Govorili o "jednom narodu" i poželjeli smrt: Kakve natpise su ostavili okupatori u ukrajinskim školama i koji je njihov smisao

Piše: Tetjana Savčenko, novinarka, istoričarka, specijalno za UP-Život

Ruski okupatori ostavili su za sobom brojne tragove svog boravka na okupiranim teritorijama. U školama u kojima su se smještali, osim devastacije, nereda, ostataka hrane i namirnica, bile su i poruke: natpisi i crteži.

Što zapravo okupatori pokušavaju da prenesu Ukrajincima svojom improvizovanom „kreativnošću“ na zidovima škola i kako ovaj dio arhive može da pomogne u evidentiranju ratnih zločina i privođenju Rusa pravdi?

Tokom rata u punom obimu ruska vojska je zadala udare na 3.798 obrazovnih ustanova na teritoriji Ukrajine. Njih 365 je potpuno uništeno.

Uprkos tome što neprijatelj tvrdi da su ove ustanove bile „vojne mete“ zbog navodnog razmještanja Oružanih snaga Ukrajine tamo, stradali su isključivo zaposleni obrazovnih institucija. Istovremeno, sami Rusi na okupiranim teritorijama aktivno koriste škole za dugoročno razmještanje snaga.

To potvrđuju i tragovi njihovog boravka otkriveni na deokupiranim teritorijama – posebno natpisi i crteži.

Foto izvor: Twitter @NEXTA_TV.; Rusi ostavili natpise u školama u mjestima koja su okupirali: „Rusija ljubljena naša država“

Zašto je važno evidentiranje „tragova“ okupatora

Broj natpisa okupatora koji su ostali u ukrajinskim obrazovnim ustanovama ukazuje na sistemsko korišćenje civilnih objekata od strane Rusa kao lokacija razmještanja vojske, kao i na dužinu njihovog boravka tamo.

Ruske trupe su ostavile svoje „tragove“ u školama Kijevske, Černihovske, Sumske, Harkovske, Donjecke, Zaporoške, Hersonske i Nikolajevske oblasti. Većina njih je već dodata u arhivu i ucrtana na interaktivnu mapu.

Ova mapa je nastala kao dio inicijative ustanove kulture „Među ušima“ — „Dokazi na zidu“. Ovo je otvorena arhiva koja pokazuje pravo značenje „ruskog svijeta“. U cilju prikupljanja dokaza o ruskim ratnim zločinima, učesnici inicijative sprovode ekspedicije na deokupirane teritorije, prate otvorene izvore i prikupljaju slikovite jezičke artefakte „ruske kulture“ koja generiše vojnu agresiju.

Prema riječima osnivača ustanove kulture Pavla Gajdaja, jedan od zadataka projekta je dokumentovanje karakteristika takozvane kulture okupatora, kako bi se „sistematski i faktografski objasnilo čitavom svijetu kakva bića zapravo formira ruska kultura, kako oni gube ljudskost i slobodu i kakva je opasnost po slobodne narode i cio svijet“.

„Natpisi koje su okupatori ostavili odražavaju svijet u kome žive. To je svijet u kome ljudski život nema vrijednost, sloboda je mit, a nasilje i prisvajanje tuđeg je norma.

Ova stvorenja su bez slobodne volje, izvršioci tuđih planova, a njihovu pokretačku snagu čini energija koju može dati samo strah. Oni su rušitelji, nesposobni za stvaranje. Zato su usmjereni na prisvajanje tuđeg, da bi imali razvoj na račun drugih.

Ali razvoj na račun drugih nije baš u korelaciji sa mitom o „velikoj ruskoj kulturi“, zbog čega im je toliko važno da tuđu nazivaju svojom. Oni ne mogu da vide i prepoznaju zlo, što ih čini nesposobnim za pokajanje, dakle, ne mogu da se promijene, i stoga će uvijek donositi katastrofu i uništenje drugim narodima“, naglašava Gajdaj.

Prema riječima Marije Zadorožne, šefice ustanove kulture „Među ušima“, ova arhiva može postati jedan od dokaza ruskih zločina protiv ukrajinske kulture pred međunarodnim sudovima i tribunalima.

Pored toga, arhiv će postati platforma za čuvanje, umnožavanje i dijeljenje znanja o ratu Rusije protiv Ukrajine, uvjerena je osnivačica i rukovoditeljka projekta „Dokazi na zidu“ Anastasija Oleksij.

Tim još uvijek nema potvrđene fotodokaze iz Luganske oblasti koja je i dalje skoro u potpunosti okupirana od strane Rusije.

