, meso, mliječni proizvodi i jaja nisu mnogo poskupili.
Sredstva za higijenu su poskupila, na primjer, pasta za zube koštala 30 UAH, a sada - 100 UAH.
Elena: Otvorili su nekadašnji supermarket „Silpo“ u tržnom centru, sada postoji nešto kao veleprodajna baza. Postoje i male prodavnice odjeće.
Moji poznanici imaju malu djecu. Kažu da je nerealno kupiti pelene: sada ih donose sa Krima i prodaju za 1.000 grivna. Pakovanje praška za pranje Tide od tri kilograma košta 500 UAH.
Cijene su sada: pakovanje ukrajinskih cigareta - 140 UAH, ruskih - od 60 UAH; desetak jaja - 50 UAH; litar mlijeka - 27 UAH. Domaće mlijeko se može uzeti za 20 UAH; kilogram domaćeg mesa - 150 UAH, donijeto iz sela u blizini Melitopolja; kilogram pilećih bataka - 160 UAH.
Medicina
Ivan Fedorov: Bolnice rade. Prema mojim procjenama, otišlo je oko polovine ljekara. Onima koji su ostali, plaćamo plate.
Pacijenata je bilo manje nego prije rata, jer je trećina ljudi napustila grad. Može se pozvati hitna pomoć.
Nika: Kupila sam lijek protiv bolova ispod ruke, kome je već istekao rok trajanja. Drugi nisam našla. Prije nekoliko nedjelja (početkom aprila) počeli su da donose ljekove sa Krima. Možete odbiti rusku hranu i humanitarnu pomoć, ali ovo nećete raditi sa medikamentima.
Imamo Telegram-četove o razmjeni ljekova. Neki daju besplatno, neki za novac. Pišu „Ima takvih ljekova, možete ih pokupiti ovdje“, ljudi dolaze i kupuju. Ljekovi su poskupili. Na primjer, kupila sam ploču sa 10 tableta protiv bolova za 20 UAH. Sada jedna ploča košta 50 UAH.
Elena: U gradu postoje samo 3 državne apoteke. Postoje ostaci ukrajinskih lijekova, ali većina je donijeta iz Rusije. Tržišta su već puna ruskih tableta.
Tegla vodonika peroksida prije okupacije koštala je 15, a sada 50 UAH. Ovdje su moji poznanici iz Zaporožja donijeli tablete, za 500 UAH. Ovdje bih na njih potrošio tri puta više.
Halina: U crkvi Moskovske Patrijaršije počeo je da se prodaje ukrajinski lijek. Jasno je da je riječ o ukradenom humanitarnom konvoju iz Zaporožja. Ali volonteri donose ljekove u našu katoličku crkvu, možete ih preuzeti besplatno.
Svuda su dugi redovi. Posljednji put kada sam bila u redu, mjesto u njemu zauzeo je moj komšija, negdje u 2 sata ujutru. Zahvaljujući tome, bila sam prva. Apoteka je trebalo da se otvori u 9 časova ali se to desilo u 11:30. Sve ovo vrijeme sam stajala i čekala.
Ušla sam - ali ništa tu nije bilo od toga što sam tražila. Uzela sam samo ljekove sa listi koje su mi dali ljudi, koji su tražili da kupim njima. I opet sam se onda upisala u red, već sam bila 398. Mislila sam da će mi možda potreban lijek donijeti dok drugi put odem u apoteku.
Obrazovanje
Ivan Fedorov: Sve obrazovne ustanove su bile na raspustu do 1. maja, po nalogu načelnika Zaporoške oblasne državne administracije, a 2. maja je zvanično završena školska godina. Ali okupatori pokušavaju da obnove obrazovni proces.
Zvanično, škole su zatvorene jer su direktori i nastavnici samovoljno podnijeli ostavke. Sada je jedino što su okupatori uspjeli da urade jeste da zahvaljujući kolaborantima stvore sliku o obrazovnom procesu za ruske medije. Da bi to uradili, otvorili su škole koje pohađa 5-7 učenika. Sve kako bi u Melitopolju proslavili 9. maj i pokazali da djeca idu u školu, uče poeziju, pjevaju sovjetske ratne pjesme.
