Spašavali su živote, a Rusija ih je ubila: Priče ljekara koji su postali žrtve rata

Treće nedjelje juna obilježava se Dan ljekara. Prema zvaničnoj statistici, najmanje 12 ukrajinskih civilnih medicinara više neće moći da proslave praznik – isto toliko ih je poginulo od posljedica ruske invazije punih razmjera. Još 47 je povrijeđeno.

Ova statistika uključuje ne samo ljekare koji su povrijeđeni na službi, već i one koji su poginuli od ruske granate ne na radu, već kod kuće ili u skloništu.

„Ukrajinska pravda. Život“ zajedno sa Ministarstvom zdravlja govore ko su bili, gdje su radili i kako su ukrajinski ljekari poginuli.

Kijevska oblast

Inna Dihtjarenko i Vita Bilotska su ljekari Centra za primarnu zdravstvenu zaštitu u selu Bilogorodka u Kijevskoj oblasti. Ruska granata je 28. marta pogodila skladište u kojem su sortirali medikamente.

Porodični ljekar Inna Dihtjarenko preminula je na licu mjesta, njena koleginica, medicinska sestra Vita Bilotska, bila je u komi do početka juna. Umrla je ne vraćajući se svijesti.

Inna Dikhtiarenko je imala 27 godina.

Ne tako davno je radila u ambulanti porodične medicine, ali je uspjela da zaradi ljubav i poštovanje pacijenata. Prijatelji kažu da je Inna uvijek fanatično radila svoj posao, nikada nije odbijala da pomogne pacijentima, čak je davala konsultacije van radnog vremena, išla na pozive.

Zbog posla je malo vremena provodila kod kuće, jedva se odmarala i uopšte nije putovala.

Sa početkom sveobuhvatne invazije na Rusiju, kao porodični ljekar je svakodnevno bila na poslu, popunjavajući zalihe ljekova.

28. marta ponovo je otišla po ljekove za svoju ambulantu. Direktan pogodak ruske rakete u medicinsko osoblje prekinuo je njen život. Predsjednik je 18. juna porodičnom ljekaru dodijelio orden „Za spasene živote“.

Vita Bilotska je skoro 12 godina radila kao medicinska sestra. Za to vrijeme se pokazala osjetljivom prema pacijentima i njihovim potrebama. 40-godišnja medicinska sestra je tokom raketnog napada zadobila ne samo povrede već i teške opekotine. Ljekari su nekoliko mjeseci pokušavali da joj spasu život, ali nisu mogli. Dvoje maloljetne djece ostalo je bez majke.

Donjecka oblast

Gradska bolnica u Mariupolju br. 4 je prethodno izgubila najmanje tri ljekara - Sergeja Vlasjuka, Andrija Hnatjuka i Anatolija Kazanceva.

A to su samo oni čija je smrt potvrđena, s obzirom na situaciju u privremeno okupiranom gradu. I pored borbi, ljekari su stalno bili na poslu i pomagali pacijentima.

Anatolij Kazancev je bio šef dječjeg odjeljenja za zarazne bolesti. Sredinom marta, ruski okupatori su ponovo granatirali grad, a posebno medicinske ustanove.

Uslijed jednog od granatiranja, preminuo je 63-godišnji ljekar, koji je cio svoj život posvetio medicini. To se dogodilo uprkos naporima kolega da ga reanimiraju. On je sahranjen direktno u dvorištu bolnice.

Otprilike u isto vrijeme, umro je Andrij Hnatjuk, koji je radio kao šef terapeutskog odjeljenja. Prema preliminarnim informacijama, poznati ljekar u grad je otišao po vodu za ustanovu, ali se nije vratio. Doktor je kasnije pronađen upucan u automobilu. Identifikovan je po dokumentima.

Početkom aprila u granatiranju je poginuo ljekar hitne pomoći Sergej Vlasjuk. Fragment projektila pogodio ga je u grudi. Ljekar je preminuo na licu mjesta.

Do Dana medicinskog radnika, predsjednik Volodimir Zelenski je posthumno odlikovao sva tri ljekara Ordenom za zasluge trećeg stepena.

Koliko je medicinara umrlo ili nestalo u razrušenom Mariupolju i uopšte u Donjeckoj oblasti ostaje da se utvrdi.

Luganska oblast

I pored toga što se aktivna borbena dejstva u regionu Luganska samo intenziviraju, poznato je da su poginula tri radnika zdravstvenih ustanova.

Tim iz Sjeverodonjecke multidisciplinarne bolnice je 8. marta otišao da pruži palijativnu njegu pacijentu. U gradu su se našli pod neprijateljskom vatrom.

Medicinska sestra Valentina Ruhlo i vozač Hitne pomoći Viktor Slepcov poginuli su na licu mjesta.

Medicinska sestra Natalija Tehnikova je povrijeđena, ali je na sreću preživjela. Oba poginula radnika su u martu posthumno odlikovana medaljama „Za spasene živote”.

Na pitanje koji su ljudi ubijeni, njihova koleginica Olga odmah upozorava:

„Plakaću, jer ne mogu da vjerujem da je umrlo tako dvoje dobrih i izuzetnih ljudi. Valentina nikada nikome ništa nije uskratila, uvijek je bila druželjubiva žena.“

Tijelo preminulog ljekara reanimacije Serhija Popovičenka još nije pronađeno.

Radio je u Luganskom regionalnom kliničkom onkološkom centru. Poznato je da je ljekar preminuo tokom evakuacije sredinom marta.

U to vrijeme, on i njegova porodica su pokušavali da napuste grad, ali su Rusi pucali na civile na drugom kontrolnom punktu.

Ljekar je zadobio povrede koje nisu opasne po život i preminuo je na licu mjesta.

On je, kao i njegove kolege, posthumno odlikovan ordenom „Za spasene živote“.

Hersonska oblast

Dana 26. februara, na broj 103 (hitna pomoć) pozvan je muškarac sa prostrijeljenom ranom u grudi u selu Tjaglinka.

U ovom slučaju, otišao je tim „hitnih radnika“ – bolničar Andrij Borodin i vozač Volodimir Kovalčuk. 16 minuta nakon poziva već su bili na licu mjesta i pomagali ranjenima.

Istovremeno je stigao još jedan poziv. Hitna pomoć je ponovo pozvana u isto selo. I opet je to bila prostrijelna rana. Pošto je prva žrtva već bila zbrinuta, bolničar je odlučio da ode kod druge.

Već na licu mjesta ukazao mu je hitnu pomoć i pozvao drugu ekipu medicinara. Po dolasku, ljekari su podijelili pacijente i odveli ih do Hersona.

Prva je krenula ekipa Borodina i Kovalčuka, a 5 minuta kasnije i kolege. Usput su doktori razgovarali jedni sa drugima. Već na ulazu u grad, bolničar je vidio da su u polju tenkovi. Ruska vojska je počela da puca na ljekare. Tada se već znalo da je bolničar povrijeđen, a nije poznato u kakvom je stanju vozač.

Brigada iz regionalnog centra odmah je krenula da spašava ranjene. Već na licu mjesta vidjeli su vozilo Hitne pomoći zahvaćeno plamenom.

Iz vozila je uspio da izađe samo bolničar. On je sa višestrukim teškim povredama prebačen u bolnicu. Poginuli vozač je posthumno odlikovan ordenom "Za spasene živote".

Harkovska oblast

Najmanje devet medicinskih radnika je poginulo u ruskom granatiranju u oblasti Harkova. Većina njih stradala je van radnog mjesta, ali gubici od toga se ne smanjuju.

Od posljedica granatiranja umrla je 57-godišnja akušer-ginekolog Medinska Lilija.

Za sada nije poznato kada se to desilo. Prema preliminarnim podacima, Rusi su izveli vazdušni udar početkom marta. Boravak u skloništu nije spasio ženu. Do podataka da je Lilija zaista umrla došlo se samo zbog postojanja spiskova onih koji su bili u prihvatilištu.

Ljudmila Čibis umrla je zajedno sa ćerkom i roditeljima od ruskog granatiranja. Radila je kao medicinska sestra – anesteziolog. Preminula medicinska radnica imala je 37 godina. Iza nje je ostao trogodišnji sin. Oba ljekara su radila u Centralnoj gradskoj bolnici Izjum.

Generalno, geografija gubitaka među zdravstvenim radnicima u regionu Harkova je impresivna. Najmanje dvoje zaposlenih više neće dolaziti da rade na Univerzitetskoj klinici Harkovskog medicinskog univerziteta, gradskoj poliklinici Harkiv №26. Regionalna traumatska bolnica i Gradska bolnica Šalimov takođe su izgubile osoblje.

Zvanična statistika prikuplja samo brojke i okolnosti smrti. Međutim, iza svake cifre izvještavanja – cijeli ljudski život. Život koji su ukrali ruski teroristi.

Nažalost, zbog nedostatka kontakta sa rođacima, ponekad zbog nemogućnosti pronalaženja njihovih kontakata, teško je reći o svim ljekarima. Istovremeno, uvjereni smo da će priča o svakom medicinskom radniku čiji je život prekinut u ovom nepravednom ratu svakako biti ispričana. Pamtićemo svakoga!

Vječna pamjat i čast stradalima.

Olga Hetmanec, za „Ukrajinska pravda. Život“