Ukupno, od 399 natpisa koji se nalaze u arhivi u vrijeme pisanja članka, 49 je zabilježeno upravo u školama i licejima koji su donedavno imali jedan zadatak - da obrazuju mlađe generacije, a sada osakaćeni čekaju na svoju obnovu i povratak djece.

Funkcionalna značenja i smisao

Sadržaj okupacionih natpisa obično ima za cilj da obilježi teritoriju. Najčešći simboli su V i Z, koji se ponekad zamjenjuju ćiriličnim – Z i V. Na primjer, natpis „Za Хoрду“ na školskoj tabli u Ljubimovki u Hersonskoj oblasti.

Toponimski markeri nisu ograničeni samo na naziv zemlje agresora „Rusija“; pominju i pojedine krajeve i gradove. Na primjer, u Hostomelu u Kijevskoj oblasti poslali su „pozdrav” iz Sibira. U Velikoj Oleksandrivki u Hersonskoj oblasti svoje prisustvo obilježili su predstavnici Republike Dagestan. Svoj trag su ostavili i sljedbenici Ramzana Kadirova koji je na čelu Čečenije od 2007. godine. Tako su, u Andrijevki, Kijevska oblast, na podrumskim vratima škole napisali svoj glavni slogan „Ahmat sila“.

Foto: MEDIA INITIATIVE FOR HUMAN RIGHTS/ U Andrijevki, Kijevska oblast, okupatori su na podrumskim vratima škole ostavili slogan „Ahmat sila“ 

Natpisi su upućeni ne samo Ukrajincima, već i „svojima“. Različite jedinice ruske vojske često su u međusobnom sukobu iz različitih razloga, posebno zbog nacionalnih animoziteta. To se može vidjeti na primjeru natpisa na tabli „Vazdušno-desantne snage, pušite kurac“, koji su vjerovatno ostavile jedinice Kadirova.

Foto: РОМАН ТИМЕНКО, "МІЖВУХАМИ"/Rusi demonstriraju svoju „kulturu“: „Slava Rusiji i Čečenskoj republici“, Vazdušno-desantne snage, pušite ku*ac“)

Širenje propagande

Veliki broj natpisa, posebno u obrazovnim institucijama, širi glavne teze ruske propagande. U privremeno okupiranom Basanu Zaporoške oblasti, okupatori su na tabli jedne opljačkane škole napisali da će „uskoro biti mir“.

Glasnogovornici Kremlja su još nakon završetka Drugog svjetskog rata aktivno počeli da plaše građane drugim ratom, odakle je i potekla želja za mirom kao najvišim dobrom. Vremenom se koncept mira u ruskoj svijesti izobličio i transformisao u geslo „možemo ponoviti“. Pojavili su se takozvani ruski mirotvorci koji su zapravo bili obični okupatori i ratni zločinci, koji su učestvovali u ratovima širom svijeta, posebno u Nagorno-Karabahu, Gruziji, Pridnjestrovlju, na Kosovu.

U već pomenutoj školi u Basanu Rusi su napisali „Putin je svugdje”, nastavljajući retoriku lidera Kremlja o „beskonačnim granicama” zemlje agresora. Natpis „Putin ima kečeve u rukavu“ koji su okupatori ostavili na školskoj klupi u Hostomelu nagovještava superiornost vladara Ruske Federacije i potvrđuje činjenicu da se Rusi ponose diktatorom na vlasti.

Foto: ТИМОФІЙ БЕРЕЖНИЙ/Natpis okupatora o ruskom diktatoru: „Putin je svugdje“

Rusi nisu zaboravili da pomenu glavni dragulj neprijateljske propagande – narativ „jednog naroda“. Na primjer, u Husarivki Harkovske oblasti bilo je rječito: „Rusi, Ukrajinci, Bjelorusi i mnogi narodi koji žive u Rusiji su jedan narod, jedna država, Rusko carstvo, SSSR, Ruska Federacija“.

Foto: "МІЖВУХАМИ"/Okupatori su po školama širili jedan od omiljenih narativa ruskog diktatora o „jednom narodu“

U Hostomelu su okupatori Ukrajince nazivali i „bratskim narodom“, a u Velikoj Oleksandrivci su istakli da se ne bore protiv običnih Ukrajinaca, već samo protiv takozvanih „neonacista“ i NATO-a.

U Ljubimovki, osvajači nisu odstupili od sovjetskih i ruskih narativa, pa su obećali da će uskoro svi „nacisti“ biti mrtvi. U Borodjanki, Kijevska oblast, okupatori su prijetili svom glavnom neprijatelju - Stepanu Banderi, a u Katjužanki su poželjeli smrt svim „banderovcima“.