Bivša direktorka fakulteta sebe naziva novom šeficom odjeljenja za obrazovanje. Njen suprug i rođak postali su direktori dvije škole.
Sadašnja šefica odjeljenja za obrazovanje Gradskog vijeća Melitopolja Irina Ščerbak kidnapovana je 28. marta. Odbila je da sarađuje i pokrene početni proces na ruskom.
Trenutno radimo na tome da učenici jedanaestog razreda u Melitopolju mogu da uče onlajn u školama u Zaporožju i dobiju sertifikat o završenom srednjem obrazovanju.
Nika: Majke su prinuđene da vode djecu u vrtiće. Nastavnicima se takođe nudi da idu na posao za duplu platu: jedna se daje u gotovini, a drugu Ukrajina plaća.
Većina odbija. Na primjer, u jednoj školi su ponudili da rade ovako: biće po 3-4 vojnika na svakom spratu i u dvorištu. Objasnili su da će to „obezbjediti miran život u školi“. Cio tim je pisao molbe za razrješenje, niko nije htio da sarađuje sa okupatorima.
Oni nastavnici koji pristaju da rade po takvoj šemi, ne da žele da sarađuju sa Rusima, samo se plaše. Nadaju se da mi kao roditelji nećemo pustiti našu djecu u školu.
Tehničkim školama i fakultetima prijete, da će izbaciti sve koji ne pohađaju nastavu i ostaju u gradu.
Elena: Priča se da su se otvorili vrtiće 24 i 38. Otvaraju se škole 4 i 19. Ali naših direktora nema nigdje, okupatori stavljaju svoje saradnike na ova mjesta.
Komunikacija i Internet
Ivan Fedorov: Od prvog dana u Melitopolju počela je sa radom ruska televizija i radio. Postoje informacije da su Rusi čak razvukli svoje kablove da bi se povezali na internet. Već smo mislili da će Rusija pokrenuti svoju mobilnu komunikaciju, jer telefonska komunikacija u Melitopolju nije radila nedjelju dana (otprilike od 23. marta do 1. aprila). Komunikacija se obično prekida kada dođe do masovnog kretanja vojne opreme, a Rusi ne žele da te informacije procure do Oružanih snaga Ukrajine.
Galina: U „Medijani“ su počeli redovi od 300 ljudi dnevno. Došlo je do toga da su ljudi grabili majstore koji su povezivali internet na ulicama i tražili da se povežu na mrežu za bilo koji novac. Ali sada provajder „Medijan“ više nikog ne povezuje.
Plate, penzije i socijalna davanja
Ivan Fedorov: Približan mjesečni budžet za isplatu penzija za cio Melitopoljski okrug je 180 miliona UAH, od čega 90 miliona UAH izdaju u gotovini poštari Ukrpošte. U martu je 70-80% plaćeno u gotovini. Mnoga udaljena sela su ostala bez penzija i ne postoji mogućnost da priušte da se pare donesu tamo. Svima onima koji primaju penziju preko kartice, ona i dalje dolazi u punom iznosu.
Nika: Novac možete prebaciti u gotovini u mjenjačnicama u kojima su se mijenjale rublje u eure. U prvom mjesecu okupacije provizija je bila 20% iznosa, a sada 10%.
Elena: Imam veliku porodicu, troje maloljetne djece. Od marta, iznos socijalne pomoći je povećan na 2.100 UAH. 15. aprila mi je poslato samo 1.700 UAH na karticu. Nejasno je gdje je otišlo još 400 UAH. Pozvali smo Zaporoško odjeljenje socijalne zaštite, gdje su rekli da nema pristupa melitopoljskim bazama podataka, riješiće to poslije rata.
