Autor: Reuf Bajrović
Bosna i Hercegovina bi trebala biti primljena u NATO u kratkom roku, da bi se zaštitila od subine Ukrajine, i ruskog otvaranja novog fronta na zapadnom Balkanu, bez obzira na prijetnje koje je nadavno iznio ruski ambasador u BiH, smatra potpredsjednik Američko-evropske alijanse u Vašingtonu (US-Europe Alliance), Reuf Bajrović u analizi koju je napisao za Institut za istraživanje vanjske politike (Foreign Policy Research Institute).
Uz ranjivost koju dijele mnoge istočnoevropske zemlje koje nijesu dio NATO-a ili EU, postoji niz specifičnih političkih i socijalnih faktora koji Bosnu stavljaju u posebnu opasnost od ruskog uplitanja i agresije. Među njima, Bajrović navodi i greške koje EU uz podršku SAD-a pravi sa izbornom reformom, kojom se nagrađuju nacionalističke angende u BiH.
Invazija Ruske Federacije na Ukrajinu obnovila je zabrinutost da će ta zemlja iskoristiti svoje igrače (proxies) u Bosni i Hercegovini (BiH) za otvaranje drugog fronta protiv Zapada - na zapadnom Balkanu. Direktor njemačkog Marshall fonda u Varšavi, Mihal Baranovski (Michal Baranowski), dobro je primijetio da je ruski predsjednik Vladimir Putin "od samog početka govorio da se ne radi samo o Ukrajini". Zaista, sadašnji sukob proizlazi iz Putinovih grandioznih geopolitičkih planova da se suprotstavi uticaju Sjevernoatlantskog saveza (NATO) u istočnoj Evropi. Visoki predstavnik Evropske unije za vanjsku politiku i bezbjednost Žozep Borel (Josep Borrell), saglasan je, zlokobno upozoravajući: “Rusija se neće zaustaviti na Ukrajini”. Ponavljajući predviđanja mnogih zapadnih zvaničnika, Borel je izrazio zabrinutost za susjede Rusije, poput Moldavije i Gruzije, kao i za zemlje zapadnog Balkana, "posebno za Bosnu, koja bi se mogle suočiti s destabilizacijom od strane Rusije".
Uz ranjivost koju dijele mnoge istočnoevropske zemlje koje nijesu dio NATO-a ili EU, postoji niz specifičnih političkih i socijalnih faktora koji Bosnu stavljaju u posebnu opasnost od ruskog uplitanja i agresije. Rascjepkani politički i institucionalni format zemlje – proizvod bosanskog rata od 1992. do 1995. i strukturnih odredbi koje su rezultat Dejtonskog mirovnog sporazuma (Dayton Peace Agreement / DPA) – pružaju plodno tlo za rusko uplitanje. Mehanizme veta ugrađene u DPA nedavno su koristile proruske stranke u Parlamentu BiH kako bi spriječile usvajanje sankcija za Rusiju.
BiH je mikrokosmos takozvanog “civilizacijskog sukoba” koji Putin zamišlja između Rusije i Zapada. Njena teritorija i administrativna struktura podijeljena je na pola. U entitetu Republika Srpska (RS), pravoslavni bosanski Srbi, protiv kojih je Zapad intervenisao kako bi prekinuo agresiju nad Bošnjakacima - muslimanima 1990-ih, imaju kulturne, istorijske i ideološke afinitete prema Rusiji. Većina Srba i dalje se protivi usklađivanju sa Zapadom, oslanjajući se na priče o žrtvama iz 1990-ih i opstruirajući šire napore u zemlji prema zapadnoj integraciji.
Putinovi napori da sarađuje sa Hrvatskom i bosanskim Hrvatima, posebno na promjeni bosanskog izbornog zakona, idu ruku pod ruku s pregovorima koje vodi Evropska unija o izmjeni ključnih aspekata zakona. Lider bosanskih Hrvata, Dragan Čović javno je lamentirao da “nema dovoljno ruskog uticaja u Bosni”, dok se hrvatski predsjednik, Zoran Milanović iznenađujuće protivi članstvu Ukrajine u NATO-u, koju je takođe nazvao “jednom od najkorumpiranijih zemalja na svijetu”. Ruske diplomate recipročno su uzvratile simpatijama za hrvatske nacionaliste, u potpunosti podržavši Čovićeve prijedloge za novi izborni zakon u BiH. Uprkos tome, dužnosnici EU dali su sve od sebe kako bi izvršili pritisak na bošnjačke političke predstavnike da pristanu na promjenu načina izbora ključnih zvaničnika. Prijedlog koji je podnijela EU dao bi veću vrijednost glasovima Hrvata s područja zemlje u kojoj vlada nacionalistička Hrvatska demokratska zajednica (HDZ). Organizacije civilnog društva i aktivisti za ljudska prava vrlo su negativno reagovali na ono što Azra Zornić, koja je podnijela tužbu Evropskom sudu za ljudska prava (ECtHR), naziva “planom nagrađivanja nacionalističkih agendi”.