Foto: ТИМОФІЙ БЕРЕЖНИЙ/ Još jedan ciničan natpis na tabli zahvaćene škole „Izvinite, molimo vas. (nacrtano srce) Rusi i Ukrajinci jedan narod!“

Uprkos činjenici da Rusi neprestano šire propagandu o „nacizmu u Ukrajini“, oni sami ne oklijevaju da na svojim natpisima koriste izraze „Rusija za Ruse“ i crtaju kukaste krstove pored jednog od slogana savremenih ruskih nacista – „Slava rodu“ . Takođe u Krapivni, osvajači su napisali žargonsku riječ "ziga", što je referenca na Hitlerov slogan "Sieg Heil!" („Živjela pobjeda!“ ili „Slava pobjedi!“). Osim toga, okupatori  ponekad sami sebe nazivaju „rašistima“ po analogiji sa fašistima.

Foto: Još jedan antiukrajinski natpis na tabli jedne od škola: „smrt banderovcima“

Izbjegavanje odgovornosti

U natpisima Rusa se mogu naći i izvinjenja i opravdanja. Međutim, ovim riječima se ne može vjerovati znajući što su okupatori radili u ukrajinskim naseljima s civilnim objektima i s ljudima. Tako da, ove poruke nisu o krivici i kajanju, već o prebacivanju odgovornosti.

Foto: ПАВЛО СМОВЖ/Ponegdje okupatori i sami sebe nazivaju „rašistima“, po analogiji sa fašistima

Natpis „Izvinite, mi nismo htjeli“ okupatori su ispisali na tabli u opljačkanoj školi u Basanu. „Oprostite nam! Natjerali nas“ i tužni emotikon Rusi su ostavili na zidu škole u Hostomelu, u Kijevskoj oblasti. Riječi „Djeco, izvinite što je takav nered, pokušali smo da spasimo školu, ali bilo je granatiranja“) okupatori su napisali na tabli u Katjužanki.

Prvog dana, kada su već vođena masovna bombardovanja iz vazduha, stotine mještana otjerali su iz skloništa škole. Umjesto toga, tamo su postavili komandni štab i ćelije za mučenje. Okupatori su u dvorištu zakopali porodicu strijeljanu iz tenka i uselili se u njihovu kuću. Školu su opljačkali, skoro sva imovina je odvezena, a ono što se nije moglo uzeti uništeno je.

„Briga“ za djecu

Posebno treba istaći smjernice i fraze Rusa koje navodno izražavaju brigu za ukrajinsku djecu. Najslikovitiji primjer od trenutno dostupnih u arhivi je potpuno ispisana tabla u pomenutoj školi u Katjužanki. Zavojevači su pisali da treba „dobro učiti, biti druželjubiv, pravedan, pošten, nositi mir i birati isključivo nevojna zanimanja“ – dakle sve ono što sami ne rade.

U Jarovu, Donjecka oblast, osvajači su poručili: „Djeco, želimo vam samo dobro. S ljubavlju, Rusi“. Bila je to jedina škola u naselju. Prema svjedočenju lokalnog stanovništva „prvo što su Rusi uradili - pucali su u školu, iako tamo nije bilo nikoga“.

Foto: РОМАН ТИМЕНКО, "МІЖВУХАМИ"/Imitacija „saosjećanja“ okupatora koji su napali na Ukrajinu: „Pozdrav. Oprostite nam! Natjerali nas“

Ove godine okupatori su organizovali proslavu prvog dana škole u nedovršenoj mariupoljskoj školi u Donjeckoj oblasti. Podsjećamo da je prije invazije Ruske Federacije u gradu bilo 67 srednjih škola. Nijedna od njih nije ostala cijelom, većina je potpuno uništena ruskim bombardovanjem. Umjesto toga, osvajači su počeli da grade nekoliko novih škola i propagandno širili ovu vijest kao da prije toga u Ukrajini uopšte nije bilo obrazovnih institucija, a da je dolaskom Rusa u grad počeo razvoj.

Poslije prijema u ovu mariupoljsku školu, djeci je organizovan „edukativni čas” na temu otadžbine – naravno, radilo se o Rusiji. Tome su prisustvovali i šef takozvane „DNR“ Denis Pušilin, samoproglašeni gradonačelnik Mariupolja Kostjantin Ivaščenko i predstavnici Putinove partije „Jedinstvena Rusija“ u pratnji naoružanih vojnika. Eto tako se Rusi „brinu“ o ukrajinskoj djeci: pod cijevima mitraljeza na okupiranim teritorijama, a ponegdje i u samoj Rusiji, uče se da voli zemlja koja im uništava dom.