Sa kartice možete prenijeti u gotovinu u zalagaonici, u prodavnici komisione opreme "TECHNOSTOCK", na pijaci i u mjenjačnici u gradu. U centru grada otvoreno je odjeljenje Privatbanke u kojoj se izdaju samo penzije. Veoma dug red je tamo.
Galina: U našoj zgradi odjednom je proradio bankomat. Tako sam stala u red da uzmem majkinu penziju. Stajala sam dva dana, novac je dobila 15 minuta prije policijskog časa. Sljedećeg dana bankomat je prestao da radi. I penzija mi je došla na karticu.
Gradonačelnik Melitopolja Ivan Fedorov je 30. aprila u svom svakodnevnom programu na Instagramu rekao da će sve penzije koje su prethodno izdate u gotovini preko Ukrpošte biti dostupne penzionerima u Oschadbanci na teritoriji pod kontrolom Ukrajine. Penzioneri koji su primali penziju na kartice nastavljaju da primaju penzije nepromijenjeno.
Komunalne usluge
Nika: Imamo gas, svjetlo, vodu. Čak su nam došli i novi računi za komunalije. Pišu da je sada nemoguće uplatiti na tekući račun kao ranije. Morate otići u kompaniju i platiti gotovinom. Ali sve ove kompanije okupirane su od strane Rusa. Dakle, nećemo platiti.
Smeće nije iznošeno nekoliko nedjelja. Komunalne usluge nisu radile. Okupatori su izvukli zaključke, a sada se smeće uklanja. Naravno, to rade naši komunalci u saradnji sa okupatorima, ali drugog izlaza nema.
Galina: Prije rata nismo imali javni prevoz, samo privatne minibuseve. Odmah poslije okupacije nisu radili, dvije nedjelje kasnije krenuli su na rute. Cijena karte je povećana sa 5 na 10 UAH. Svi minibusi polaze do 17:00. Sami transportni pravci nisu se promijenili.
Raspoloženje u gradu
Nika: 95% roditelja neće pustiti svoju djecu u školu, čak i ako ostanemo u okupaciji u septembru. Čujem takva osjećanja u gradu. I moje raspoloženje je isto.
Mnogi lokalni muškarci počinju da piju zbog stresa. Jer šta mi možemo? Ništa.
Širom grada su postavljeni bilbordi na kojima se nalaze plakati „Heroji rata”, „Vratimo se izvorima” i čestitaju na stvaranju Melitopoljske gubernije.
Koliko ja znam, list „Melitopoljski vedomosti“ je postao proruski orijentisan.
Okupatori su 21. marta oteli dvojicu novinara i glavnog i odgovornog urednika lista „Melitopoljski vedomosti“, kao i vlasnika istoimenog medijskog holdinga. Istog dana pušteni su novinari i glavni urednik. Nema informacija o tome gdje se nalazi vlasnik medijskog holdinga „Melitopoljski vedomosti“.
Na fejsbuk stranici Ukrajinskog medijskog biznisa navodi se da su okupatori zauzeli istoimenu izdavačku kuću i da samostalno objavljuju propagandne materijale pod maskom lista „Melitopoljski vedomosti“.
Definitivno ću ostati u gradu do aktivnih borbenih dejstava. Za sada ne vidim prijetnju svom životu. Nema više zelenih koridora, ima po 5-6 automobila u kolonama. Uglavnom preko Krima, jer je teže ići u Zaporožje. Ranije se od Melitopolja do Zaporožja moglo voziti za 45 minuta. A sada postoji 31 kontrolni punkt na putu od 100 kilometara do Zaporožja. I svakom mogu da kažu "Stani 3 dana sa strane, čekaj" ili si primoran da se vratiš.
Elena: Poslije 16:00 nećete nikoga sresti na ulici. Ali ovako - ljudi idu, kupuju hranu, šetaju parkovima. Pokušavam da živim normalnim životom. Postoje čak i frizerski saloni i saloni za nokte, ali su tamo cijene previsoke.
Jaroslav Boruta, specijalno za „Ukrajinska pravda. Život“.
Почитати текст українською можна TYT.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR