Djevojčica je čitala knjigu, žena je radila u bašti: Priče ljudi koji su poginuli u jednom danu granatiranja u Harkovskoj oblasti

Dan od 21. do 22. juna jedan je od najtežih za Harkovsku oblast sve od 24. februara. Harkovska regionalna vojna uprava navela je broj civilnih žrtava: 15 poginulih i 16 ranjenih.

Poginuli su bili u Harkovu i Bezruku, u Čugujevu, gdje je autobuska stanica bila zahvaćena artiljerijskom vatrom, i u selu Udi,  Zoločivskog okruga. Ko su bili mrtvi, sjećaju se njihovi rođaci i poznanici.

Tekst je pripremila ekipa „Memorijal civilnim žrtvama rata” specijalno za „Ukrajinsku pravdu. Život”.

Raisa Kazakova je kao dijete preživjela Drugi svjetski rat i umrla u svojoj bašti

Mačka mjauče iz dvorišta u dvorištu Raise Kazakove. Izlazi kroz rupu u ogradi. Ovdje ima mnogo rupa, a toliko su velike da čak i čovjek može da prođe kroz njih. Ograda je polomljena tokom granatiranja.

Životinja se trlja o noge - traži da nju maze. Već nekoliko dana je sama. 23. juna sahranjena je njena vlasnica. Raisa Kazakova, ili baka Raja kako je zovu komšije, brala je grašak u bašti kada su Harkov ponovo granatirale ruske trupe.

Ruska vojska je nekoliko dana zaredom gađala jednu od industrijskih zona grada i iza nje okrug Stare Zatišje. To je nekoliko mirnih, gotovo seoskih ulica sa jednospratnim kućama i baštama. Ne zna svaki taksista za ovaj udaljeni dio Industrijskog okruga Harkova.

U ovoj okolini 21. juna nije bilo tiho – mještani su izbrojali devet dolazaka. Kasnije se saznalo da se neprijatelj koristi oružje MLRS "Uragan". Jedan od projektila je pogodio baštu bake Raje. Izbio je požar, jedna od pomoćnih zgrada je izgorjela do temelja.

Istopila se kanta sa graškom, koju je penzionerka brala. Baka Raja se dugo nije mogla naći, prisjeća se komšinica. I sama je čudom preživjela to granatiranje:

„Ušla sam u dvorište, a negdje u blizini je bila eksplozija. Čim sam ušla u kuću udario me je udarni talas u potiljak. Istrčala sam, počela da vičem: Bako Raja, tetka Ljudo! To je njena ćerka. Živjela je sa njom i njenim unukom. Unuk je bio na poslu, ja sam ga pozvala telefonom. Zvali smo vatrogasce a do tada su gasili cijelu ulicu. Mi smo ovdje ujedinjeni, svi su dotrčali sa kantama. Bilo je strašno izaći u baštu, ruševine su bile - sve se odjednom desilo. A onda su vidjeli komad haljine... Projektil je pao 3 metra dalje“, navodi komšinica.

Baka nije imala šanse da preživi. Njenu ćerku Ljudu spasilo je to što je bila na drugoj strani kuće. Ali tamo je doletjelo i staklo i mali komad gvožđa iz projektila, koji je ranio ženine noge. Polomljena su vrata i prozori na susjednim kućama. Ostatak „Uragana” zahvatio je industrijsku zonu, gdje su se zapalila komercijalna skladišta.

Osim bake Raje, tog dana u Harkovu su umrle još četiri osobe. Svi su civili. To se dogodilo prilikom granatiranja industrijske zone.

Komercijalna skladišta u kojima su ljudi radili bila su prekrivena granatama. Njihova tijela pronašli su spasioci prilikom gašenja požara. Nakon granatiranja 21. i 22. juna, u ulici u kojoj je penzioner poginuo, gotovo da nije bilo stanovnika. Oni koji su ipak riješili da ostanu noću su isključivo u podrumima ili u obližnjem fabričkom skloništu.

Komšije se sjećaju Rajise Kazakove kao ljubazne osobe:

"Sve čisti u bašti, pa đubre nosi kantom. Čak ju je i unuk mnogo molio da se više odmori. Ali je bila jaka! Rođena je 37. godine, preživela je Drugi svjetski rat, imala je tada osam godina, i ovdje je ubijena”, navode oni.

Margarita Gaponenko - osmogodišnja djevojčica umrla je u dvorištu svoje kuće sa knjigom

Istog dana završio se život osmogodišnje djevojčice. Margarita Gaponenko je bila u blizini svoje kuće u selu Bezruki sa tetkom i čitala knjigu kada je počelo granatiranje. Dijete je preminulo na licu mjesta.

Rita je završila drugi razred. 

„Danas je tužan dan za naše selo... Umrla je naša učenica, naša mala zvijezdica, Margarita Vjačeslavivna Gaponenko, koja je završila drugi razred i prešla u treći... Umrla je kod kuće, u našem rodnom Bezruku. Nikada nećemo oprostiti...", mogu se vidjeti poruke na internetu.

U znak sjećanja na dijete, Olga Legenka je postavila video na mrežu sa natpisom „Ovako je ovaj anđeo pjevao u prvom razredu“. Na njemu prvakinja Rita pjeva pjesmu o školi u kabinetu i pleše.

Ispod ovog snimka i ispod svoje posljednje fotografije majka se oprašta od ćerke, stotine je komentara sa riječima saučešća za porodicu. Margarita je sahranjena 24. juna.

Selo Bezruki i još nekoliko sela Dergačivskog okruga oslobođeni su okupacije 22. aprila, ali granatiranje ovdje ne prestaje. Selo se skoro svakodnevno pojavljuje u izvještajima o napadima neprijateljskih granata na stambene zgrade ili požarima koje su one izazvale. Većina stanovnika je otišla odavde.

Margarita je ostala ovdje sa svojom majkom i tetkom Julijom.

Margarita Gaponenko postala je 44. dijete koje je poginulo u Harkovskoj oblasti tokom rata punih razmjera.

Supružnici Larisa Gurieva i Oleksandr Kurbanov, njihov komšija Oleksandr Zverev spavali su kod kuće kada je raketa pala na kuću

Zoločiv je granatiran u noći 22. juna. I ovo je prvi put da je selo granatirano od "Iskandera".

Rusi su odmah usmjerili dvije rakete na dvospratnu stambenu zgradu. Jedan je pao blizu njega, drugi, sudeći po uništenju, upravo u stanu supružnika Larise Gurjeve i Aleksandra Kurbanova.

Porodica je došla kući da prenoći prvi put poslije mnogo dana. Novinar iz Zoločiva Vasil Mirošnik upoznao je majku jednog od ubijenih u ruševinama. Kaže da je žena čekala do kraja da njenu porodicu izvuku živu iz ruševina. Sjeća se njenih riječi:

„Dugo su noćili kod mene, a tek danas su odlučili da odu kući. Legli su u hodnik da bi bili sigurniji. Larisa je imala 51, Aleksandar 52. Dio kuće u kojoj su živjeli srušio se skoro na ciglu. Komšije i spasioci proveli su mnogo sati razvrstavajući ostatke. I tek ujutru su pronašli fragmente oba tijela. Samo dan prije smrti, žena je pripremila džem, kojim je često častila svoje prijatelje. "Laročka! Vječni ti mir! Šteta što za zimnicu nećeš moći da probaš svoj džem od jagoda, koji si juče napravila!", riječi su drugarice Oksane Ostroverh, opraštajući se od pokojnice na društvenim mrežama.

„Okrutni rat je nemilosrdno odnio našu drugaricu, drugaricu, komšinicu Larisu Gurijevu-Kuropjatnik – iskrenu, veselu, otvorenu i ljubaznu osobu. Toliko je voljela da pravi magiju u kuhinji i okuplja svoje rođake i prijatelje za prazničnim stolom, čuva djecu, njena dva unuka, da podjeli na Fejsbuku šta brine njenu dušu, da se druži u bašti... Toliko je voljela ovaj život i prošla kroz njega sa osmjehom. Pamtićemo te uvijek Laročka “, - tako se o Larisi sjeća njena drugarica iz razreda Larisa Vlasova.

Kuća poginulog para je granatirana drugi put. Dvospratna zgrada je bila pod jednim od prvih granatiranja kojima je Rusija podvrgla selo.

Oleksandar Zverev je bio skoro jedini stanovnik dvospratnice. Muškarac star 46 godina imao je invaliditet. Njegovo tijelo je prvo izvađeno ispod ruševina.

Prva stvar koju vidite kada uđete u Zoločiv iz Harkova je crkva. Čini se da se uzdiže iznad puta. Ali za tren upadnu u oko prve kuće sela, razbijene granatiranjem. Selo ima manje od 10.000 stanovnika, a od 24. februara Rusi su ubili 50 ljudi i ranili još 73.

Hanna Černenko, specijalno za „Ukrajinska pravda. Život“.