Foto: ВОЛОДИМИР РУНЕЦЬ/„Želje“ okupatora ukrajinskoj djeci na tabli jedne od škola:

„Želimo vam uspjeh u školi! Rat će se završiti i vi ćete obnavljati svoju zemlju. Budite pravedni i iskreni jedni prema drugima, pružite ruku pomoći svima kojima je to potrebno. Nadamo se da ćemo biti prijatelji! Postanite doktori, inženjeri, učitelji – birajte pozive koji nose mir! Neka vas čuva Bog i još jednom izvinite što smo zauzeli školu. 

Rusi!

Djeco, izvinite što je toliki nered, trudili smo se da sačuvamo školu, ali bilo je granatiranja. Živite u miru, čuvajte sebe i ne činite greške koje su radili vaši prethodnici. Ukrajina i Rusija – jedan narod! Mir vam, braćo i sestre!“

Natpis „Nahranićemo vašu djecu kostima“ na zidu kulturnog centra u Novom Bikovu, Černihovska oblast, slikovito pokazuje pravi odnos Rusa prema ukrajinskoj djeci.

Malodušnost

Što su se okupatori duže zadržavali na osvojenim teritorijama, njihova malodušnost i razočarenje sve su više bili vidljivi u natpisima koje su ostavljali za sobom. Tako su u Borodjanci Rusi postepeno počeli da sebi postavljaju pitanje „Za koji kurac mi smo tu?“. Na koledžu u Malom Vistoropu, u Sumskoj oblasti, vremenom je na natpis „Ja sam Rus” dodano „ni-sam”, što može ukazivati na još jedan pokušaj odricanja od počinjenih zločina. Okupatori su u Hostomelu ostavili prepisku u liceju koja pokazuje postepeni gubitak vjerovanja u budućnost: „Uskoro doma” – „bilo kako” – „vjerovatno”.

Što kaže međunarodno pravo?

Natpisi ruske vojske u ukrajinskim obrazovnim ustanovama na okupiranim i već deokupiranim teritorijama svjedoče o korišćenju civilnih objekata za baziranje trupa. Ovakvi postupci okupatora suprotni su međunarodnim normama, zakonima i običajima ratovanja, jer mogu ugroziti bezbjednost civilnog stanovništva.

1907. godine u Hagu usvojena je IV konvencija o zakonima i običajima ratovanja na kopnu. Aneksom (član 56) navedeno je da obrazovne ustanove treba tretirati kao privatnu svojinu, a svako oduzimanje, uništavanje ili namjerno oštećivanje istih je zabranjeno i treba da bude predmet krivičnog gonjenja.

Prema Dopunskom protokolu I (stav 2, član 51) Ženevskih konvencija od 12. avgusta 1949. zabranjeno je gađati objekte bez razlikovanja da li su vojni ili civilni. Dakle, sistemsko smještanje vojnika u obrazovne ustanove onemogućava utvrđivanje funkcija zgrada. Protivnik ne može biti siguran da će u školama biti vojnici, a ne učenici i osoblje. Pored toga, prema Ženevskoj konvenciji o zaštiti civilnog stanovništva u vrijeme rata (član 53), zabranjeno je uništavanje ili zauzimanje imovine neprijatelja i civilnog stanovništva, što je takođe u suprotnosti sa korišćenjem obrazovnih ustanova u vojne svrhe. Akcije ruske vojske suprotne tome potvrđuju njihove namjere okupacije naselja.

Foto: ОЛЕКСІЙ ФУРМАН/GETTY IMAGES/ Mržnja Rusa prema Ukrajincima u jednom natpisu: „Nahranićemo vašu djecu kostima“

2010. godine, uz pomoć UN, stvorena je Globalna koalicija za zaštitu obrazovnih institucija od napada (GCPEA) koja je stvorila „Deklaraciju o bezbjednosti škola” u oružanim sukobima i ratovima. Glavne odredbe ovog dokumenta naglašavaju da vojska nema pravo da koristi postojeće škole i univerzitete, čak ni tokom raspusta. Zgrade nekadašnjih obrazovnih institucija mogu se koristiti u vojne svrhe samo na kratak vremenski period, u nedostatku alternative.

Foto: СУСПІЛЬНЕ. СУМИ/ Natpis koji može ukazivati na još jedan pokušaj Rusa da se odreknu svojih zločina

Sada je potrebno nastaviti sa prikupljanjem podataka i dokumentovanjem činjenica o zločinima neprijatelja – posebno natpisa na zidovima. Ovo bi potencijalno moglo da pruži veću međunarodnu podršku Ukrajini dok pokušava da Rusiju pozove na odgovornost.

Izvorni tekst dostupan je na ovom linku.