Ovo potezanje konopa između antipodnih ideologija i moći korenspondira sa Putinovim antagonističkim svjetonazorom. S njegovim sve većim neuspjesima u Ukrajini i rastućom međunarodnom izolacijom Rusije, moguće je da bi Putin pokušao iskoristiti svoje igrače na Zapadnom Balkanu u nadi da će destabilizovati region. Imajući u vidu ionako nestabilne političke uslove - i nakon godina jačanja sektora bezbjednosti RS-a i promovisanja proruskih i antizapadnih narativa - on će BiH vjerojatno smatrati idealnom metom za pobjedu koja je i vojno svrsishodna i simbolična. Ruski ambasador u BiH (Igor Kalabuhov) nedavno je pojačao pritisak rekavši:
“Ako [Bosna i Hercegovina] odluči da bude članica nekog saveza, to je interna stvar. Naš odgovor je druga stvar. Primjer Ukrajine pokazuje što očekujemo. Ako bude bilo kakve prijetnje, mi ćemo odgovoriti”.
Unutrašnja situacija u BiH dodatno komplikuje stvar. Entitet u kojem su Srbi većina, RS - ostaje pod vođstvom Milorada Dodika, jednog od Putinovih najodanijih saradnika (proxi). Dodik je više puta isticao svoju namjeru da, ako bude potrebno, silom razbije bosansku državu. Kako bi ostvario svoje iredentističke ambicije, Dodik je proveo veći dio svojih 16 godina na vlasti, kao de facto lider RS-a, izgrađujući bezbjednosne i vojne kapacitete entiteta što je direktno kršenje bosanskog ustava. U tom procesu, Ruska Federacija pod Vladimirom Putinom bila je saveznik sa najviše podrške.
Jedan raniji izvještaj Instituta za vanjsku politiku, dokumentovao je kako su policija i snage sigurnosti RS-a dobile obuku i opremu izrazito sličnu onoj u vojsci — uz značajnu rusku podršku. Direktno kršeći DPA, Ministarstvo unutrašnjih poslova RS je tokom proteklih nekoliko godina godišnje nabavljalo i demonstriralo oružje vojnog formata. Osim toga, Rusi su pomogli ekstremističkim organizacijama da povećaju kapacitete za hibridno ratovanje. Noćni vukovi najistaknutija su proruska organizacija u regonu, a svoju prisutnost čine vidljivom gotovo cijelu dekadu, uključujući i posjete Srbiji njihovog vođe, Aleksandra Zaldastanov, poznatog kao "Hirurg", koji je bio ključna osoba u ruskoj invaziji na Krim.
Rusija takođe ima značajan uticaj u bosanskim medijima. I dok je Rusija dugo bila izvor širenja dezinformacija, nedavni članak u NATO Reviewu govori da je od početka pandemije COVID-19, ruski napad na balkanski informativni prostor naročito intenziviran, reflektujući neke od istih retoričkih izgovora kojima režim opravdava svoju invaziju na Ukrajinu. Izvještaj NATO-a identifikuje BiH kao jednu od zemalja koje su najviše pogođene ruskim kampanjama dezinformacija. Najčešće identifikovane teme uključuju “demonizaciju Sjedinjenih Država i NATO-a”, “predstavljanje EU-a kao slabe i podijeljene”, “reklamiranje ruske vojne moći” i “pojačavanje percepcije prijetnji, mitova i etničkih napetosti”.
Ovi narativi služe kao vezivno tkivo između ruske agresije na Ukrajinu i planova Kremlja na zapadnom Balkanu. Kao što je navedeno, Putinov rat u Ukrajini, dio je njegovog opsežnijeg geopolitičkog cilja da se suprostavi onome što on vidi kao zapadnu hegemoniju kroz konfrontaciju sa SAD-om, EU-om, NATO-om i postojećim međunarodnim poretkom u širem smislu. Unutar ove ideološke matrice, BiH se ističe kao meta zbog svoje nedavne istorije, kao i trenutne društvene i političke klime.
Može li se Bosni dogoditi ista agresija kao i Ukrajini ako BiH nastavi sa pokušajem ulaska u NATO?
Zapadne sankcije, uključujući prizemljenje aviona u ruskom vlasništvu, čine malo vjerovatnim raspoređivanje ruskih vojnika. Međutim, hibridni kapaciteti ruskih igrača čine Bosnu osjetljivom na destabilizaciju. Nakon više od deceniju negiranja da neuspjeh njihove sposobnosti odvraćanja stvara sigurnosni vakum u zemlji, EU je priznala da postoji praznina koju treba popuniti dodatnim trupama. EU je 2004. godine stvorila multinacionalne snage za stabilizaciju (EUFOR ALTHEA, pravni nasljednik SFOR-a), koje su dobile zadatak implementacije Aneksa 1-A i Aneksa 2 DPA. EUFOR ALTHEA od tada ima glavnu ulogu u održavanju mira u okviru vojnih aspekata DPA. Stručnjaci su, već više od decenije, upozoravali da je sadašnji sastav EUFOR-a stvorio jaz u kapacitetima za odvraćanje. Misija EUFOR-a nedavno je poboljšana dolaskom 500 vojnika iz četiri zemlje EU, od kojih su tri takođe članice NATO-a. Najmanje 5000 vojnika potrebno je za uspješnu realizaciju misije EUFOR-a – što je daleko od trenutne broja od 1100 vojnika.
Umjesto da se fokusiraju na zatvaranje sigurnosne paraznine, EU i SAD donijele su bizarnu odluku da se fokusiraju na pregovore o izbornom zakonu zemlje – direktno ovlastivši ruske igrače u Bosni, koji žele da se zakon promijeni, kako bi se dala veća vrijednost glasovima njihovih birača. Uzimajući u obzir ponovljanja obećanja iz Bajdenove (Jo Biden) kampanje da će ljudska prava i demokratija biti u centru njegove vanjske politike i njegovih principijelnih probosanskih i antigenocidnih stavova iz 1990-ih, korišćenih za pridobijanje bosansko-američkih glasača u ključnim državama za izbore, kao što je bila Ajova 2020. , iznenađujuće je da bi Bajdenova administracija podržavala de facto pokušaj dalje podjele Bosne po etničkim linijama.
EU je zapravo odustala od mogućnosti sankcionisanja secesionističkog lidera bosanskih Srba, Milorada Dodika i njegovog saveznika, bosanskog Hrvata, Dragana Čovića, popuštajući pred zahtjevima mađarskog premijera Viktora Orbana za promjenu uslova za glasanje sa procijenjene većine na jednoglasnu - 19. marta 2022.
Krajnje je vrijeme za promjenu politike Zapada prema regionu. Onemogućavanje Putinu da destabilizuje Zapadni Balkan može se brzo postići sa dva ključna koraka koje Zapad može preduzeti.
Prvo, korišćenjem instrumenata koje Zapad ima na raspolaganju u okviru DPA, posebno Ureda visokog predstavnika (OHR), koji omogućava smijenu zvaničnika s dužnosti na kojima onemogućavaju implemenatciju Dejtonskog sporazuma. Na temelju Aneksa 10, Vijeće za provedbu mira (PIC) je 1997. godine zatražilo od “visokog predstavnika da smijeni sa dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonske obveze i Dejtonski mirovni sporazum, kao i da nametne zakone kako smatra odgovarajućim ako zakonodavna tijela Bosne i Hercegovine to ne urade." Korišćenje ovlasti OHR-a za uklanjanje Dodika zbog kršenja DPA značajno bi doprinijelo slanju prave poruke o odlučnosti Zapada da zaštiti stabilnost regije. Ovo ne bi bila prva takva odluka, jer je OHR već smijenio preko 100 dužnosnika koji su prekršili ustavni poredak države. Mir u Bosni održavan je gotovo 27 godina predanošću Zapada poslijeratnom poretku u zemlji, uključujući snažnu upotrebu mehanizama za sprovođenje DPA. Sada nije vrijeme za stidljivost u njhovom korišćenju.
Drugo, NATO bi trebao ubrzati proces pristupanja BiH u članstvo. Dok postoji razumna šansa da Dodik, čak i ako ga OHR ne smijeni, izgubi na opštim izborima u Bosni u oktobru, NATO bi trebao biti spreman da iskoristi sljedeći četvorogodišnji period da primi BiH u članstvo. Krucijalno, Bosna uspješno implemntira svoj Akcioni plan za članstvo u NATO-u. Oružane snage BiH pokazale su spremnost i interoperabilnost tokom nedavnih velikih zajedničkih vježbi sa američkom vojskom u BiH, koje su bile dio vježbe Defender Europe 21 (Zaštitnik Evrope 21). Stoga je članstvo u NATO realna mogućnost za Bosnu u bliskom roku. Uzimajući u obzir koliko Rusi nerado napadaju članice NATO-a, Bosna bi zapravo bila izvan dometa Putinovih hibridnih i napada preko njegovih igrača, te bi prestala biti meki pojas evropske sigurnosne arhitekture.
Tragični agresivni rat Rusije protiv Ukrajine bolan je podsjetnik da pokušaji smirivanja nasilnika nikada nijesu dugoročno rješenje. Pristajanje na taktiku jake ruke Dodika i Čovića ista je strategija za koju se Zapad nadao da će zadovoljiti Putina. Smirivanje bi moglo na kraju pomoći malignim akterima da destabilizuju Bosnu i Balkan.
Orginalni naslov teksta na Foreign Policy Research Institute: Securing and Protecting Bosnia Amidst Russia’s Invasion of Ukraine (Osiguravanje i zaštita Bosne usred ruske invazije na Ukrajinu)
Prevela:Biljana Jovićević
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR